08.09.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Subota je osvanula najgoraaaaaa od svih subota zadnjih mjeseci. Jeste da ja volim malo pretjerivati, a nekada i malo više, ali stvarno je ružna da ružnija ne može biti. Bare su na sve strane i to ne znam je li svi kanalizacioni otvori imaju neki problem ali kao da ni jedan ne prima vodu. Tako da se komotno može u gumenim čizmama, a i kabanicu ponesite jer će bar jedan autić da vas okupa. Oni momci što broje kola koja prolaze kroz raskrsnice će baš da se smrznu, a možda im je i bolje da rade sada nego kad su one žege bile.
Dakle, osim kiše, zima je, u kućama hladnije nego vani. Sva sam se smrzla, nekako mi se glava od zime skupila, ima osjećaj da ne mogu da mislim. Ima one stare tuzlanske gospođe da izvuku lisice i šubare iz ormara da se djeca prepadaju. Stvarno su one lisice strah božiji, još imaju kanđe i staklene oči.
O čemu ja pišem HAHAHA, moraju mi dozu pojačati, džaba je.
Večeras se dodjeljuje mastionica i pero, nagrada "Meša Selimović" za najbolji roman 2006. godine. Ne sumnjam da su svi romani dobri, ali navijam za Jergovića. Baš bi mi bilo drago da on dobije. Toliko je već toga napisao što je mnoge od nas držalo u danima kad nam nije ni dočega. Njegovu priču "Gasul" mogu čitati stalno, kao i još par drugih koje me baš onako u srce diraju. Malo je stariji od mene pa mi nije ni generacijski daleko i tačno razumijem o čemo on piše. Tako da je valjda razumljivo zašto navijam za Jergovića da ponese tuzlansku nagradu.
Eh sad ide jedan Bubkin skok na drugu temu. Ima već godina, iha ha, kako se muškarci koji gube kosu, ili su je izgubili, ili im se tako sviđa, briju glavu. Samo se još ponegdje može vidjeti stariji muškarac koji prebacuje duži pramen preko dijela glave gdje nema kosu, kako se to prije radilo, a svi ostali briju glavu. Sve bi to bilo ok da oni meni nisi gotovo svi isti. Juče tako pozdravim čovjeka, sva ja sretna što ga vidim, kad ono neki lijevi čovjek, pola sata sam se izvinjavla. Stvarno to više nema smisla. Interesantno je koliko kosa utiče na to da nekoga prepoznamo. Tek poslije, kada se približimo mi vidimo oči, usne, zube i ostalo. Žene koje često mijenjaju boju kose i frizuru stvarno nekad ne može čovjek prepoznati, za razliku od onih koje pamtimo po nekoj frizuri. Primjer za to je novinar Salih Brkić. Vječito ista frizura, ili Zoka Kapetanović, joj njega u jutarnjem programu kad se počne zezati i spominjati kamermana Sejfu. Eto tako, moja poruka je jasna :) ukinite tu modu brijanja glavaaaaaaa.
Ugodan vam dan, kako ovo pomalo ironično zvuči, tako je dan ružan, ali bitno je da je u duši toplo :).
Evo pjesme koju pjevaju Gazde - Još i danas zamiriše trešnja, a istu pjesmu izvode i hor Tuzlanke, ali nisam mogla naći.
