04.07.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Srijeda nam je baš topla, sunce sija, nema oblaka, ulice su pune onih koji mogu do jezera, a tamo je u ovo doba najveća gužva.
Valjda zbog ovih šara na fasadi, ova zgrada na Pazaru me je uvijek podsjećala na pogaču, mada je sličnija nekom vojnom objektu.
Čim malo popusti vrućina, ljudi izađu iz kuća, šetaju se ili idu negdje van grada, posebno ako je vikend u pitanju. Izleti su nešto što mnoge asocira na nešto lijepo, međutim nije uvijek tako. Previše se često čuje da je neko nastradao od zaostale mine da bi se moglo kao prije mirno sjesti negdje na travu. Skoro je nastradao čovjek u Devetaku a to je baš blizu Tuzle, doduše nije to neko izletište ali ko zna gdje nas sve putevi odvedu.
Što se mene tiče držim se asfalta, nego, mislim o deminerima. Ne mogu da shvatim da postoje tako hrabri ljudi, da rade tako riskantan posao. Nekad mi dođe da od mene treba i računar skoloniti a ne šta drugo, čini mi se da bih u deminerskom timu mogla proći samo kao neki žrtveni deminer koji će stati na svaku minu. Gluho i čoravo bilo šta mi pada na pamet.
Da ja skratim priču i kažem da budete oprezni i pazite gdje hodate. Da mi je vidjeti tu facu koja mine stavlja, a zna šta ona može uraditi. Postavi minu, ode kući i mirno spava i nada se valja da je na nju neko stao.
Provela sam dva sata na suncu koje mi je izgled udarilo u glavu te vas ostavljam da mirno radite svoje poslove uz jednu pjesmicu. Shakira - (nisam dugo :)) u Dia De Enero.
