04.05.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Danas je 4. maj. Za one kojima taj datum ništa ne znači, ili su zaboravili, da kažem da je to dan kada je umro Tito. Prošlo je dakle 27 godina od Titove smrti, a u 15:05, vrijeme kada je umro, dugo godina poslije na području bivše Jugoslavije u to vrijeme se čula sirena na čiji zvuk bi narod na ulici stao i minutom šutnje odao počast nekadašnjem predsjedniku.
Igrali smo se napolju kada su na TV-u obavjestili o Titovoj smrti, a prije toga danima je na Dnevniku saopštavan zdravstveni bilten druga Tita. Roditelji su nas zvali da uđemo u kuću, nismo baš kontali šta se dešava, ali se sjećam te neke posebne atmosfere. U kućama su svi plakali, telefoni su zvonili, mi koji smo tada bilo djeca, sve smo to posmatratli. Sjećam se da sam se bojala, ali ne i da sam plakala. Neki sam stid tada osjećala što svi plaču a ja ne mogu. Bojala sam se jer su stariji govorili da će sada sve biti drugačije.
To su bili dani našeg nekog jedinstva u bolu, puno se o Titu pričalo, pojavi se u to vrijeme i zakletva "Tita mi" koju su mnogi koristili. Izmislilo smo i zakletvu "Tita mi bez u sebi NE" jer smo znali da se Titom zakunemo i kažemo u sebi ne, i onda to ne važi. "Majkemi", "bogami" su bile ništa u odnosu na "Titami". I danas nekada to čujem pa se smijem, ušlo nam u govor.
Kada se sve malo smirilo, 4. maj je ostao kao dan kada se u školi o Titu priča, a u 15:05 svi su u stavu mirno. Moja tadašnja drugarica i ja bi stale iza zavjese u sobi, tako da možemo gledati kako svijet staje, a mi isto mirno stojimo i gledamo. Jedna od drugarica, za koju moram reći da nije važila za posebno pametnu djevojčicu, mislila je da se mora stati onako u kojem se položaju zatekne. Nju vidjeti u 15:05 je bio doživljaj, tako je jednom stala sa dignutom nogom kao da korača, a ruke isto zaleđene u pokretu. Mi smo se iza zavjese suzdržano smijale i mirno stojale, i poslije mislile da nam pakao ne gine jer smo se smijale na dan i minut Titove smrti.
Sve bude i prođe, i prošlost je dio nas, i treba je se sjećati. Ako je neko nostalgičan i neka je, meni su čak drage te priče, kada mi počnu pričati kako je to nekada bilo. Toliko su mi drage da i vi imate priliku čitati neka moja i tuđa sjećanja. Vrijeme ide dalje, zanimljiva je analiza i Titovog vremena i onog poslije, i sadašnje političke situacije, ali nećemo sada o politici.
Pozdravljam vas sa jednom lijepom baladom Prljavog kazališta - "Tu noć kad si se udavala"