23.08.2007. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
U Tuzli je lijepo da ne može biti ljepše.
Vrijeme je lijepo, pa kad zanemarimo sve ono što je bogu plakati i pola bacimo u Jalu, ostaje puno finih stvari da se vidi. Posebno je lijepo svima koji nisu previše svijeta vidjeli. Ti svjetski putnici nisu ovdje baš poželjni, njima dosadno pa svemu nađu manu.
Ništa njima ne bi bio zanimljiv, recimo frižider, koji sam juče gledala. Ima jedan sa česmom na vratima tj. slavinom, da može da se sipa hladna voda a vrata od frižidera ne otvaraju stalno. Već vidim sebe kako pijem vodu iz ruke, kakva čaša. To bi za nas dole odmah trebao da se lavor postavi, da ne kapa voda. Pa sam vidjela jedan sa dvoja vrata, a ima i onih isto trokrilni ormar. Treba napisati velikim slovima da je to frižider, da neće ko kupiti pa koristiti kao ormar, ili poreda cipele, pa ih stavi na duboko hlađenje da ne šire mirise. Ubio se frižider za mene, meni nikad dovoljno mjesta, pa ja, a sve se nema. Ne znam gdje rastu one fine žene, pa ostatke hrane fino u plastične kutije stave, meni duša staviti čitavu šerpu, a u njoj gotovo ništa i nema, bitno je da se ne mora odmah prati.
Dobar je meni moj frižider, neću se ja na njega žaliti pa da mi još prestane da radi, šta bih ja bez njega. Jedini je problem što su se pojavili duhovi koji noću jedu što ja pripremim da mi sutra k´o bude lakše. Zato ja više ne pravim ništa unaprijed, jer ako je nešto dobro do sutra se sve i pojede. A sutra svi kažu «nisam ja», duhovi valjda, nema ko drugi. To noćno bauljanje po kući, doktori bi trebali posebno izučiti, očito je riječ o nekom stanju sužene svijesti.
Inače, moram obnoviti i ja zalihe hrane, da se malo uozbiljim. Vidim ja kroz prozor raja nosi vreće brašna, mogu misliti šta je to ulja i kafe nakupovano, a kod mene u slučaju nekih nestašica, za godinu dana imala bih krema, lakova za nokte, acetona, CD-ova, nema šta nema, samo ništa pametno.
Od ozbiljnih tema, ne mogu da se ne dotaknem jučerašnje pres konferencije na kojoj je govorio advokat Ilije Jurišića. Protić je uvjeren da je Jurišić nedužan čovjek, ali imam utisak da on nije načisto sa samim 15. majem 1992. godine. Par puta je 15. maj 1992. nazvao nesrećom u kojoj se ne zna koliko je ljudi nastradalo. Mislim da se 15. maj ne može tretirati kao nesreća, svima u Tuzli je jasno da je već tada Bosna gorjela, već prije 15. maja su ubijeni mnogi nedužni ljudi u mjestima uz Drinu. Svima je bilo jasno šta se može očekivati i u Tuzli, 15. maja je branjena Tuzla i na našu sreću je ispalo kako je ispalo. Advokat Protić krivi naše tužilaštvo zbog nepokretanja istrage vezane za 15. maj i utvrđivanje krivice. Pitanje je zašto bi se pokrenula istraga za slučaj koji je nama kristalno jasan? U svakom slučaju Jurišić je i dalje u pritvoru i pitanje je kada će izaći. Digli se naši političari, humanitarne organizacije, diplomate iz inostranstva, a Jurišić i dalje pritvoren.
Stičem utisak da Srbija može sve što hoće, prkositi, inatiti se, kršiti zakone i opet bolje proći od nas u svemu. Kao razmaženo dijete koje stalno nešto traži, pa i dobija samo da šuti, tako i oni oko malog prsta vrte i haško tužilaštvo i svjetske političare. Dok ubice omladine 25. maja u Tuzli, kao i organizatori najvećeg zločina nad civilnim stanovništvom u Srebrenici, mirno žive svoje živote, Ilija Jurišić je u zatvoru. Čovjek za kojeg nekad mislim da to neće izdržati ni psihički ni fizički.
Boris Novković i pjesma "Sve gubi sjaja bez ljubavi", samo romantika dolazi u obzir :)
