20.07.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Stiže i vreli petak, prema nekim prognozama danas će biti najtoplije u bloku jako toplih dana. Uslovi za proglašenje elementarne nepogode su gotovo ispunjeni ali nije još proglašena i inače se ni stariji ne sjećaju da se desilo da se zbog ekstremnih vrućina proglasi stanje elementarne nepogode. Određene mjere su na snazi a o tome ćemo na vijestima reći više.
Po ovim vrućinama sve je dozovoljeno, rashlađuje se svijet kako zna i umije. Oni sa ravnijim stomakom šetaju sa dignutim majicama do grudi, hrabriji je skinu skroz, ženama je malo teže ali im se mora priznati maštovitost kada su pokrivala za glavu u pitanju. Ova dama je napravila vijenac za glavu od prirodnog materijala, izgleda da je drvo vrbe ostalo bez jednog svog dijela. Stručno je to ona smotala, a baš u momentu kada sam slikala poče da joj se kvari kreacija. Ako ćemo pravo ništa ovo nije drugačije od šešira sa pisti visoke mode.
Jedan od savjeta za ove vrele dane je da se jede i lagana hrana, pa tako i ja da se držim savjeta odlučih da malo ribu uvedem u jelovnik.
Nekada su kuhinje ukrašavali sa krpama na kojima su se vezle neke pjesmice, stihovi ili kuhinjski recepti. Da je to kojim slučajem bila moda i u moje doba, kod mene bi se izvezlo, po porodičnom predanju, preneseno sa koljena na koljeno, «nije ručak što se za drvo ne veže». Mada mi se meso sve manje jede, ali eto riba nikako da mi uđe u naviku. Rijetko se to kod mene pravilo, jednom u deset dana a nije mi se nešto previše ni sviđalo, mada mi je riba bila neko jelo koje jede gospoda. Nešto mi to bilo kao kad kupe banane pa djeca izađu s bananom napolje, nije banana isto što i jabuka, ili kriška namazana eurokremom i kajmakom. Razlika je to drastična.
I tako ja gledam one ribe, pa mi žao da gledam kako ih ubijaju, a gadno kad čiste pa ja i izađem iz ribarnice. Odem u prodavnicu pa nešto, ja oko onih konzervi se uzvrtila i odlučim se za tunjevinu a konzerva je kao nekadašnja petobanka. Sinoć sam to kao večerala, e da mi je neko rekao da sam sebi čovjek može da smrdi ne bih vjerovala. Otvarala sam prozore dok nisam skontala da to ja širim neke nemoguće mirise i rastjerujem sve oko sebe. Što bi u Nadrealistima rekli "čujemo l´ se profesore". Došla sam do zaključka da je tuna mnogoooo zvučna riba. Što se mene tiče završila sa pokušajem da jedem što savjetuju. Do kraja ljeta jedem pržene paprike sa kajmakom i svježim hljebom i mažem kriške.
Pjeva nam Parni valjak, Aki kaže sve još miriše na nju, možda je i ona jela tunjevinu i to s lukom (nemojte nikome reći). Pokvari ja romantiku ove lijepe pjesme, ne zamjerite, prevruće je i meni.
Zaboravih da dodam da ovo vrijeme utiče na ljude, razdražljivi su i nervozni. Ako se posvađate sa voljenim bićem nije niko kriv, vrijeme, vrijeme je krivo :). Bitno je naći krivca za sve :). Ugodan vam dan, ako idete preko vikenda negdje neka vam je sretan put.
