TUZLARIJE - D O S J E

04.03.2006.
Tužba BiH protiv SCG: Pojmovnik međunarodnog suda pravde
Vrhovni sudija za 191 zemlju
Preneseno iz DANA

Međunarodni sud pravde naprosto je zatrpan tužbama i apelacijama. Srbija i Crna Gora je, primjerice, podnijela tužbe protiv deset svjetskih zemalja zbog vojne intervencije NATO-a 1999., koju srbijanski podnosioci tužbe nazivaju jednostavno - agresijom. SCG je podnijela tužbu za "nezakonitu upotrebu sile" protiv Belgije, Kanade, Francuske, Nemačke, Italije, Holandije, Portugala, Španije, Velike Britanije i, naravno, protiv SAD-a. Sve tužbe su odbačene.

Srbija je ujedno i prva zemlja kojoj se sudi za genocid nakon Drugog svjetskog rata, na osnovu tužbe naše zemlje. Za genocid je tuži i Republika Hrvatska, koja je svoju tužbu podnijela 1999. godine. Srbija je, dakle, apsolutni šampion u pojavljivanju pred sudom, bilo u svojstvu tužitelja, bilo tužene strane. Sportskim žargonom rečeno - igra na domaćem terenu. Inače, Sud se prvi puta proglasio nadležnim za spor između BiH i SCG-a tačno na prvu godišnjicu pada Srebrenice, 11. jula 1996. godine.

Duga historija suđenja
Prvi predmet kojim se Međunarodni sud pravde bavio bila je tužba Ujedinjenog Kraljevstva protiv Albanije 1946. za eksplozije u prolazu Korfu. Albanija, koja nije imala svog pravnog zastupnika na Sudu, bila je dužna, prema presudi, isplatiti Velikoj Britaniji odštetu u visini od 843.947 funti. Od 1946. godine Sud je donio 92 odluke koje su se, između ostalog, odnosile na granična područja, morske granice, teritorijalni suverenitet, nekorištenje sile, nemiješanje u unutrašnje poslove država, diplomatske odnose, uzimanje talaca, pravo na azil, državljanstvo, starateljstvo, pravo prolaza i ekonomska prava.

Pred Sudom se mogu pojaviti samo države članice UN-a: njih 191. Važno je istaći da Međunarodni sud pravde ima i savjetodavnu funkciju, po kojoj može donositi neobavezujuće presude i mišljenja. Savjetodavna procedura Suda je otvorena jedino za internacionalne organizacije. Pet organa UN-a i 16 specijalnih agencija porodice Ujedinjenih nacija jedine su institucije koje mogu tražiti savjet od Međunarodnog suda pravde.

Po primitku zahtjeva, sud odlučuje koje države i organizacije mogu pružiti korisne informacije i daje im šansu da iznesu svoja svjedočanstva, usmenim ili pismenim putem. U ostalim slučajevima, savjetodavne procedure Suda su oblikovane po uzoru na procedure u slučaju spora i zakoni koji se primjenjuju su isti. Savjetodavno mišljenje Suda, u principu, nije obvezujuće za podnosioce zahtjeva. Međutim, određeni instrumenti i odredbe mogu unaprijed definirati savjetodavno mišljenje kao obvezujuće.

Procedura
Od 1946. naovamo Sud je pružio 25 takvih savjeta, razmatrajući, na primjer, zakonske posljedice gradnje zida na okupiranoj palestinskoj teritoriji, dozvolu za članstvo u UN-u, sanaciju eventualnih povreda nastalih za vrijeme rada u UN-u, teritorijalni status jugozapadne Afrike (Namibija) i zapadne Sahare, presude vraćene s međunarodnih administrativnih sudova, troškove određenih UN-ovih operacija, primjenjivost sporazuma UN-ovih sjedišta, stanje ljudskih prava, te legitimitet i opasnosti koje donosi upotreba nuklearnog oružja.

Statut i pravila Suda određuju pravnu proceduru u procesima. Ona uključuje najprije pismenu fazu, u kojoj strane u postupku razmjenjuju apelacije, i usmenu fazu u kojoj se sprovode javna izlaganja ovlaštenih zastupnika pred Sudom. Nakon izlaganja zastupnika, Sud se povlači na vijećanje, nakon čega donosi presudu na javnom zasjedanju. Presuda je konačna i bez mogućnosti žalbe. Nakon usmenog saslušanja Sud odvojeno zasjeda i zatim iznosi odluku na javnoj sjednici. Odluka je konačna i ne podliježe žalbi. U slučaju da jedna od država ne postupi u skladu sa odlukom, druga strana se može obratiti Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Sud svake godine bira Vijeće za skraćeni postupak. U julu 1993. Sud je uspostavio i sedmočlano Vijeće zaduženo za sve slučajeve koji se odnose na zaštitu okoline a potpadaju pod nadležnost Suda.

U skladu s međunarodnim sporazumima i združenim konvencijama, Sud odlučuje o internacionalnim sporovima, općim principima zakona i pripadajućim podznačenjima, sudskim odlukama, te učenjima najcjenjenijih publicista.


Sastav suda

15 autoriteta


Sud se sastoji od petnaestočlanog sudijskog tima koji se biraju na odvojenim zasjedanjima Generalne skupštine UN-a i Vijeća sigurnosti. Svaki sudija ima devetogodišnji mandat, a izbori za nove sudije se održavaju svake tri godine, kada se smjenjuje jedna trećina sudijskog saziva. Sudije mogu biti reizabrani na funkciju i ni u kom slučaju nisu predstavnici zemalja iz kojih dolaze, već su neovisni magistrati. Oni moraju posjedovati najbolje kvalifikacije, tako da sudijski saziv istodobno predstavlja skup najviših sudskih autoriteta svjetskih pravnih sistema.

Sud trenutno zasjeda u sazivu: predsjednica Rosalyn Higgins (Velika Britanija); potpredsjednik Awn Shawkat Al-Khasawneh (Jordan); sudije Raymond Ranjeva (Madagaskar), Shi Jiuyong (Kina), Abdul G. Koroma (Sierra Leone), Gonzalo Parra-Aranguren (Venezuela); Thomas Buergenthal (USA), Hisashi Owada (Japan), Bruno Simma (Njemačka), Peter Tomka (Slovačka), Ronny Abraham (Francuska), Kenneth Keith (Novi Zeland), Bernardo Sepúlveda Amor (Meksiko), Mohamed Bennouna (Maroko) i Leonid Skotnikov (Ruska Federacija). Registrat suda je Belgijanac Philippe Couvreur, a njegov zamjenik je Jean-Jacques Arnaldez, iz Francuske.

Nadležnost

Sam sebi određuje


Sud ima ovlast za rješavanje nekog spora samo ako su države priznale nadležnost Suda zaključivanjem posebnog ugovora o nadležnosti Suda u slučaju spora. Sud je nadležan i kada su strane uključene u sporazum koji, u pravilu, sadržava odredbu po kojoj, u slučaju neslaganja u pogledu interpretacije ili primjene tog sporazuma, jedna strana može uputiti spor na Sud. Ovakva klauzula se nalazi u nekoliko stotina sporazuma i konvencija. Nadležnost Suda se ostvaruje i putem uzajamne pravosnažnosti deklaracija koje su donesene po statutu, u skladu sa kojim svaka od strana obavezno priznaje nadležnost Suda u slučaju spora sa drugom državom koja je donijela ekvivalentnu deklaraciju. Trenutno su na snazi deklaracije 66 država, od kojih su neke isključene iz određenih kategorija sporova. U slučajevima kada je nadležnost Suda upitna, sam sud donosi odluku o tome.

(Eldin Hadžović - DANI)

Priredio(la): V.K.