03.05.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Četvrtak je prekrasan. Ja sam jedva sebe ubijedila da je četvrtak jer je meni u glavi da je ponedjeljak. Nakon odmora mora doći ponedjeljak, nikako neki drugi dan. Toliko je moje ubjeđenje bilo jako da sam natjerala dijete da uči biologiju koju ima ponedjeljkom.
Inače, ne tjeram ja njega, on sam vrijedno uči, prekstila sam noge pa mogu i lagati. I još sam ga čula kako drugu na telefon kaže da sam mu dan upropastila, koliko su ta današnja djeca nezahvalna, umjesto da bude sretan što sada zna sve o razmnožavanju gljiva.
Mnoge knjige za lektiru su ostale iste kao što smo ih imali i mi, ali mi nismo imali DVD pa da odgledamo film i glumimo da smo čitali. Friško odgledani film je "Orlovi rano lete", a istoimena knjiga Branka Ćopića nepročitana. Ta je knjiga jedno vrijeme bila čak i povučena iz nastavnog plana i programa, ko će ga znati zašto, šta nije bilo u redu sa knjigom koju smo kao djeca čitali. Sve one priče koje je napisao, opisi Nikolice s prikolicom, Nikoletine Bursaća i drugih likova, nekako kao da nije mogao napisati čovjek koji je odlučio da sam okonča svoj život. Ali eto, tako je bilo, lektira se u međuvremnu vratila ali ne i navika čitanja kod sve djece. Najbolje je da neki nastavnici još uvijek, kada se neko na času smije, kažu „šta je smiješno reci pa da se i mi svi smijemo“. Joj, ako ovo čita ko od prosvjetnih radnika, gotova sam ako me povežu sa mamom njihovog učenika. Moram reći da su nastavnici moga sina divni ljudi, on ih voli i njihove predmete rado uči, a i mi svi u familiji. Mnogo smo se opismenili kako nam dijete krenu u školu.
Nećemo više o tome, vraćamo se u Tuzlu. Nema vala ništa posebno, da vam sad ne lažem. Oni koji su bili za Prvi maj odlaze svojim novim kućama, obaveze i novi životi zovu. Radnom narodu valja nekako izgurati ova dva radna dana pa da se razrahate za vikend, da dušom dahnu.
Istina, ovo moje bockanje se više odnosi na državne firme nego na privatne, jer nema kod privatnika šale ni praznika, čak naprotiv, prazniku se svakom raduje i za svaki ravnopravno radi non stop. Da se malo ruke protrljaju.
Danas je i Dan novinara, pa neka je sedmoj sili sretno. Jutros sam slušala šta povodom ovog dana ima reći Zlatko Dukić, prekaljeni novinar, koji između ostalog misli da sada nema nekog jedinstva među novinarama. Nekada mi je prva aosijacija na tuzlansko novinarstvo bio Salih Brkić, čovjek kojeg sam kao dijete slušala i sada kada mu čujem glas nekako mi je baš ono Salih legenda. Tu su i stari novinari Radio Tuzle, jednog od najstarijih radija u BiH, ili oni iz Fronta Slobode, za koga je prava šteta što se nakon 70 godina ugasio. Moglo se to poboljšati, srediti da je bilo malo dobre volje od onih koji vedre i oblače novinarsko nebo.
Eto, ugodan vam ovaj ČETVRTAK, lijepo se igrajte i nemojte galamiti, kaže jedna nena, a ja ću vas samo od srca pozdraviti.
Za one koji su bili malo tužni, neraspoloženi, možda i depresivni, evo jedne pjesme "Vratio sam se živote", od srca pjeva Kemal Monteno, možda je to njemu nešto bilo. Iako znam da se tekstovi i pjesme pišu da nas, široke narodne mase, u srce diraju, ja opet mislim da su to baš oni bili nešto nesretno zaljubljeni, neka ih muka mučila i tako.
