TUZLARIJE - D O S J E

24.11.2009.
Saopštenje FIPP u povodu 25. novembra
Sukob građanskog i nacionalističkog koncepta


Ima li danas neko dilemu oko toga ko je najuvjerljiviji, najuspješniji i najuporniji zaštitnik lika, a posebno djela Radovana Karadžića. I ne samo njega, nego i njegovih “saboraca“ koji nisu štedjeli nikoga kako bi ostvarili san o stvaranju srpske države na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tako se Republika Srpska doživljava, ona je neupitna, betonirana, a Bosna i Hercegovina je fakultativna i trajaće onoliko koliko je podnosi zvanična Banja Luka danas personalizirana u velikom vođi Miloradu Dodiku.

Spašavajući Republiku Srpsku Dodik se ne odriče ničega što mu je u nasljedstvo ostavio Radovan Karadžić, optužen za najteže ratne zločine uključujuči i genocid - zločin kojeg su, po pravomoćnoj presudi Međunarodnog suda pravde u Hagu, počinile vojska i policija Republike Srpske.

Zašto se onda javnost sablažnjava nad činjenicom što Dodik uporno negira da se korijeni države Bosne i Hercegovine nalaze u odlukama ZAVNOBIH-a? Zašto o svemu ovome ćuti antifašistički dio Republike Srpske? Posebno onaj koji je svojim djelovanjem tog 25. novembra 1943. u tadašnjem Varcar-Vakufu udarao temelje građanskom konceptu države BiH koja neće biti ni „srpska, ni hrvatska, ni muslimana“ nego po mjeri svih tih naroda zajedno?

Kako je taj mrkonjički koncept moderne državne strukture u suštoj suprotnosti sa nacionalističkim projektom, koji krajem prošlog stoljeća razara bivšu zajedničku državu i u prvi plan izbacuje potrebu za jedinstvenom srpskom državom, valjalao se od njega odmah ograditi. Već u prvoj godini bosanskohercegovačkog ratnog vihora „srpski narod u građanskom ratu koji mu je nametnut“ razmišlja u ustrojstvo jedne takve tvorevine. Naravno, prethodno valja srušiti temelje iz Mrkonjić Grada. Posla se prihvatila Narodna skupština Republike Srpske i na svom zasjedanju 20. jula 1993. donosi Odluku o proglašenju nevažećim odluka donesenih na zasjedanju ZAVNOBIH-a.

Kako tada, tako i danas. Odluka je na snazi i nikome u Republici Srpskoj i ne pada na pamet da je makar analizira i provjeri je li u suprtonosti sa Dejtonom koji ni jednom riječju nije porekao kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine. Niti se bilo ko obazire na činjenicu da su kreatori tog nasilnog revidiranje istorije, koje je i krvlju zaliveno, osuđeni (Krajišnik i Biljana Plavšić) ili je suđenje u toku (Radovan Karadžić).

Danas u Republici Srpskoj ima dovoljno onih koji istrajavaju u odbrani njihovog (ne)djela, pa se onda čini i logičnim da se njihovim akterima priređuju državne počasti ili se po izdržavanju zatvorske kazne po njih šalju državni avioni.

Naravno, kada se zločini, uključujući i genocid, prave u ime državnog projekta red je da država, makar bila i entitet, ne zaboravi izvođače „radova“.
Sinan Alić, predsjednik
Fondacije Istina Pravda Pomirenje



Faksimil Odluke o proglašenju nevažećim odluka ZAVNOBIH-a


Priredio(la): S.M.