02.09.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nedjelja je bas lijepa, sunčano je i ugodno toplo, ima malo vjetra ali ne smeta.
Evo nam i zadnjeg dana raspusta, ne znam kome je više muka, roditeljima ili učenicima našim dragim, iz novog vremena, kada se sve zadaće rade uz roditeljski nadzor. Nema više onih priča da neko ne zna ni koji mu je dijete razred ni ko mu je razrednik, sada se zna ko predaje svaki premet, a o nastavnom planu i programu roditelji bolje od nastavnika znaju. Tako da je mnogima zlo od početka nastave, jer to nam je svima dodatna obaveza, razmišljam da zastavu na pola koplja objesim da time iskažem svoju tugu i žalost. Moje dijete, koje moram da se pohvalim ima sve petice (rodilaaaa ga majka) ne može školu smisliti i najviše se divi raji koju poznaje iz Kanade koja po njemu pohađaju laganu školu, pa bi i on tamo.
Kao i svake godine, 90 % roditelja je baš zadnji vikend pred raspust izabralo kao idealno vrijeme za kupovinu školskih sveski i pribora, pa su velike gužve u radnjama. Nije se imalo kad prije kupovati :), a sutra će biti još veća gužva jer čemo dobiti spisak udžbenika. Nema sad da se uđe u knjižaru i traži komplet knjiga za neki razred, sad svaki nastavnik svoje autore ima. Prvo odobre udžbenike, recimo iz matematike različitih autora pa onda svaki nastavnik traži neku određenu. Šta se može nije izgleda svima dva plus dva četiri. Eto bogami ostalo mi nešto od učenja s djetetom, oko drugog i trećeg osnovne već su zadaće prebacile moj intelektualni nivo.
Što se tiče udžbenika svašta se tu umiješa, recimo saradnja nekih knjižara i škola ili nastavnika. Koliko je istine u tome ne znam, ali kažu da se malo ispod tezge doda pa neko insistira na udžbeniku koji se može kupiti samo u određenoj knjižari.
Kao što vidim sad ću samo o školi da pričam, ima da prođete kroz svaku zadaću, pismeni rad, kontrolni i test. Meni je škola stres, kad me nazove i po glasu čujem da ga u školi nije niko udario napao i sl, počinje i moj dan. Iskukah se k´o godina, a nastavak slijedi sutra ako uspijemo nabaviti top koji će moju spavalicu probuditi u pola sedam.
Šta još da vam pričam, o poljupcu bilo priče i previše. Eto, bila i ja, nemoral se širio, grijeh se načini i sad već mislim čeka li me mjesto u raju. Kakav li sam ja primijer svom djetetu koje je išlo s nama naravno, a nije to ništa neki su i bebe vodili, pa smo još vidjeli nastavnice, direktora škole, bilo je tu što bi rekli viđenijih ljudi i tako se svi ljubiše, sram ih i stid bilo, gluho i čoravo sve van krugova bračnih(kod mene okrečenih) zidova. Toliko su bili zaraženi ljubavlju i nekom pozitivnom atmosferom da se niko ne sjeti ni petardu baciti, ne bi ništa, ni tuče ni svađe a raje da čovjek ne povjeruje.
Meni juče nešto žao bilo što je u 20.00 bio koncert klasične muzike povodom otvaranja «Njemačkih dana kulture» a i zadnji dan Optionz festivala, jer nekako u Tuzli ili nema ništa ili ima svašta. Treba te termine malo prilagoditi pa da se može na sve. Sinoć je grad bio pun ljudi, kao da je cijela Tuzla izašla na polje.
Nadam se da će se ova priča oko javnih izvinjenja i moralu stišati, jer šta je to moral, šta je poštenje, obraz?
Sve mi to iz kuće nosimo, ne može se niko prevaspitavati kada je već odrasla osoba. Neka svako svoj život živi kako najbolje zna a druge ostavi na miru, filozofija je, koja bi možda ovom našem vrelom Balkanu pomogla da se malo smiri.
Pozdravljam vas uz pjesmu Because you loved me koju pjeva Celine Dion. Što žena zna da pjeva, baš ima neki glas pun osjećanja kakav ja volim. A kad sam ja bila mala i sanjala o karijeri pjevačice, najdraže mi je bilo da uzmem usisivač (najduži kabl) pa mi to bude kobejagi mikrofon i pjevam pjevam, a sve onau šnjuru :) kao pjevači guram, jer prije nije bilo ovih bežičnih mikrofona, pa se uz scenski nastup moralo uključiti i baratanje s mikrofom.
