27.06.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Kiša je padala cijelu noć, svježije je, temperatura je niža za koji stepen a hoćemo li to vlažno osvježenje platiti sparinom kad se pojavi sunce, tek ćemo da vidimo.
Da šta ne promakne, evo novog ukrasa ispred Pivnice. Trebali su staviti pravu i da bude puna piva, na dnu mala česmica, marka doza :). Da nam raja hoda teuravo po gradu.
Vrijeme je godišnjih odmora, sve je više onih koji su negdje na moru, a dok se ne dobije koji slobodan dan dobro je i Panonsko. Stvarno je tamo lijepo, kada nije gužva, pa se može fino plivati. Danas su tamo gosti iz Italije, ako je sve teklo po planu već su obišli i Sojeničko i bućnuli se u jezeru. Kapije će za kratko vrijeme zatvoriti dok se gospoda iskupa, šta mi znamo da im neće od nas šta preći, a ne bi bilo loše kad bi moglo nama od njih, recimo državljanstvo. Baš bi bilo super da je to državljanstvo prelazno pa se samo priljubimo uz nekoga i postanemo vlasnici još jednog pasoša, zlu ne trebalo. Najbolje je kada se može imati dvojno, meni je baš grozno što neke zemlje uslovljavaju odricanje od matičnog državljanstava.
Eto, neko se otima i za naše, recimo Kinezi. Neki dan gledam ja jednog Kineza u velikom, novom pasatu, a sve se nema. Nekako mi nije bilo čudno kad sam vidjela šta voza vlasnik Limenke (najnoviji Audi), mada mislim koliko sam se tamo ćevapa najela moj je bar točak, ma šta točak moj je i akumulator, koji mi baš ovih dana treba, sreća da mi njegov ne odgovara, morala bih motor izvaditi da imam gdje akumulator.
Da se ja vratim državljanstvu, sinoć je otvorena izložba slika u Tuzlanskoj banci u organizaciji Udruženja građana slovenačkog porijekla, u holu banke možete je pogledati ovih dana. Pa sjetih se ja u ratu, svi neko porijeklo izvukli, samo ja nikome ne pripadam, totalno sam nesvrstana. Prava Bosanka i Hercegovka, siroče malo koje niko neće, svi neke bake izvukoše te dobiše putovnice samo ja ništa. Te žene u mojoj porodici kao i ja, sve se zaljubljivale u našu raju, nikako da gdje mrdnu iz Bosne, da ja imam kome ići, od koga nasljedstvo dobiti. Jest´ meni lijepo pričati o patriotizmu, ja sam onaj prisilni patriota, nema se izbora pa mogu ljudima soliti pamet, baš mi je lijepo. Ma stvarno mi nešto lijep ovaj dan, probudila se sretna, neće ovo na dobro, znajući samo sebe do kraja dana smijeh će mi prisjesti.
Dosta je zezanja, evo da napišem i jednu tužnu vijest. Juče je sahranjen Meho Puzić, doajen bosnaske narodne pjesme. Ispraćen je od velikog broja rodbine, prijatelja i ljubitelja njegove muzike.
Danas mi je čitateljka koja je trenutno u Holandiji olakšala posao i poslala jednu pjesmu, koju ovo jutro slušamo. Neće morati V.K. da mi se muči i priča raji da sam ja zaboravna.
