03.08.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Evo i petka, samo mi je nešto prebrzo došao. Valjda se iz navike radujem svakom petku iako se pomalo radi i subotom i nedjeljom, a možda je ovo moj podsvijesni vapaj da me puste na odmor. Nije meni zbog mene nego da svijet malo dahne od mojih servisnih.
Slika istočnog ulaza u grad, ili izlaza, kako kome je draže. Prizor je gotovo svakodnevan, saobraćajka, srećom samo sa materijalnom štetom.
E da vidimo šta se u gradu dešava. Da prvo ne zaboravim reći da je u novom tržnom centru Dramaring sniženje, tako ja odem u prodavnicu Lacoste i stvarno je sve do džaba, snižena sportska majica je 260 KM. Najsmješnije je što smo mi majice sa malim krokodilčićima nosili u srednjoj a ne sjećam se da su bile tako strahobalne cijene, ili su nam iz Italije donosili neke dupljake, u svakom slučaju, da je od krokodilske kože a ne pamuka ne vrijede tih para.
Moram da se osvrnem na vijest o samo dvije rođene kineske bebe, taj podatak mi je nevjerovatan, posebno jer stalno gledam bebe u kineskim radnjama. Očito je da se ne prijavljuju jer samo neko sa urednim papirima i zdravstvenim osiguranjem može doći u bolnicu, a onda mora prijaviti i bebu. Ovo su problemi s čijim posljedicama ćemo se mi tek u budućnosti, i to skorijoj susresti. Kineza je zaista puno u gradu, bave se uglavnom trgovinom, prodaju nekvalitetne stvari na dobrim lokacijama. Na koji način dolaze do papira, kako neko ko je tek došao u zemlju može otvarati radnje, druga su pitanja ali nisu tu baš čista posla. Korektan je ovaj članak, ne treba sumnjati u riječi Fatušića iz UKC-a niti gospođe Bečirbašić iz Općine, jedino što je podatak nevjerovatan kad mnogi od nas možemo vidjeti kineske bebe po gradu.
Sjedim jutros uz kaficu na Tenisu a do mene neki momci naručili jako pupularnu begovu čorbu i traže još hljeba, pa me to podsjeti na nas Bosance, gdje god odemo, posebno prije u Sloveniju i Hrvatsku, u restoran, često smo tražili još hljeba. Jedemo ga očito i više i uz sva moguća jela. Pita je jedino gdje nam hljeb ne treba, a vala naš je hljeb najbolji.
To našima u inostranstvu nedostaje ali kad već ne mogu hljeb, kifle, slance, lepine i ostale pekarske proizvode da im posaljem, evo im par najnovijih oglasa da ne bude da nisu u toku šta se u rodnoj grudi oglašava.
Evo jedan lični, kaže ovako "Hudovac, bez djece sa 15 dunuma zemlje i šume, kućom sa 2 dunuma i OK (okućnicom), mutvakom i štalom (vrijednosti oko 100.000 KM) traži ženu do 60 godina radi braka."
(ispunjavam uslov)
- Ustupam besplatno drvo onome ko iskrči jedan voćnjak.
- Slobodan, situiran gospodin traži partnerku za odlazak na more a može i brak.
- Prodajem protezu za dojku, nekorištena.
- Prodajem zečeve i zečije meso.
- Kucam na kompjuteru. Zvati poslije 17h.
- Prodajem polovnu garderobu iz Njemačke, ljeto – zima, vreća 10 KM.
Eto, dosta vam je za početak, slijedi muzika i mahanje za ugodan ostatak dana.
Pjesma s kojom se Boris Novković gotovo proslavio. Tamara je bila veliki hit a Boris tada faca. Gledam sada ovaj spot pa mi frizura i sva ta moda tog vremena smiješna. Sjećam se da mi je bilo muka što sa mojim imemom nema tako lijepe pjesme kao Tamara a moje je samo jedan narodnjak našao da spominje grrrr ima li neko slovo da simbolizuje kako mi para iz ušiju izlazi.
