10.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Najavili su zahlađenje a do sutra će temperatura naglo pasti, pa da vidimo i to čudo.
Danas se održava sjednica OV, to je uvijek u BKC- u i uvijek traje dugo, i uvijek je dosta zamorno, nakon sat dva koncentracija je jedna velika nula a misli lutaju li lutaju. Uvijek sam se prije čudila kad kažu da je neki intelektualni rad zamorniji od fizičkog, pa mi prosto smiješno da je vijećnicima teže nego rudarima ali eto nije lako ono slušati nama sa strane. U stvari, najnapornije je kad nam je nešto dosadno. Zanimljive, drage ljude, možemo slušati satima i nisu nam dosadni, sjediti na jednom mjestu biti i gladni a glad ne osjetiti, a je li neki davež u pitanju, kao da organizam pali sva crvena za uzbunu, pa nam počinju krčati crijeva, zijevamo, glava nas boli, cijeli niz simptoma osjetimo kao udruženu pobunu i znak BJEŽI bježi što dalje.
U 20 sati je u Međunarodnom ateljeu «Ismet Mujezinović» otvaranje izložbe fotografija Murata Jašarevića u povodu dodjele zvanja međunarodnog Majstora fotografije - AFIAP.
Tuzla nam je oblijepljena plakatima, dolazi Bijelo Dugme, Tifa, Bebek i Islamović. Ne znam ko će ići, vjerovatno dosta svijeta a meni vala nisu ni blizu što su bili a posebno mi je Brega ispuh´o k´o malo ko, mada nije stvar ni do njega, on neće ni biti, nego mi se muzika sa previše elemenata folklora ne sviđa. Bebek je najbolje pjesme pjevao kada je bio u Bijelom Dugmetu a onda bolje da je živio od stare slave nego pjevao sve što mu je dolazilo pod ruke, pa onda žali Bože glasa, ali oslade se pare, šta li.
Priča se o odmoru, naša raja najčešće ide u Hrvatsku, naviklo se od djetinjstva pa se teško, posebno Makarske rivijere odričemo, kao da nema ništa drugo, a skupi su kao i uvijek. Mi smo njima najbolje mušterije mada se znaju smrknuti kad nas vide kao da im zube vadimo. Nije to kao kad Švabo dođe, pa makar mu manje para ostavio, a tek Česi, što sada dobro kotiraju. Prije smo im se smijali na plaži, kad sjednu u restoran naruče večeru pa snimaju svaki zalogaj, a to su rijetki sjedili po restoranu, ostali su se držali konzervi koje ponesu od kuće. One gumene cipele, šta li su, za plivanje, sa čarapama nosili, kupaće iz kamenog doba, a nama smiješno kako se mi inače volimo drugima smijati, i onima što su sa čupavcima dolazili na plažu, dovikivali se i pokazivali gdje je dubLJan.
A sada je izgleda na snazi ona ko se zadnji smije najslađe se smije. Pitanje je i hoće li ko otići, hoćemo li stići pasoše izganjati da se kupamo tamo gdje svaki kamenčić znamo bolje nego Dalmatinci.
