10.08.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Evo petka, vrijeme baš leti. Što se tiče onog drugog vremena, dan je kao i juče, kiša je padala pa prestala i evo sada je onako, malo tmurno, ali izgleda da je kiša svoje za danas završila.
Opet stižu vijesti s mora da je u blizini Budve primijećen morski pas. Gdje god naši ljudi idu zanima nas kretanje morskih cuka. Taman ja tu vijest zaboravila kad sinoć na Nacionalnoj geografiji nema druge teme nego baš o morskim psima, i to onim velikim bijelim. Savršeni lovac, koga je milionima godina priroda prilagođavala svim mogućim prilikama i neprilikama. Taman su me fino ubijedili da nema tog trika koji bi ih mogao zavarati da nas ne gricnu. Jedino, pošto za jedan obrok pojede i 200 kg mesa, za nadati da se ne bi jadan puno zahmetio oko nas koji mu možemo za par zuba stati.
E, kad smo kod zuba, stvarno mi je krivo na prirodu što i nama nije smislila ko morskom psu da kako koji zub ispadne da nam novi rastu cijeli život. Šta li bi nam zubari radili, morali bi zatvoriti ordinacije ili da nam samo vade zube koji nam se ne sviđaju a mi čekamo nove. Inače, ne mogu se odlučiti je li bolje biti zubar ili ginekolog, te mi se privatne ordinacije čine kao najunosnije. Možda ipak zubar, jer zube imaju i djeca, i mladi i stari, i žene i muškarci, a ginekolog je samo koncentrisan na žene.
Čudni su putevi Božiji, a još čudniji slijed mog razmišljanja, pa ja od morskog pas stiže do ginekologa. Vračam se morskim nemanima. Ma nešto mislim, baš je glupo da nekoga pojede morski pas. Pa ta mi smrt nekako nije dostojanstvena. Tužnim i žalosnim srcem javljamo da je našu dragu .... pojeo morski pas. Ma ne dolazi u obzir. Svarno ima nekih glupih smrti, ako smrt može biti glupa, možda da kažem apsurdnih, kao kad čujem koliko ljudi umre od davljenja hranom. Teško bi čovjek sebi mogao izabrati smrt, ali malo je ljudi koji i o tome nisu razmišljali, od ozbiljnih stvari do onih šaljivih, ili razmišljanja tipa da nam je znati kako bi ko reagovao kad bi čuo da smo umrli. Pa da vidimo ko plače, ko ne plače, a onda mi naravno ustanemo živi i zdravi.
Kad sam bila dijete nikada nisam zamišljala da budem pjevačica (možda što mi je katastrofalan glas) glumica ili šta slično, nego uvijek bih u maštarijama bila neki junak koji spašava nekoga od nekih lavina, brodoloma i slično. Kukavice veće od mene nema ali eto da ja bar u mašti budem kao hrabra.
Čuli ste za da je prijavljen još jedan slučaj navodnog seksualnog zlostvaljanja djece. Ili su takve stvari u porastu ili se sada više prijavljuje, ne znam, ali ružno je čuti i nadam se da nije istina. Pedofili su mi inače bolesnici najgore vrste. Perverzije razne me ne zanimaju ni malo, ako su dvoje saglasni da jedno drugo zadovoljavaju udaranjem malja u glavu, bujrum, ali nešto gdje je jedna strana nemoćna, bez mogućnosti da se brani, to mi budi neku nevjerovatnu huju, a pomisao na zlostavljanje djece želju da mu ja presudim na svoj način.
Kad smo kod crne hronike, eno opet čovjeka udario voz. Koliko će takvih slučajeva još biti dok se ne postave rampe na svaki pružni prelaz. Mala je to investicija a vrijedi ljudskih života.
Priča se da je pod famoznom crkvom u dvorištu Fate Orlović možda masovna grobnica pa zato toliko odbijaju da je izmijeste i nude više nego što crkva vrijedi da ostane gdje je sada. Amor Mašović kaže da je samo jedan način da se to provjeri a zna se koji, pa tako i zato čekamo šta će biti.
Rubrika «Njima je pomoć potrebna» na žalost se sve više puni, nadam se ima načina da se ljudima koje život nije nimalo mazio pomogne i da bar nekad neko baci pogled na te priče.
Ugodan vam petak i odmorite se za vikend.
Danas slušamo Whitney Houston i "I Will Always Love You". Lijep naslov mada se u proncipu nikada ne zna unaprijed koga ćemo voljeti cijeli život, to se valjda samo na kraju sazna. Srce je varljivo, u svakom slučaju lijepo je voljeti i biti voljen, bogatstvo koje treba cijeniti.
