TUZLARIJE - D O S J E

07.10.2010.
Crveno - zelena koalicija
Nije sve u politici, ima nešto i u pragmatičnosti


Sad, kada su rezultati izbora manje više poznati, glavna tema su koalicije. Niko nema nadpolovičnu većinu ni na državnom ni na federalnom nivou vlasti, svi pobjednici moraju da se udruže s nekim da bi formirali vlade.

U Tuzlanskom kantonu će biti posebno zanimljivo jer je predstavnik SDA u startu odbacio koaliranje sa SDP-om iako je mogućnost baš te koalicije na višim nivoima vlasti izazvala najviše pažnje u javnosti. Željko Komšić i Bakir Izetbegović, na zajedničkom gostovanju u "60 minuta" toliko su djelovali pomirljivo i drugarski da se mnogima učinilo kako je koalicija između SDP-a i SDA gotova stvar ma koliko čudna i nelogična bila.

Ipak, čudno i nelogično je samo ako se držimo dugogodišnjih stereotipa koje su stranke nametale jedna o drugoj pa su tako SDP-ovci komunisti u najružnijem izdanju te riječi, a SDA-ovci nacionalisti, takođe u najružnijem izdanju. Vrijeme je ipak učinilo svoje, stereotipi su zadržani ali same stranke nisu više što su nekad bile, posebno SDA. Od nacionalnog pokreta iz vremena Alije Izetbegovića, SDA se posljednjih godina transformisala u pravu stranku sa infrastrukturom koja primarno nije više ni "minderska" ni "džamijska". Stranački jastrebovi su odavno prizemljeni a po retorici čelnih ljudi, da nam nisu od ranije poznati, teško bi ih samo po tome mogli svrstati među nacionaliste. Zbog takve transformacije SDA je kratkoročno izgubila jedan dio simpatizera ali dugoročno gledajući, pomirenjem želja i mogućnosti, realno ima najveće izglede da nadživi sve druge koji bi da nose oreol zaštitnika Bošnjaštva i BiH. O onome što piše na papiru, programskim opredjeljenjima, nije potrebno raspravljati jer nisu prepreka za saradnju, sličnost je velika između svih stranaka, a ne samo ove dvije.

Kad se ima u vidu navedeno, crveno - zelena koalicija i ne djeluje tako čudno i nelogično ali sve je to još uvijek samo politika, kategorija koja se može promijeniti preko noći baš kao što se Željko i Bakir u roku od par dana mogu pred kamerama svađati i vrijeđati pa onda uvažavati i prijateljski ćaskati.

Čvršći razlog za moguću koaliciju je pragmatičnost. Atmosfera uoči izbora je nedvosmisleno pokazala a izbori potvrdili, da je većini u ovoj zemlji, bez obzira na stranačku pripadnost, postojeće stanje dosadilo. Ljudi hoće promjene bez obzira jesu li glasali za SDA ili SDP, a što je posebno važno, izgleda da su toga postali svjesni i u stranačkim rukovodstvima. Ako stvarnog pomaka na bolje ne bude bilo, za četiri godine ni SDP ni SDA nemaju čemu da se nadaju, birači se neće vraćati na ono što je već viđeno (SDA i SBiH) već će se okrenuti trećem kao što su na ovim izborima pokazali u slučaju Saveza za bolju budućnost. Zvuči pomalo apsurdno ali boljitak je pitanje opstanka i sadašnjih formalnih pobjednika (SDP) i formalnih gubitnika (SDA), a baš u tom detalju na scenu stupa pragmatičnost.

SDP može imati ne znam ti kako dobre programe, projekte i ljude, realnost je da nasljeđuje državnu administraciju koju je 15 godina instalirala SDA u saradnji sa svojim koalicionim partnerima. Trenutni propisi su takvi da kompletna izmjena administracije nije izvediva, a kozmetičke kadrovske promjene više štete nego koriste. Postavlja se pitanje realne izvedivosti projekata sa "tuđom" administracijom a odgovor je jasan. Neće ići, pogotovo ne kratkoročno, a narod hoće brze i vidne promjene. Jedini način koji bi mogao dati rezultat je da se "tuđa" administracija "prisvoji" koalicijom sa stvarnim "vlasnikom" te administracije, a to je SDA.

Osim pragmatičnosti koja bi mogla proizvesti tu čudnu koaliciju, postoji još nešto, puno važnije. Utisak je da nije samo narodu dosadilo ovo stanje beznađa, dosadilo je izgleda i strankama pa se po prvi put osjeća atmosfera zajedničke želje da se od ove BiH napravi "nešto". Koliko je to samo utisak a koliko stvarna želja, brzo će se pokazati. Za državu nije spas ni u jednostranačkim ni u koalicionim vladama već u vladama eksperata. Za sada tu očitu varijantu niko ne spominje, a trebalo bi ako se zemlja i narod voli onoliko koliko se na mitinzima izvikivalo, i u zelenilu i u crvenilu.

Ovaj tekst shvatite kao "glasno razmišljanje" koje može a i ne mora biti ispravno, ali neka bude povod za jednu lijepu i korisnu diskusiju bez stranačkih svađa i prepucavanja.

V.K.

Priredio(la):