04.08.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Juče je bio pravi ljetnji dan da bi se popodne vrijeme počelo mutiti i oko 19 sati je počela i kiša. Prestala, pa onda opet pljusnula, stvarno je bilo neobično gledati je, satima je padala, ulicama su tekle male rijeke a ovo subotnje jutro je osvanulo tmurno i s barama na sve strane. Toliko je padala da ni suha zemlja nije uspjela upiti svu tu vodu. Valjda je ova kiša bila korisna za biljke, vidim da je lišće na drveću posebno lijepe boje, isprala ga kiša, inače ono uz ulicu zna biti crno od izduvnih gasova i prašine.
U Tuzli ima jako lijepog drveća, živi ukras koji em što je lijep jako je i koristan. Trebalo bi se još više saditi ali planski, jer kad drvo za koju deceniju izraste u jednog gorostasa tek onda vidimo da mu nije baš najljepše izabrano mjesto. Bilo bi lijepo da ga ima više oko Panonskog jezera jer nema ljepšeg hlada od prirodnog ispod drveća. Suncobrani štite od sunca, ali nekako je ispod njih sparno.
Na ovoj sliKi pod stručnim nazivom "bara", nastaloj u ljeto 2007. godine, u uspavanoj fazi autorice, vidite jednu baru. Bara je velika, nepravilnog oblika, neispitane dubine koja sigurno krije svoje opasnosti u vidu otvorenog šahta koji nije mogao da primi svu tu vodu. Tu su i četiri crvena automobila i jedna breza. Četiri crvena automobila na tako malom prostoru su sigurno neki znak.
Izraz «papapučar» svi dobro znamo, koristimo ga i rezervisan je za muškarce koji slušaju žene. Dakle, nije riječ o onima koji paze žene, i one njih, nego baš o muškarcima kod kojih je sve «da, draga» idu linijom manjeg otpora, savijaju kičmu samo da joj ugode a često da je i ne slušaju. Jer žena papučara je često jedna prava bababaroga. Kad bolje razmislim, papučare malo ko simpatiše, muškarci koji nisu takvi ih gotovo mrze jer vječito slušaju o nekom tamo koji ženi ovo ženi ono, koji se može vidjeti kako ranom zorom hoda sa cegerom po pijaci da donese za doručak sve što treba svojoj uspavanoj kraljici. Žene se s njima ispričaju a usput misle «kako li ga je samo ovako sredila da mi je znati». U daljoj analizi papučara može se primjetiti da se dijele u dvije vrste. Prvi je sin papučara koji je cijeli život gledao čija je zadnja u kući i da se zna ko je žensko u kući i gazdarica, a drugi su oni što nemaju volje ni snage da se bore sa ženama nemanima, koje vječito nešto traže, rondaju, galame, pa čovjek konta sve ću ti uraditi samo me pusti da dušom dahnem bar pola sata.
Bilo kako bilo papučar je jedan jako zanimljiv primjerak muškarca o kome bi se dalo pričati. Izraz papučar je ružan jer su ga izmislili iz zlobe i zezanicije i ostade i dan danas i ne samo to, nego se pojaviše i razne varijacije. Pa vam tako u Tuzli sada, da bi još više dočarali koliki je neko papučar kažu «eno ga nosi papuče broj 47».
Eto tako, ako se u Tuzli šta i treba održati danas to će garant biti odgođeno jer kiša je poremetila sve planove i unijela opštu zabunu i pometnju među građanima koji ne znaju ni šta da obuku a ni šta će raditi.
Šta god radili neka vam bude lijepo bez obzira kakav je dan. Da simbolika bude potpuna, uz dužno poštovanje kiši koja još pada ide i pjesma Guns N´ Roses ... Don´t Cry