30.04.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Dan pred famozni Prvi maj pala je kiša, što li me to ne iznenađuje. Prošle godine u ovo vrijeme je bilo tako hladno i ružno vrijeme, da se ne sjećam, po vremenu, goreg praznika rada.
Kiša i sada pada i to ona dosadna sitna, zahladnilo je i sve u svemu nije neki pogled kroz prozor. Stigla mi je prijateljica iz inostranstva, inače Tuzlanka, da malo obiđe svoje i kaže nešto joj Tuzla izgleda žalosno. Pa i mene nešto rastuži. Ne znam, kada gledam po raji koju sam znala s kojom sam se družila, nekako mi je sada lošije, sve je više nekih novih, a kada posmatram šta se sve u Tuzli napravilo, i koliko se stalno gradi onda mi se čini da je Tuzla sada puno ljepša od nekadašnjeg sivog industrijskog grada. Toliko sam se više navikla na prosijaka, smeće u pojedinim dijelovima grada, ne svim, na neku agresivnu nekulturu opet pojedinih vozača, da mi je to sve normalno, i prihvatam to kao nešto što je tako. Razumijem i da kada se dođe iz velikog, sređenog grada da ovdje sve izgleda malo, ružnije a nekima i jadnije ali eto meni opet to nešto bude krivo kada čujem takve komentare, mada, kažem razumijem.
Tako je to, slike u glavi koje su nam ostale nekada se ne poklapaju sa onima koje sada vidimo. Skoro sam bila u 6. bosanskoj, ulici gdje mi je živjela nena, i nakon puno godina i meni sve tako izgleda malo, posebno su mi male kuće, koje su bile tamo najveće kuće.
Ali idemo dalje, evo nas u sadašnjosti, dan je kako rekoh kišan, mesnice su pune raznog mesa, već se uveliko kupuje, naručuju plećke, vratovi, rebra i cijele janke, telke, pilići su već na tone prodaju. Perad za Prvi maj služi kao predjelo, dok se šta okreće da se čime ima glad zavarati.
Pozdrav svima i idemo plesati neki ples koji sunce priziva da nam sutra sija.