01.08.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Prvi dan augusta je lijep i sunčan. Prognoza za ovaj mjesec je da će biti pravo ljeto ali bez ekstremno visokih temperatura nego baš lijepo ljeto. Bilo bi fino da tako i bude, da još malo uživamo u ljetu. Upravo se čula sirena koja se oglašava svakog prvog u mjesecu u tačno dvanaest sati. Mnogima budi negativne asocijacije jer podsjeća na zvuke uzbuna zbog granatiranja koje smo u ratu tako često slušali.
Nastupio je mjesec koji na neki način označava i blizinu kraja ljeta, već je školski pribor stigao u knjižare, pojavljuje se kasno voće i povrće, dani su kraći, noći hladnije ali i dalje je jako ugodno. Mnoge riječi doživješe svoje jezičke transformacije, tako je i august sada uveden ravnopravno uz avgust pa pišite kako vam je volja. Te silne promjene dobro dođu svima koji više nisu sigurni šta je pravilno a šta nije jer niko živ ovo ne može popamtiti a neki se tvrdoglavo drže onoga što su učili i ne mijenjaju ništa. Jedna od riječi koja meni nikako ne sjeda je ZBO, koja se kod nas često koristi jer se dešava da neko ubode nekoga nožem a u novinama osvane naslov "zbo ga nožem". Mislim da će proći još puno augusta iliti avgusta da mi to ZBO uđe u glavu.
Svaka generacija ima svoje STARCE koji malo malo tako nešto kažu da se mlađi smiju, a evo i današnji školarci se pomalo smiju onima koji govore drugačije od njih.
Što se tiče vijesti još uvijek je sve u pomalo uspavanoj ljetnoj šemi. Problemi koji se godinama nisu rješavali mogu vala čekati da se svi odmore pa da opet dođu na red.
Drago mi je bilo čuti da je krenula akcija čišćenja zelenih površina u Srebreniku a nadam se da će doći i do nas. Dnevnica od 30 KM je dobra i mnogima će dobro doći zarada koju će dobiti za nekih dvadesetak dana rada. Mi nemamo kulturu uređenja i čuvanja okoline. Kuće su uredne, dvorište isto, ali okolina ili ona da je nazovemo ničija zemlja, stvarno je žalosna. Trava narasla do metar, uz ulice otpadi automobila, divlje deponije smeća, stvaraju tako sumornu sliku ove države. Kad se izađe iz koliko toliko uređenog nekog bosanskog grada pogledi sa strana rastuže čovjeka. Mogu misliti kako to sve izgleda onima koji dolaze iz uređenijih zemalja, posebno ne volim put od Zagreba do Tuzle. Zato, mi je drago da se uređuje okolina a ujedno i zaposle oni koji su odavno na birou za zapošlajvanje. Jeste da je žalosno što se uglavnom radi o demobilisanim borcima a još posao čistača ali što kaže naš narod, za uhar je i to.
Da vam još kažem da je na koncertu Cubisma bilo odlično, Dom mladih je bio mali da primi sve koji vole tu muziku. Sinoć je otvorena i fontana i kaže svijet da je bilo dobro, malo priče a puno dobre hrane, sve u svemu dobro svijet zadovoljan. Po gradu su plakate za Divlje jagode koje dolaze početkom mjeseca, bibliotekari najavljuju svoje aktivnosti i pokušaj umrežavanja biblioteka istočne Evrope, ali ima do toga još vrmemema.
Pozdrav i pjesma za ostatak dana.
Pjeva nam Josipa Lisac, ona je stvarno legenda od žene. Kaže ona da joj trebaju sati da izađe na ulicu i onda ako je nije dovoljno ljudi pogledalo dođe kući i plače. Psiholozi bi tu imali šta da kažu o toj njenoj tolikoj želji da se izdigne iz mase i da je primijete a ja mogu reći bez obzira na njene bubice ima odličan glas. Josipu najavljuje Davorin Popović a vidi se i Bodo Kovačević, ljudi koji su ostavili dubok trag na našoj muzičkog sceni a nekako su umrli iznenada. Iako je Davorin bio bolestan njegova smrt je mnoge dočekala nespremno a vijest od Bodinoj smrti je bila još šokantnija. Dobro kod muzičara je da kroz muziku koju su stvarali nastave da žive i kad odu s ovog svijeta.