TUZLARIJE - D O S J E

25.01.2005.
Titove vučje jazbine
To je nepojmljivo, tako nešto ne postoji nigdje, to je cijeli fantastični vojni podzemni svijet opremljen za duži boravak nakon atomskog udara, izjavio je njemački pukovnik, član stožera EUFOR-a, europskih vojnih snaga u BiH nakon detaljne inspekcije podzemnog grada u Han Pijesku, glavnog zapovjednog mjesta nekoliko stožera bivše Jugoslavije.

Podzemni objekt Veliki Žep kod Han Pijeska, za koji se sumnja da ga je koristio osumnjičeni za ratne zločine, general Ratko Mladić, EUFOR je krajem studenog ˝svečano˝ zapečatio, najavljujući da će slična sudbina zadesiti i ostale slične objekte koje je bivša JNA gradila pola stoljeća, trošeći desetke milijardi dolara.


Bunker Zeljava
Iako su se neki podzemni vojni objekti, kao primjerice Topčider u Beogradu i Han Pijesak, počeli graditi prije Drugog svjetskog rata, njihova intenzivirana gradnja nastavljena je nakon Titovog sukoba s Informbiroom.

Vojna i politička doktrina jugoslavenskog komunističkog i vojnog vrha nakon izbacivanja iz Komiterne pretpostavljala je da će Staljin napasti Jugoslaviju. S tim ciljem, na temelju iskustva partizanskog ratovanja, napravljena je doktrina općenarodnog otpora s bazom u Bosni i dinarskom sklopu planina.

Za tu osuvremljenu varijantu gerilskog rata počela je gradnja skloništa, sustava veza i zapovjednih mjesta. Samo na području BiH tijekom gotovo pedeset godina sagrađeno je 17 objekata namijenjenih privremenom smještaju i zaklonu uglavnom stožera raznih razina sustava veza, podzemnih instalacija razne namjene, skladišta streljiva, goriva i slično.

Osim u BiH, podzemni objekti građeni su u Hrvatskoj (pet), u Sloveniji (tri), u Srbiji (sedam), u Crnoj Gori (tri) i u Makedoniji (dva). Četrdesetak podzemnih objekata građenih do devedesetih godina, prema nekim grubim procjenama, stajalo je 90 milijardi dolara. Samo je kompleks podzemne zračne luke Željava, na granici BiH i Hrvatske, stajao 8, 5 milijardi dolara.

Gotovo sva vojna industrija sjeverno od Save preseljena je u BiH. Sagrađeni su potpuno novi gradovi kao Vogošća, Vitez, Novi Travnik, Hrasnica, čiji su stanovnici radili u pogonima tzv. namjenske industrije. S gotovo 40 posto udjela u proračunu bivše jugoslovenske federacije obrana je bila pri vrhu odvajanja za vojne potrebe.

Nedavno je jedan bivši političar-ekonomist izjavio da je bivša Jugoslavija bez tolikog odvajanja za vojne potrebe mogla još 70 godina imati standard tadašnje Austrije.

Naredbe za gradnju podzemnih objekata izdavao je Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) preko Direkcije za uređenje terena (DUT), koja je u Beogradu imala specijalizirane projektne biroe. Radove su izvodili posebni inženjerski poligoni iz Sarajeva, Zagreba, Solina, Splita, Kraljeva, Beograda i Kranja.

Podzemni grad u Han Pijesku prostire se na 3.000 četvornih metara, a tunelima je povezan odvojeni niz prostorija. Tu su i luksuzno opremljene kuhinje, spavaonice, kabineti, dvorane za sastanke, telefoni i sredstva veze, posebni agregati za struju, rezervoari za gorivo i ostalo. Sve je to omogućavalo boravak 500 ljudi izoliranih pola godine.

Tuneli izlaze na nekoliko mjesta u planinskim kamufliranim stražarskim kućicama i barakama, a jedan izlazi na vrh planine Žep, gdje je i centar sredstava veza.

Najnoviji i najveći podzemni grad nalazi se ispod planine Igman kod Konjica. Na oko 7.000 četvornih metara u obliku potkovice sa 12 blokova, uključivši i tvornicu municije, nalazi se suvremeni kompleks praktički neuništiv u konfiguraciji terena.

U njemu se nalaze luksuzni predsjednički i ministarski apartmani, zapovjedno i sjedište središta veza za cijelu bivšu JNA, dva amfiteatra za sastanke i sve ostalo za boravak pestotinjak odabranih. Na svakoj od viših planina u BiH postoji ukopan sustav podzemnih instalacija za veze, a najveći je na vrhu Jahorine, ispod hotela za vojne pilote koji su Amerikanci bombardirali 1995. godine. Nadzemni dio je porušen, ali podzemni nije ozbiljnije oštećen.

Velik broj objekata povezan je šumskim putovima, mrežom tunela i izlaza. Ovi podzemni gradovi malo su korišteni u posljednjem ratu, ali su kao skladište i mjesta za skrivanje ratnih zločinaca poslužili sve do danas.

Za razliku od SFOR-a, koji je prilično zazirao od tih tajanstvenih objekata u šumskim zabitima, EUFOR koji je naslijedio oprezne Amerikance, uz pritisak i prijetnje srpskoj vojsci u BiH, počeo je pregled i pečaćenje podzemnih skloništa. Čini se i bez velikog otpora jer ni vojska nije znala što bi s tim čudovišnim građevinama koje je trebalo održavati.

Neki od tih objekata, kao primjerice Ljepnica kod Vareša, nisu ni završeni zbog rata, ili zauzetosti vojnih inženjera gradnjom skloništa slične namjene u Iraku. Naime, Sadam Husein, impresionirana podzemnim skloništima, posebno kod Han Pijeska, Konjica i aerodroma kod Bihaća, naručio je gradnju sličnih u Iraku.

Vojna i civilna građevinska operativa sagradila je za 15 godina pet velikih i veliki broj manjih podzemnih skloništa, bunkera, hangara, rezervoara, skladišta, tunela ispod vladinih zgrada.

Ukupan prihod od tih radova iznosio je u 1989. godini 3, 5 milijardi dolara. Neki od tih objekata izdržali su najteže udare američkih projektila tomahawk, ali su na kraju doživjeli sudbinu svojih uzora na Balkanu.

(glas-slavonije)

Priredio(la): admin / bljesak.info