07.09.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U Tuzli je vrijeme baš promjenjivo, bilo je i malo sunca ali evo opet se naoblačilo. Takvo vrijeme će biti cijeli septembar po najavi našeg poznatog meteorologa Majstorovića. Kaže, biće tu i lijepih i kišnih dana ali bez dužih razdoblja sunčanih intervala. Kakvo god da vrijeme bude, svi provode dane kako znaju a i moraju.
Jutros je bila konferencija za novinare Fondacije "Istina Pravda Pomirenje", režiser filma kojeg najavljujemo na Tuzlarijama, Ahmet Imamović, govorio je o svom filmu pa ćemo o tome pisati poseban izvještaj.
U Tuzli je inače sve u znaku književnih susreta, ugledni gosti su stigli, niz aktivnosti prati književne susrete, a mi ćemo se truditi da za one koje to zanima obezbijedimo što više informacija. Večeras je u BKC predstava «Prvi put s ocem na izbore».
Petak je, prođe i prva sedmica škole, kako djeca kažu. Najzanimljiviji su prvačići, većina nema još punih šest godina, preslatki su sa onim šarenim torbama. Malo je to još, simpatične su njihove izjave. Tako vam je jedna djevojčica, kada je učiteljica rekla da je sada vrijeme za užinu, a onda vidjela sendvić, rekla «ma neću ja to da jedem suho, de vi meni nešto ispecite». Trebat će njima vremna da shvate ko je učiteljica.
Kada smo kod učiteljica, moram da se osvrnem na par stvari. Nekadašnje generacije nisu morale da uče da čitaju i pišu prije osnovne škole, što smo znali znali smo, bilo je to ono što su roditelji željeli da nas uče, a i mi kao djeca imali stpljenja za to. Zatim je bilo nepisano pravilo da sva djeca prije škole već znaju da čitaju i pišu. Prije par godina, kada je krenulo devetogodišnje školovanje, a prvačići petogodišnja djeca, mnogo se toga se promijenilo. Mišljenja sam da djecu ne treba maltretirati sa učenjem čitanja i pisanja ako ona sama za to još nisu spremna. Učiteljici je po meni dužnost da djecu nauči da piše i čita, njoj poznatim metodama. Međutim, dešava se, naravno ne kod svih učiteljica, da su neke vrlo neprijatne kada vide da su dobile u razred dijte koje ne zna čitati i pisati, pa tako evo imamo majke koje su već prvi dan oplakale od opomena učiteljica. A to je tek početak, tek na red dolaze zadaće koje će, pored svojih obaveza, morati da rade sa djecom.
Dobili smo i mail od jednog roditelja sa par pitanja, pa pošto sam i sama pitala isto, želim reći da prošlogodišnji udžebinice važe, tj, možete koristiti udžebnike od strarijih učenika ili kupiti polovne.
U vezi samog učenja djece svemu i svačemu, ja sam to radila iz svog ličnog zadovoljstva i što mi je dijete rado sjedilo i crtalo i nešto šaralo, naučila ga i da čita i piše, i boje i brojeve, i mnogo toga. Kao što je ova majka dobila poziv da dođe jer joj dijete ne zna čitati i pisati, tako sam ja dobila poziv kada je moje dijete pohađalo obdanište u Njemačkoj. Mislila sam da će silno kao majku da me pohvale, pa sva sretna otišla, a njegova vaspitačica mi je rekla da moje dijete od tada nepunih pet godina, jedino ne zna da veže pertle, da ne sklanja svoj tanjir nakon jela niti se hoće sam obući. Ja nisam mogla sebi doći, pa ja sam mislila da je meni dužnost kao majke da za njim čistim i sklanjam, pa naravno da vežem i pertle, čuj, da mi dijete veže pertle ... tu sam ja, mama za to. A meni vaspitačica kaže "ne, naučite dijete na vrijeme njegovim sitnim obavezama, stvarima koje mu u svakodnevnom životu trebaju, a kada krene u školu tu je učiteljica koja će ga učiti slovima i brojevima. I u pravu je, djeca neka se igraju i kroz igru nauče puno toga, a učiteljice neka rade svoj posao.
Htjela sam vam još nešto pisati ali sreća po vas što nemam više vremena, kasnim, pozdrav, i evo muzike.
Evo Zdravka legende, samo pjeva i ne prestaje ..... nisam sreo miliju od tebe i da ne postoji na svijetu sila ... moćna kao što je tvoja ljubav bila.
