23.05.2007. Servisne informacije ....i malo tuzlarija
Nakon što je kiša izgleda cijelu noć padala evo sada je sunčano a izgleda da će opet biti dan kao juče. Što znači da će biti sparine, pljuska i svega, a još su rekli da se nećemo baš osječati najbolje ni psihički ni fizički dok hronični bolesnici mogu očekivati pojačane svoje tegobe.
Predlaže meni jedna prijateljica da ja ovo što pišem nekada štampam i to mi bude kao "Dnevnik jedne Tuzlanke". Ako ovo kad bude dnevnik onda da kažem da sam se juče šišala, da se utefteri datum. Odeš, daš pare i na kraju niti ko vidi niti ko primjeti, takve su te moje nazovi frizure.
Promjenu je najviše promijetio novčanik koji kao da ima neki odbijač za novčanice. Tako i s cipelama, nekako ove nove cipele niko ne vidi da su nove, moraš da kažes da imas nove cipele, zato je meni duša cipele kupovati, jer se nekako ne primjete lako. Unesem u kuću, prohodam, isprobam sama, poslije ako ko i vidi samo se uvrijedim i kažem „pa bolan to su one od prije dvije godine, nije moguće da nisi do sada ni vidio cccccc“.
Jedna od trauma iz djetinjstva mi je bila kupovina novih cipela. Nije to bilo kao sad, usput, odeš da kupiš hljeb i mlijeko i vratis se sa cipelama, nego se to pripremalo psihički, fizicki i najviše finansijski.
Kada izvijećaju da su meni cipele opet male, obučemo se i sa svečanim facama idemo u Šimecki, Borovo, Planiku, Alpinu, Astru, Jugoplastiku i ostale radnje u Tuzli gdje su se prodavale cipele. Gledaju se, probaju, svi se saginju da pipnu gdje je prst, cipela dobije trajnu rupu od palca, savijaju se cipele kao baletanke, uvrču, udaraju od sto, okreću i na kraju nekako se kupe, i to obavezno bar broj veće. Poslije su tek izmislili pravilo da djeci ne treba kupovati ni pemale ni prevelike cipele.
E onda se kod kuće probaju i probaju, dobije se i kutija, koja poslije služi za čuvanje nekih važnih stvari. Stare cipele pored novih izgledaju kao pravi otpad, i sve je to fino ali kako sutra u školu u novim cipelama? Kako su ih pravili, pa to se iz aviona vidi da su nove, a mene je to nešto bilo stid kad su nove, mrzila sam onaj njihov sjaj, pa mi najdraže bilo ako pada kiša, ili ima kakvog blata, da kao slučajno stanem. U školu kad dođem svi mi stanu na nogu, tako je to bio red, a ja sva sretna samo neka ih prljaju. Nema šanse da je neko mogao doći u školu a da mu se ne vide nove cipele. Užas!
U Tuzli sve u znaku utakmice, neće valja Sloboda ispasti? Ma ja se u taj fudbal ne razumijem previše ali nekako mi se čini da se stalno bore za opstanak.
