16.04.2007. Servisne informacije .. i malo tuzlarija
Dok ne padne kiša neću ni pisati kakvo je vrijeme, zna se da je sunčano sa jutarnjim temperaturama od oko 10 stepeni i dnevnim koje prelaze 20 stepeni. Đekna (grijanje) još nije a kada će ne zna se. Kalendarski nam odavno ne treba, juče je i datumski trebala biti završena grijna sezona, ali eto još nas griju i svaki dan upozoravaju da plaćamo redovno centralno grijanje iako su ga odavno mnogi u svojim stanovima isključili. Jednu sobu, u kojoj je ventil zaboravio da treba da se i pomjeri, nakon što ga stanari pokušaju zavrnuti, prvo sa dvije pa udruženim rukama, pa kliještima, ali ventil se ne da, smo pretvorili u saunu.
Juče su u Tuzli bile ulične trke i neplanirano i ja sam učestvovala. Moram reći da sam se nakon istrčanih, nekome malo a meni sasvim dovoljno 500 m, osjećala dobro. Penzionerke su bile divne, trudile su se i stvarno su zaslužile aplauze koje su dobijale kako je koja stizala do cilja. Rekreacija je potrebna svima, ali eto iz raznih razloga, a najviše što se nema navika, jer vrijeme kad se hoće ipak se nađe, rekreiranje nije neka masovna pojava. Ili se rekreira ili ne. Fitnes klubovi su puni, muškarci mnogo više nego žene znaju odigrati koju utakmicu sa starim prijateljima, a posebno su aktivni na tenis terenima, rekreativaca i gotovo ni jedne rekreativke, je puno. Na Banji, je divno za šetnju, pa kome je do neke lagane aktivnosti, to je gotovo idealno mjesto za to.
Samo da se ne baca smeće. Meni je stvarno smiješno kada na nekom artiku nacrtaju kantu za smeće sa uputama gdje treba odložiti otpad. Onome ko neće ni pomisliti da baci smeće gdje ne treba ne trebaju ni usmena ni pismena objašnjenja. Nekada, na artiklima nije bilo nešto puno podataka, piše recimo „SO“ i gdje je proizvedeno i to je to. Sada na mnogim artiklima imamo tako puno teksta da možemo satima da čitamo ako imamo vremena. Iz ko zna kojih razloga meni je nekad duša čitati šta nam sve imaju reći, pa osim korisnih savjeta možemo i da učimo druge jezike, jer dobijemo mini knjižicu sa uputstvima na mnogim jezicima svijeta. Jezici naroda i narodnosti bivše nam Jugoslavije zauzmu dvije trećine uputstva. Maksuzije pročitam na svim jezicima, pa se smijem tim razlikama između hrvatskog, srpskog i bosanskog, slovenački je već drastična razlika.
Zanimljiva su mi i upozorenja, recimo na nekim kesama piše „PE vrećice nisu igračka!! Ne stavljati na glavu!!“ a onda se desi da padne kiša i dosta Tuzlaka hoda sa kesom na glavi. Naravno znamo na šta oni misle, samo za one koji znaju ne treba upozorenje. Simpatična su ona sa bebama, ona žalosna prekrižena beba koja ne smije da se igra sa nekim igračkama. Komična su ona na konzervama, da se prije upotrebe otvori, kao i upute kako napraviti supu iz kesice, pa imamo od prvog poteza gdje nam riječju a i slikom objasne kako da uzmemo makaze i odrežemo vrh kesice pa sve do crteža tanjira iz kojeg se puši supa i kašike koju treba koristiti.
Šteta što to upustvo sa makazama nije bilo na onim famoznim šamponima koje su pakovali u male kesice, vječito sam to zubima kidala pa mi ukus šampona ostane u ustima. Stvarno, što nema više tih malih šampona od kojih su neki izgledali kao jastučići pa curice mogle da stavljaju lutkama pod glavu.
