02.08.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Divan je dan, nije pretoplo, malo vjetar puše ali je stvarno ugodno, a i bio - prognoza je dobra, pa bi se sve meteoropate trebale osjećati dobro.
Da u blic tezicama spomenemo šta se dešava u Tuzli. Fontana na Brčanskoj Malti, koja bi budućim generacijama trebala govoriti o značaju 15. maja za Tuzlu je u završnoj fazi izgradnje i u narednih desetak dana trebala bi da krasi taj sada jako prometan dio grada. Iako tržni centar u blizini fontane, izgleda nekako poluprazan, ako se krene od podruma, noću, kada su sve bašte slastičarne i kafići puni, stekne se utisak da je cijela Tuzla došla tu. Puno je starijih i onih sa malom djecom jer tu nađu niz sadržaja za djecu, električni automobili, gumena skakaonica, sladoledi, kokice, igračke, sve je to što djeca vole.
Za dva dana, ispred zgrade stare Opštine, u večernjim satima će se održati javno snimanje sevdalinki u kojima će učestvovati poznati pjevači.
Iako smo svi u iščekivanju drugog jezera, slabe su šanse da ćemo se ove godine okupati u njemu jer još nisu nabavili sve potrebne dozvole, a to u vrijeme godišnjih odmora ide još sporije.
Vijesti iz crne hornike su one koje nas dočekaju svaki dan i s njima valja naučiti živjeti. Neki dan je nekada popularni fudbaler Mersed Kovačević doživio moždani udar, nadamo se da će se uspješno oporaviti. Juče su vijest o silovanim dječacima mnogi s nevjericom saslušali, posebno jer je silovatelj maloljetnik od svega 14 godina. Osim takvih vijesti najviše je onih o saobraćajnim nesrećama a podatak da je na hrvatskim cestama svaki peti poginuli državljanin Bosne i Hercegovine djeluje zastrašujuće. Šta reći osim da nam oprez svima nije na odmet, mada kad ono hoće hoće.
Sedmica je dojenja. Vjerovatno će biti niz aktivnosti vezanih za dojenje. Ima li prirodnijeg načina hranjenja beba od dojenja? Zadnjih godina puno se govori koliko je dobro dojiti dijete ali opet treba puno da se neke stvari iz prošlosti promijene. Majke su svoju djecu uvijek dojile a emancipacijom žena taj prirodni način hranjenja zamijenio je vještački, te su djeca češće hranjenja kravljim nego majčinim mlijekom, a u najboljem slučaju humana milijekom, odnosno mlijekom drugih žena. Žene koje su rađale djecu šedesetih, su svega tri mjeseca mogle biti sa svojom djecom a onda bi ili prekidale dojenje ili ako su mogle trčale kući s posla, donosoli im djecu na posao i dovijale se na razne načine da produže dojenje ali malo je koja žena koja je radila dojila duže od par mjeseci. Nekako sa tom emancipacjom pojavi se neko mišljenje da je to nešto primitivno, sam čin dojenja budio je kod nekih asocijaciju na prosjakinje koje na ulici doje djecu, na siromaštvo i jad, a lijepe flašice sa kravljim mlijekom bile su valja nešto moderno. Ima jedna izreka koja kaže «djecu doje ciganke i doktorice, prve jer nemaju šta drugo a druge jer znaju koliko je to dobro za dijete». Sada 2007. godine ako smo u nečemu ispred drugih onda je poropiljsko odsustvo do godinu dana. Žene nekih demokratskih, bogatih zemalja, kao recimo u Francuskoj i Njemačkoj, ne mogu toliko ostati sa djecom. Dakle, malo je žena koje mogu reći da ne mogu dojiti. Nema žene koja nema mlijeka, prvi dani znaju biti teški dok se ne počne dojiti kako treba. Mnoge će bebe kojima pored dojke ponudite i flašicu uzeti flašicu jer ne mora da vuče, pije bez napora. Ponovite to nekoliko puta i ženi će se prestati stvarati mlijeko, prema tome mnoge žene su same krive što svoje dijete nisu dojile a šta to za dijete znači vidi se vrlo brzo. Dojena djeca su otpornija, čvršća, a posebna je priča emotivna veza koja se stvara između majke i djeteta. Da ne bi bilo da ja ovdje nekome solim pamet, reći ću da pišem iz vlasititog iskustva. Zato podržavam sve akcije koje će povećati broj žena koje hoće da doje svoje dijete, koje će shvatiti koliko je to važno i dobro i u krajnjem slučaju i jeftinije i lakše. Priroda je napravila da svaka majka ima mlijeko baš za njeno dijete, idealno toplo a da dok jede osjeti i majčinu toplinu i ljubav i osjećaj sigurnosti kojoj joj ni najljepša flašica ne može dati.
Danas slušamo Aerosmith i finu pjesmu "I Don´t Wanna Miss a Thing". Ovih usta bi se i Mick Jagger postidio.
