TUZLARIJE - D O S J E

26.12.2004.
Zdravstvo na aparatima
Bh. zdravstveni sistem: orkestar bez dirigenta
Kada su revizori Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske pregledali prošlogodišnje rashode zdravstvenih fondova u BiH, koji su iznosili tek nešto manje od milijardu KM, pronašli su neke veoma interesantne detalje.

Na primjer, jedna od stavki bio je mobilni telefon od 627 KM koji je kupio Tomo Lučić, ministar zdravlja Federacije BiH.

Upitan za ovu kupovinu, koja je približno tri puta veća od prosječne mjesečne penzije u Federaciji, Lučić se pobunio kako mu je zaista bio potreban kvalitetan telefon sa najboljom baterijom koja može trajati sedmicu dana, jer je on veoma zaposlen čovjek.

Lučićev telefon i drugi detalji su možda minorni, ali oni ukazuju na mnogo veće finansijske crne rupe koje su revizori pronašli među troškovima zdravstvenih fondova Federacije BiH i Republike Srpske.

Unatoč činjenici da je prošle godine u javni zdravstveni sistem utrošeno 987 miliona KM, većina zdravstvenih fondova potražuje milione od javnih i privatnih poduzeća.

Zbog nepotpunog vođenja evidencija ili nepostojanja unutarnje kontrole fondova i zdravstvenih institucija, revizori nisu uspjeli utvrditi u šta je novac utrošen.

Međutim, mnogi zdravstveni radnici vjeruju da se milioni rasipaju na finansiranje mobitela i drugih potreba napuhane administracije podijeljene na 13 fondova zdravstvenog osiguranja, 13 ministarstava zdravstva i 264 zdravstvene institucije koje upošljavaju 36.500 medicinskih i nemedicinskih djelatnika u Bosni i Hercegovini.

Mjesec dana je tim od devet reportera Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva razgovarao sa pacijentima, stručnjacima i zdravstvenim službenicima kako bi saznali zašto zdravstveni fondovi, unatoč potrošenim milionima, ipak nemaju reputaciju kvalitetnog zdravstvenog sistema.

Istraživački tim je otkrio da bosanski zdravstveni sistem zapravo i nije nikakav sistem.

Republika Srpska ima centralizirani fond koji djeluje kroz osam filijala, koje su u prošloj godini zajedno potrošile 235 miliona KM.

U FBiH sistem je decentraliziran. Postoji 10 nezavisnih kantonalnih fondova, jedan federalni fond, koji uključuje Fond solidarnosti iz kojeg se finansiraju specijalni troškovi kao što je slanje djece na liječenje u inozemstvo i plaćanje troškova liječenja pacijenata iz siromašnih kantona. Ovi fondovi su zajedno potrošili 712 miliona KM u 2003. godini.

U istom periodu Ministarstvo zdravstva distrikta Brčko potrošilo je 40 miliona KM.

Prema riječima direktora fondova, ne postoji centar koji bi na jednom mjestu objedinjavao podatke o tome kako se prikupljaju i troše sredstva različitih fondova.

"Zdravstveni sistem u BiH ne postoji. Postoje entitetski sistemi, sistem distrikta Brčkog i kantonalni zdravstveni sistem koji funkcionišu kao raštimovani orkestar bez dirigenta", kazao je dr Bakir Nakaš, direktor Kantonalne bolnice u Sarajevu.

Najugroženija kategorija su penzioneri. Božo Knežević iz Istočnog Sarajeva, koji bi u svojoj 67. godini života trebalo da ostvari pravo na besplatno liječenje, još mora plaćati 40 KM od svoje oskudne penzije za lijekove koji su mu propisani nakon operacije.

"To mi otežava nastavak liječenja, ali zdravlje je najvažnije i ja moram kupiti te lijekove", kaže Knežević.

DUG U KRUG
Jedan od razloga zbog kojeg brojni zdravstveni sistemi u entitetima ne mogu ispuniti svoje obaveze prema Kneževiću i sličnima jeste piramida dugovanja koja bi mogla dovesti zdravstvo na prosjački štap.

Revizori su ustanovili da se fondovi koji isplaćuju troškove liječenja nalaze na rubu egzistencije zbog drugih institucija koje ne ispunjavaju svoje obaveze uplaćivanja sredstava tim fondovima.

Na primjer, Federalni fond zdravstvenog osiguranja potražuje 300 miliona KM od Federalnog fonda penzionog osiguranja, dok Ministarstvo zdravlja FBiH duguje Fondu dodatnih 2, 6 miliona KM obećanih sredstava. Pojedinačni kantonalni fondovi su također obavezni uplatiti sredstva za Fond solidarnosti u visini od 8% od iznosa prikupljenih doprinosima poreznih obveznika.

U finansijskom izvještaju za 2003. navodi se da je moguće da kantoni duguju milione Fondu solidarnosti, ali niko zapravo ne zna koliko taj dug iznosi jer su evidencije koje kantoni vode nepotpune i netačne i na osnovu njih se ne može ustanoviti tačan iznos duga.

Na samom dnu piramide nalaze se doprinosi poreskih obveznika koji čine većinu prihoda fondova zdravstvenog i penzionog osiguranja. Poslodavci bi trebali direktno uplaćivati doprinose poreznih obveznika u kantonalne fondove, gdje bi ta sredstva bila pridodana onima koje su kantoni odredili svojim budžetskim proračunom.

Kantonalni fondovi, pak, tvrde da potražuju milione KM od kantonalnih vlada. Međutim, najveći izvor dugovanja su javna i privatna poduzeća koja izbjegavaju platiti doprinose za svoje uposlenike, tvrde direktori većine fondova.

Prema riječima direktora Fonda Zeničko-dobojskog kantona Sulejmana Muminovića, ova institucija bi udvostručila svoj budžet kada bi "BH Steel" (nekadašnja "Željezara") izmirila svoja dugovanja prema kantonu, ali kaže da ne zna koliki je ukupan dug "Željezare".

"Ja nemam mehanizme da ustanovim tačan iznos duga", kaže Muminović.

No jedan telefonski poziv, upućen zamjeniku direktora "Željezare" Azizu Mujezinoviću, bio je dovoljan da se odmah dobije odgovor: za posljednjih 10 godina nakupilo se 20 miliona KM duga za doprinose zdravstvenom i penzionom fondu.

"Mi nikad nismo krili dug. Da je bilo novca on bi bio uplaćen jer mi nikada nismo izbjegavali plaćanje doprinosa za zdravstvo", kaže Mujezinović.

"Ako kažu ("BH Steel") da je 20 miliona, onda je to tako. Prema zakonu, mi ne možemo voditi evidenciju o tome koliko oni treba da nam isplate", kaže Muminović.

"Pretpostavlja se da javna preduzeća u BiH duguju milione zdravstvenim fondovima. Problem je u tome što niko ne zna kolika su dugovanja", rekla je Tiđa Dimić, predstavnica Ministarstva finansija FBiH.

"Kada smo radili na zakonu pokušali smo doći do ovih podataka", dodala je ona. "No, na kraju smo odustali jer javna preduzeća nisu vodila evidenciju o svojim dugovanjima."

Podaci o dugu u Republici Srpskoj su još manje pouzdani. Situacija je dodatno zakomplicirana prepirkama između Vlade i Fonda zdravstva oko brojki sa kojima se operiše. Bolnice i klinike također tuže zdravstveni fond za 27 miliona obećanih za pokrivanje troškova održavanja i naknada uposlenicima.

Vlada Republike Srpske tvrdi da zdravstvenom fondu duguje 18 miliona, dok zdravstveni fond potražuje tri puta veći iznos, odnosno 58 miliona KM.

Direktor Fonda zdravstva RS tvrdi da je ova velika razlika stvar čisto tehničke prirode, međutim on priznaje da niko ne želi pronaći novac.

"Godinama se ovaj problem kao vruć krompir prebacuje između nadležnih a da se ništa ne rješava", kaže direktor Fonda Nebojša Zgonjanin.

Zgonjanin procjenjuje da bi se Fond zdravstva RS obogatio za 100 miliona KM kada bi svi privatni poslodavci u RS plaćali doprinose za zdravstveno osiguranje za sebe i svoje uposlenike.

Kao da interni sporovi oko novca ne uzrokuju dovoljno problema, već još i oba entiteta šalju pacijente i njihov novac od zdravstvenog osiguranja u druge zemlje.

Revizori se pitaju da li su se pacijenti mogli liječiti u Bosni i Hercegovini za mnogo manje novaca.

Prema podacima sa kojima raspolažu hrvatske vlasti, FBiH duguje najmanje 60 miliona KM Hrvatskoj, dok revizori iz RS navode da ovaj entitet duguje 42 miliona na ime slanja pacijenata na liječenje u Srbiju i Crnu Goru tokom protekle tri godine.

NA TRAGU NOVCA
Ako fondovi i vlade ne znaju tačno koliko jedni drugima duguju, onda se čini da još manje znaju o tome kako i zašto troše ono što imaju.

Na primjer, zdravstveni sistem Federacije BiH, uključujući i federalni i kantonalne fondove, potrošio je 712 miliona KM u 2003. godini.

U međuvremenu, kantonalni fondovi su potrošili 2, 5 miliona KM više nego što su dobili od doprinosa poreznih obveznika i kantonalnih vlada.

Slično tome, izvještaj pokazuje da klinike i bolnice u Federaciji BiH imaju negativni saldo od 7, 3 miliona KM za prošlu godinu.

"No, ne postoji ni plan koji bi prezentovao tačan broj potrebnih bolnica niti način finansiranja njegove sprovedbe", kaže Zlatko Vučina, direktor Zavoda za javno zdravstvo. "Racionaliziranje zdravstvenog sistema je stvar zdravstvene politike koju mi nemamo na državnom nivou."

S takvom konstatacijom ne slaže se federalni ministar zdravlja Tomo Lučić.

"Sistem nije glomazan i među parametrima dobro stojimo i po broju doktora na 1.000 stanovnika i po broju kreveta, ali stojimo loše po pitanju racionalizacije", smatra Lučić.

"Problem neefikasnosti počinje s činjenicom da zdravstveni sistem nema jedinstven sistem praćenja troškova", smatra Anka Pudar, viši revizor u FBiH. Ona kaže da svaki fond i svaka zdravstvena institucija vodi svoju evidenciju i ne mogu razmjenjivati informacije jedni s drugima. Posljedica toga je da ne postoji mogućnost izrade potpunog finansijskog izvještaja za sve fondove i zdravstvene institucije.

Finansijski odjeli fondova nisu iskoristili prednosti modernih baza podataka koje mogu povezivati informacije na različite načine, unoseći preglednost čak i u nepovezani zdravstveni sistem.

"Imamo na hiljade faktura i sve ustanove moraju kontrolirati taj dio. Teško je sve precizno kontrolirati", kazala je Novka Agić, umorna direktorica Fonda FBiH u svom intervjuu.

"Ministar zdravlja Lučić, međutim, ne dijeli sumnje u pogledu kontrole utroška novca na nivou entiteta. On tvrdi da FBiH zna kako i gdje je utrošila sredstva svojih zdravstvenih fondova.

Međutim, konfrontiran podacima revizorskog izvještaja za 2003. godinu on je dopustio da je veoma teško ustanoviti da li zaista kantonalne vlasti uplaćuju obećana sredstva u Federalni fond zdravstva.

Upitan šta misli o prigovoru revizora o tome da su finansijski izvještaji o trošenju sredstava nedovoljno precizni, ministar je priznao kako postoje određene nejasnoće po tom pitanju.

Direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, Zlatko Vučina i drugi smatraju da bi reforma mogla otpočeti sa kresanjem viška zaposlenih na koje odlazi veliki dio budžeta.

Milenko Granulić, predsjednik Sindikata zdravstvenih radnika u RS, smatra da problem nije prekomjeran broj zaposlenih već loše rukovodstvo koje ne plaća svoje zaposlene.

"Bićemo prisiljeni da tužimo poslodavce, poslodavci će tužiti Fond, a Fond onda Vladu i onda će sve kolapsirati", smatra Granulić. Republika Srpska, baš kao i Federacija BiH, ima problema sa vođenjem evidencije o trošenju sredstava.

Na primjer, revizori su ustanovili da u finansijskim knjigama u RS nedostaje 180.000 KM novca koji potiče od participacija.

"Kontrola i regulativa su stvari koje definitivno moramo poboljšati", kaže Marin Kvaternik, ministar zdravlja RS, i dodaje da trenutna praksa nije najbolja.

Revizori su u svom izvještaju o Kliničkom centru za 2001. ukazali i na postojanje nepotizma u Fondu RS, gdje je bivši direktor Kliničkog centra sklopio ugovor sa svojim bratom koji je vlasnik "Farmaproma", banjolučke kompanije koja se bavi nabavkom medicinske opreme.Prema finansijskom izvještaju Fonda FBiH za 2003. utvrđeno je da je ovaj fond posegnuo za novcem sa jednog od svojih računa kada mu je ponestalo novaca kojim bi isplatio plaće uposlenicima.

Službenici su uzeli novac iz Fonda solidarnosti, koji je prvenstveno namijenjen za finansiranje ozbiljnijih medicinskih slučajeva, da bi isplatili plaće svojim uposlenicima.

Sarajevski kantonalni fond odlučio je prošle godine podijeliti 1, 9 miliona KM kao bonus direktorima odbora i svim zdravstvenim radnicima kantona. Bonus nije bio predviđen njihovim proračunom, te je izvršeno plaćanje bilo nezakonito, smatraju revizori. U posljednja tri izvještaja revizora se govori o nekontrolisanim rashodima u zdravstvenom sistemu koji se nagomilavaju i koji sad već iznose približno milijardu KM, ali čini se da niko ne čita te izvještaje. Na pitanje da li je neko u Federaciji bio sankcionisan zbog nedovoljne kontrole trošenja, ministar zdravlja Lučić odgovara: "Koliko ja znam - nije".

"Federalni tužioci zatražili su na uvid revizorske izvještaje tek nakon novinarskih poziva i pojavljivanja članaka na ovu temu", rekao je federalni tužilac Zdravko Knežević.

Knežević kaže da se svi izvještaji od 2001. trenutno ispituju, ali za sada još nisu pronađene naznake koje bi ukazivale na krivična djela i da su problemi koje su naveli revizori prevashodno prekršajne prirode. U međuvremenu jedini krivični slučaj u oba entiteta, koji je proizašao kao posljedica revizorskog izvještaja za 2001. godinu, vodi se pred sudom u RS. Javni tužilac Republike Srpske Zoran Lipovac rekao je da je podigao optužnicu protiv bivšeg direktora Kliničkog centra u Banjoj Luci zbog nabavke medicinske opreme bez raspisivanja tendera, koja je navodno koštala 62.000 KM više nego što je bilo potrebno. Bivši direktor Risto Kozomara poriče sve optužbe i uvjeren je da će to dokazati na sudu.

Kada posmatra sistem dr Bakir Nakaš, direktor Kantonalne bolnice u Sarajevu, kaže da o sistemu razmišlja prvo kao osiguranik, a tek onda kao zdravstveni radnik. Mnogo sredstava bi se iz obaveznog osiguranja moglo uštedjeti i odvojiti za finansiranje pacijenata, smatra Nakaš i dodaje:

"Bezbroj telefona, sekretarica, kompjutera, skupih automobila... apsolutno ne bi trebalo biti mjerilo vrijednosti i valjanosti institucija".

Priredio(la): admin/Nezavisne