13.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Ovo je još jedna od slika snimljenih kada su se Tuzlarije popele na vrh Kicelja. Naša zastava se viorila par sati tamo :). Šalu na stranu, u ovoj kući, koja je nekada bila baš lijepa, mala ali nekako uredna i slatka, živio je Muharem Tursunović. Ime koje nekima ne znači ništa a nekima i znači. Uz svoj posao ekonomiste bavio se vrlo uspješno crtanjem, prekrasno je crtao i radio neke skice za stripove. To kao da je bio njegov stvarni svijet i ono u čemu je uživao.
Rubrika na Tuzlarijama "Tuzlaci i Tuzlanke" prvobitno je zamišljena kao rubrika u kojoj će baš o tim običnim/neobičnim ljudima biti riječi, da se na naki način sjetimo onih koji nisu poznati i veliki kao Ismet Mujezinović ili Meša Selimović, ali su za svog života radili zanimljive ili za Tuzli značajne stvari. a ostali u sjeni. Zato evo kroz kuću Tursunovića da se sjetimo i čovjeka koji je volio ovaj grad.
Petak je i to 13., dan je lijep, sunčan. Mada je lijepo vrijeme meni se nekako čini da ni ovo ljeto neće biti kao ona nekadašnja početkom kojih bi rekli da dolazi dugo toplo ljeto. Zaista su bila i duga i topla, sada je vrijeme previše promijenjivo, godišnja doba su se gotovo izjednačila. Prije se po pogledu kroz prozor znalo koje je godišnje doba, govorio je to snijeg od pola metra i sve se bijeli, žuto lišće i kiša, ili čisto jasno nebo bez oblaka.
Zima nam je prošla bez snijega, ljeto nekako nije ni počelo kako treba a već ima dosta hladnijih dana. Nakon par dana nevjerovatnih sparina zahladni i po deset petnaest stepeni. Nisu više ljeta lijepa kao prije, ili su ista a ja se promijenila.
Kakvo god je, leti vrijeme i prebrzo. Juče gedam svog sina, pa vidim pubertet je tu u punom jeku. Sve mislim dijete mi slabije čuje koliko mi treba da ga dozovem a kad uđem u sobu sluša muziku sa slušalicama pa me i ne čuje. Ne valja ni pamtiti puno, nisam ni svoje pubertetske godine zaboravila a već mi dijete za puberteta pa mi neobično.
Inače, imam utisak da su ova nova dostignuća tehnike u neku ruku premostila generacijski jaz koji je uvijek bio izvor sukoba između roditelja i djece kada su djeca u dobu kad im i tijelo i psiha trpi mnoge promjene. I sad se sjećam sreće moje kad sam sama u kući i čini mi se prva rečenica oko 15 sati kad se vraćaju s posla je bila «smanji to»"! Sve im je bilo glasno i preglasno, svaka grupa je bila bože ti sačuvaj, sve sami drogeraši. Drogeraši su inače bili svi koji su imali dugu kosu.
O sebi pri sebi dijete, koje bi meni trebalo biti uzor, nosilo je čiste košulje, frizuru kako mama kaže i svi oni likovi koji su sjedili u prvim klupama, znali sve i čitali svaku knjigu za lektiru. Ponos i dika roditelja, a u društvu važili uglavnom za neke smote. Tako je to u životu, mnoge više privlače razni otkačeni tipovi, koji imaju neku karizmu, nekako su odrasliji, slušaju neobičnu muziku i čitaju pomalo čudne knjige koje ne razumiju svi.
Poslije se desi da ti nekadašnji glavni u društvu budu na životnoj margini, a oni pomalo smotani vedre i oblače baš njegovo nebo.
Skrenuh s teme a htjedoh reći da fala bogu imaju i slušalice, da mi dijete svoje drogeraše sluša a ja ne ludim.
Što se dešavanja u gradu tiče dosta je mirnije nego juče ali ima nešto o čemu ovih dana često možemo čuti, a to su razne pljačke. Kao da se pojavi neka grupa kriminalaca u gradu pa pljačkaju stanove, kola i sve do čega mogu doći. Neki dan su obijena dva stana na Bulevaru, evo sada na Stupinama, kradu po preduzećima, džeparoša je na sve strane. Nadajmo se da će brzo otkriti te počinioce.
Uživajte danas. Evo opet laganih notica da se ne umarate :). Vlado Georgijev i "Put do srca tvog".
