21.05.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Iako je jutro bilo pomalo oblačno, sada je sunčano i sve je toplije i toplije, tako da ne bi bilo čudo da se ostvari najavljena dnevna temperatura od oko 30 stepeni. Ako već niste izašli iz kuće obucite se lagano.
Kao što vidite na slici, još nisu pronađena Ledina djeca, ne zna se ni ko ih je ukrao, niti šta je s njih bilo, neki kažu da su kao sekundarna sirovina već negdje prodata. Bilo je govora da se postave kopije, ali o tom po tom, to više nije djelo Franje Ledera.
Ponedjeljak je počeo sa ozbiljnim temama tako da je jutros održana press konferencija Fondacije Istina Pravda Pomirenje vezano za slučaj Kapija, tj. zašto se ni nakon skoro punih 12 godina nije ništa uradilo da se oni koji su za to orgovorni optuže i osude.
O tome će na vijestima biti još riječi, a sada da pređemo na nešto lakše teme, uz još malo pa popodnevnu kafu.
Ne znam da li sam do sada spominjala, a ako se ponavljam ne zamjerite mi, buvljak ili buvlju prodaju, ako se to tako može reći u Tuzli. Već godinama se u Tuzli, na nekim pijacama, na takozvanoj Hametovoj ili onoj u Simin Hanu, mogu kupiti stare stvari koje su nekada i sa etiketama, tj. neobučene.
Neki znaju to pronaći, pa kupe svašta, sve „markirane“ stvari komad marka. Juče sam baš prisustvovala jednoj „modnoj reviji“ gdje mi je jedna od tih koja zna pronaći svašta, pokazala obnovljenu garderobu. Da nisam vidjela ne bih vjerovala da se takve stvari mogu kupiti na pijaci i to buvljoj. Bez obzira gdje kupuju, ima ljudi, koji su pravi stručnjaci za ponalaženje povoljnih prodaja, sniženja, akcija, promocija i sl. Stvari na buvljaku dolaze uglavnom iz inostranstva, kupe ih na vreću pa prodaju, a tako i svi koji žele da se riješe svoje garderobe koja im više ne treba, mogu da donesu i prodaju za par maraka, stvari koje su nekada skupo plaćali. Možda je bolje i to nego bacati, kada je u ovo doba, koji apsurd, krize i siromaštva sve teže naći nekoga kome možemo dati nešto naše a da se ne uvrijedi. Pomaže kada kažemo da nam je nešto malo ili veliko, a mi bi to rado nosili. Ako vam neko dođe na vrata, bolje je ne davati ništa, jer će vas taj isti poklonjeni džemper, jakna ili bilo šta drugo, dočekati u prizemlju zgrade. Prosijaci ne vole ni kada im date hranu, posebno ne smijete ni pomisliti dati nešto ispod jedne KM, hoće bar taj minimum od marku.
Tako vam je to, a što se tiče buvljaka, ko zna svaka mu čast i ako mogu da ne misle ko li je to prije njih nosio. Smješne su priče kada su neka dva druga penzionera kupila cipele za mrtvace. Nisu ni oni a ni kod nas mnogi znali da imaju i cipele za mrtvace. Nešto se nije mislilo u čemu idu na drugi svijet, neki kako su i rođeni, tj. goli, a neki obučeni u valjda najbolje odijelo, pa što im ne obuti i najbolje cipele, ali eto imaju i te za mrtvace. Vrlo su povoljno prodavali, pa se neki Tuzlaci u neznanju pojaviše u njima, i sve bi fino, kažu lagane, udobne, dok ne pade prva kiša i ne rastopi se džon od kartona, koji nije predviđen za kišu. Valjda na onom svijetu nema kiše, pretpostavlja se da svi idu u raj, a do raja mogu i u laganim cipelicama sa džonom koji je stavljen onako kobajagi.
