TUZLARIJE - D O S J E

17.01.2011.
Svaki Amerikanac zadužen za 45.300 dolara
Američki javni dug prešao 14 hiljada milijardi dolara


Sjedinjene Američke Države oborile su još jedan, ovaj puta iznimno neugodan rekord: Državni dug srušio je sve rekorde i prešao 14 biliona dolara, što je 45.300 dolara za svaku osobu koja živi u zemlji, piše index.hr te nastavlja:

To znači da će Kongres uskoro morati podići legalnu granicu duga kako bi vladi omogućio da se dodatno zadužuje, ili da će vlada morati drastično smanjiti potrošnju kako bi ostala unutar sada dopuštenih granica. Bilo kako bilo, očekuje se žestoki obračun u parlamentu.

Demokrati i republikanci već krive jedni druge zbog gomilanja duga. Zakoni kojima se podiže maksimalni nivo duga su vrlo neugodni, i mogu decenijama služiti kao sredstvo prepucavanja. Ipak, konačan rezultat gotovo uvijek bude izglasavanje zakona.

Ministar financija Timothy Geithner rekao je da bi nemogućnost daljnjeg zaduživanja bila "katastrofa", možda nalik financijskom krahu 2008. godine. Republikanci, koje je ohrabrila pobjeda na zadnjim izborima, kažu da je ljudima dosta vladine potrošnje i da je vrijeme povući granicu na daljnje zaduživanje.

Enorman dug

Oko polovica današnjeg duga nastala je u vrijeme Georgea Busha. Dug je sa 7, 6 biliona u januaru 2005. godine porastao na 10, 6 biliona na kraju drugog mandata, a Obama je u dvije godine svog mandata podigao dug na 14, 2 biliona. U tom razdoblju su bila dva velika rata i najgora financijska kriza od 30-ih godina.

S 1, 7 biliona dolara deficita proračuna samo u prošloj godini, te s projiciranim deficitom od 1, 3 biliona dolara, godišnji deficiti dodaju oko četiri milijarde dolara dnevno na javni dug.

Geithner je u pismu Kongresu naveo da bi trenutna granica od 14, 3 biliona dolara, postavljena prošle godine, mogla biti dosegnuta krajem ožujka. Upozorio je da bi odugovlačenje procesa odobravanja novog zaduženja moglo dovesti do državnog bankrota, što u istoriji SAD-a nikad nije zabilježeno.


Mehanizam zaduživanja

Da li ste ikada čuli da su se Sjedinjene države zadužile kod MMF-a, komercijalnih banaka ili drugih država? Naravno da niste, jer je taj način zaduživanja rezervisan za buraniju poput Grčke, i naravno BiH.

Amerika to radi elegantnije. Zlatne podloge za dolar odavno više nema, ukinuta je 1971. godine, kada je Vijetnamski rat gutao dolare više nego su to zlatne rezerve dozvoljavale. Već 40 godina vrijednost dolara određuje ponuda i potražnja za dolarom na exchange marketu.

U normalnim okolnostima zemlje koje izvoze više nego što uvoze trebale bi imati rast vrijednosti svoje valute, i obrnuto. U suštini to važi za sve valute osim za US Dolar!

Decenijama Amerika više uvozi nego što izvozi ali dolar nije toliko oslabio. Kvaka je u tome što su se te 1971. godine, kada je ukinuta zlatna podloga, zemlje proizvođači nafte (OPEC) dogovorile da naftu prodaju samo za dolar, naravno, nimalo slučajno. Posljedica te odluke za Ameriku je glamurozna. Sve zemlje da bi kupile naftu moraju prvo kupiti dolare i stalnom potražnjom i porastom te potražnje zbog sve većih cijena i većih količina nafte, održavaju vrijednost dolara. Čak šta više, decenijama je potražnja za dolarom veća nego ponuda što zemljama izvoznicama nafte omogućava da bez problema svoje dolare troše širom svijeta a Americi omogućava da za svoje potrebe štampa onoliko dolara koliko joj je potrebno. Dobro, ne baš koliko joj je potrebno jer su joj i želje ogromne. I tako, dok se vrijednost drugih valuta održava balansom izvoza i uvoza, vrijednost dolara se održava isključivo balansom javne potrošnje.

U suštini, dokle god postoji potražnja za dolarom, a postojaće dok je Amerika vojna super sila sposobna da vojnim intervencijama ne dozvoli da se ta potražnja smanji, unutrašnji i vanjski dug SAD-a je više misaona nego realna kategorija. Iz svega navedenog jedno je jasno, potez poput onog od Sadama Huseina, da naftu prodaje za eure, za Ameriku je ravna objavi rata. Irak je tada dobio rat i dobiće ga i svako drugi ko pokuša išta slično. Svaka valuta osim dolara se može uništiti kupovanjem i stvaranjem rezervi pa naglom ponudom na prodaju. Onaj ko tako ponudi dolare dobiće rat.

Američki javni dug više zabrinjava ostale ekonomske velesile nego same Amerikance jer i same imaju interes da dolar ne izgubi previše na vrijednosti pa su prisiljene da ga kupuju i kada im ne treba. Na taj način praktično finansiraju američke ratove, njihove vojne i naučne programe, finansiraju opstanak Amerike na poziciji jedine supersile.

Zanimljivost

O kakvoj se količini novca radi najbolje govori podatak da bi jednom čovjeku za brojanje novčanica od 100 dolara, i to 24 sata dnevno brzinom od 5 novčanica u sekundi, trebalo 888 godina da izbroji 14 biliona dolara.

V.K.

Priredio(la):