07.04.2007. Servisne informacije ... malo tuzlarija
Lijepo nam je vrijeme za one koje zanima. Uskrs je sutra, pa će grad biti pun Tuzlaka koji su stigli iz inostranstva da obiđu svoje. Juče sam vam ostala dužna informaciju da koncert ima Halid Bešlić, to su preksinoć najvaljivali a ja nisam mogla razumjeti šta kažu.
Izgleda da postoje ljude koji znaju i ne znaju štedjeti. Štednji se neko ne može naučiti, to je u krvi. A to što treba biti u krvi izgleda ja nemam pa sam odustala od pokušaja da naučim.
Prije par godina odmarali smo u jednom planinskom naselju u iznajmljenoj kući. Kuća sagrađena od drveta, cigle i kamena je bila na neki starinski način lijepa i dobro uklopljena u okolinu. Starinskog izgleda ali u njoj sve pogodnosti koje napredak u raznim sferama donese.
Razgledali mi sve, raspremamo se, muž ode da se tušira prvi, jer kao on će začas a meni treba vječnost. Nakon destak minuta izlijeće čovjek u stanju šoka, ne može ni da priča, vidim kosa mu nekako čudno izgleda, previše šamponirana i mislim, garant je opet umjesto šampona uzeo neki regenerator ili pjenu za kosu. Kad je malo došao sebi priča mi da je sve krenulo kao u bajkama, umoran od puta stao ispod tuša, godi mu topla voda, sapunja se i šta već radi, pušta malo topliju vodu i onda bez ikakve najave voda je postala led ledena. To je kratki opis šta se desilo.
Idemo korak nazad, na ulazu nam je gazdarica pokazala nesto kao privjesak za ključeve sa malim dugmetom, kaže, kada vam treba topla voda pritisnete to dugme. Sve smo mi fino shvatili jedino nismo znali da topla voda teče 3 minute a onda ide hladna. Tako je štedljiva gazdarica tempirala.
Dani su nam prolazili u znaku famoznog tuširanja. Ja bih približila taj privjesak što više tuš kabini i onda kada je sve spremno nožnim palcem uključim toplu vodu i za manje od minute izletim. Onda posebno kosu perem u dva tri navrata. Na kraju smo postali rekorderi u brzom tuširanju, bilo i prošlo, ali ne mogu da zaboravim šta sve neće svijetu pasti na pamet da ušdeti što više može.
Iako neplanski kupujem nisam za neplansko trošenje, ali ne volim ni one teške na parama, koji se stisnu na svemu. U kafićima, kada dođe kelner gledaju po cipelama i najusporenijim pokretima vade novčanike ne bi li neko platio prije njih. Rijetko je kod nas da svako sebi plaća, ne mogu ni zamisliti da odem s nekim na, recimo ćevape, i onda zovem kelnera i kažem, naplatite samo moje. Mada nam ne bi bilo loše da svako svoje plaća zbog grebatora u društvu kojih uvijek ima.
Pozdravljam vas uz pjesmu Maksima Mrvice koji na uspješan način klasičnu muziku približava i širokim narodnim masama.
