09.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo nam opet ponedjeljka, prvog radnog dana koji je osvanuo sparan, biće danas preko trideset stepeni sigurno. Desi se da ove teperature od nekih 33 stepena čitaju i oni kod kojih je normalno da je i preko četrdeset, međutim problem je kod nas što je velika vlažnost u zraku koja otežava disanje. Mnogi kada u Tuzlu dodju iz inostranstva sa djecom, nakon dan djecu im boli grlo ili imaju neku drugu tegobu, zbog naše klime. Ni mi koji živimo ovdje nismo ono skroz naviknuti nego se vazda neko žali.
U više navrata pričali smo o Kinezima kojih je u gradu sve više, jako puno ih ima i u Sarajevu, čak je u novim epizodama Nadrealista napravljen i skeč vezan za Kineze. U početku su ih mnogi gledali sa sažaljenjem, kontaš, koja je to bijeda da je u Bosnu došla da bolje živi, međutim očito je da malo po malo postaju gazde. Sada zapošljavaju i naše ljude, koji kažu da nema šale, radi se puno, sve je češće vidjeti Kineza u luksuznom automobilu, sa više radnji u centru grada. Tako brzo rađaju djecu, dok natalitet Bosanaca iz godine u godinu pada, da su vrlo realne šanse da za koju godinu dominiraju prvačići Bosanci kineskog porijekla. Oni su još jedan primijer koliko neki drugačije žive nego mi.
Jedna od mržih mi riječi je "merhametli" jer se tako često čuje da smo mi merhametli narod i kako god se ta riječ upotrijebila mi ispadamo naivno blesavi. Te smo merhametli pa eto zaboravljamo šta je skoro bilo za ratnih dešavanja, te mi možemo sa svima a drugi neće s nama i sl. Volimo dobro pojesti, popiti, sjesti s rajom. Naši nategnuto idu na more, zaduže se da idu, i kad nemaju i kad jedva kraj s krajem sastave nema šanse da se neki praznik neće obilježiti, da se neće gosti kako treba dočekati a dijete u školu ili na maturu čestito ispratiti. Takvi smo mi Bosanci i Hercegovci i tako će vjerovatno uvijek i biti.
Da sad napravimo paralelu sa Kinezima, došli ljudi iz sirotinje u stranu zemlju u razvoju, gdje domaći ljudi ne znaju ni kako ni odakle da počnu, ne snalaze se na svom terenu. Kinezi su napravili pravu poplavu nekvalitetnim proizvodima, koji eto znaju nekada i fino izgledati, ljudi masovno kod njih nešto kupuju jer bolje nekada ne mogu priuštiti, pa nakon što se te lampe, novčanici, cipele i šta sve ne, pokvare za koji mjesec, eto njih ponovo da kupe nove i tako u krug dok ne shvate da bi bolje prošli da su dali za jedno kako treba.
Mesar jedan skoro priča, da kako Kinezi došoše bolje posluje. Kada odvoji što valja za prodaju, ostatke nudi kao hranu za pse i mačke koja se u našim mesnicama prodaje uglavnom po 2 KM po kilogramu.
Ostalo je bacao a kaže čovjek kome nećemo spominjati ime, da mu sada Kinezi sa svojim velikim automobilima dođu i pokupuju kosti, kože, nogice i šta sve ne što je on prije bacao. Na tim kostima kuhaju rižu i tako se hrane i malo za hranu daju, a djecu ispod tezgi othrane. Totalno drugi svijet koji očito ima zacrtane ciljeve koje ostvaruje koliko mi god na taj način života gledali sa ironijom a nekada i s visine.
Dosta o Kinezima, u Tuzli ništa posebno novo. Jurišić je još u pritvoru a ove sedmce bi opet trebali da se obave neki razgovori na nivou dvije države, pa valja šta bude. U svakom slučaju da ga sada i puste on je već 3 mjeseca svoga života proveo u zatvoru. A za sada ni dana nisu proveli ni Karadžić ni Mladić a gospođa Karlica toliko nervira sa svojim pozivima da je više smiješna, samo poziva da se predaju a oni poslušni čudo jedno.
Čuvajte se sunca.
Danas slušamo Gipsy Kings i Vamos a Bailar, nekada su se na ovim prostorima puno slušali. Muziku punu ritma i osjećanja voljeli su mnogi. Ne znam zašto je pogrdan postao naziv Cigani kada se i sami tako zovu, možda jer se kod nas ta riječ, zbog predrasuda, i lošeg iskustva sa mnogima iz romske populacije, taj izraz koristi za sve ružno. Ako je nekome bilo ružno negdje kaže "ma ciganluk pravi". Cigani ili Romi kako god, znaju uspjeti, izdići se iz sredine, kod nas valjda ide teže, ali neki su baš na osnovu svoje vrele ciganske krvi svjetsku slavu stekli. Ako ko zna pjevati i svirati to su oni, nema pjesme koju ne znaju, ritam je u njima i time treba da se bave, za to su rođeni.
