05.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Kiša koja je sinoć počela padala je i dobar dio noći i dobro se ispadala. Jutros je bilo dosta svježe, a evo sada je opet jako toplo.
Ovo nije slika ovo je umjetnost :), pa šta kažete na taj ugao, na to slikanje kroz stubove koji nam drže najstarije pozorište u BiH.
Grad je pun svijeta koji ili besposleno sjedi, ili šeta, ili užurbano maršira gradom. Među njima puno je i prosjaka i gatara. Jedna od gatara je i mene danas uhvatila i jedva sam je se riješila. Ali stigla mi je u prolazu reći da ću živjeti 88 godina, k´o Tito. Već sad mislim kako ću se kad budem napunila 87 sekirati jer ću znati da mi je to zadnja godina na ovom svijetu. Dileme nema ko je gori, gatara ili oni koji joj puste da gata, zaradi žena fino bez razreda škole. Nešto mislim, kad ostanem bez posla mogla bih u gatare, treba mi samo marama i još zlatnih prstenova, pocrnim na moru ili na jezeru, a kosa je i onako kao da sam iz kakve čerge pobjegla.
A imala bih i lafinu za priču, nema govora, sve bih ja lijepo pričala, svijet živi za nadu. Dobra gatara ne priča o prošosti jer na tom ispitu pada ali zato o budućnosti možemo svi, jer šta nas čeka, na svu sreću niko ne zna.
Šta li nas čeka, ptice znaju, političko nebo iznad ove naše zemlje je tamno da tamnije ne može biti. Grmi, sijeva, oluja se sprema. Nešto mislim, ta riječ UGROŽEN nekako se pojavi prije rata i ostade nam, sada je češće čujem od hvala, ljubav, sreća, dijete, da ne nabrajam. Ugrožen u svim oblicima je riječ bez koje dan ne može proći. Kad čujem da je neko u Tuzli ugrožen dođe mi da ga ugrozim pravo pa neka se onda i žali. Zanimljivo je da da je neko ugrožen zna najbolje onaj ko i ne živo ovdje, pa ubacuje klipove među dobre, koliko dobro mogu biti, što bi rekli međuljudske odnosi, ili kojim se već jezikom služe političari.
Da citiram dragog mi Jergovića koji u priči Alkatmer napisa »Kada je stvarao svijet i ovu zemlju na njemu, kada je dijelio ljude na vjeru i nevjeru, na mjesec i krst, dobri nas je Allah u svemu načinio različitim osim u jednoj stvari. Ginemo lako i ne tražimo razloge, nego oni dođu sami od sebe. A On sjedi na nebeskom prijestolu i čudi se kako nam je život malo drag dok ga ima, a koliko suza pustimo kad više ne bude».
Ugodan vam ostatak dana uz pjesmu "Dušo moja" od Kemela Montena
