TUZLARIJE - D O S J E

08.04.2006.
Anketa Dana: Za i protiv izmjena Dejtonskog ustava BiH
Patriotski strah od promjena
Piše: Ivan Lovrenović

Polarizacija u vezi s ustavnim promjenama neumoljiva je. Ili si za, ili si protiv, sredine nema, a o neutralnosti ni govora. To je dobro, ako znači da je u javnosti prepoznata važnost i premijernost procesa koji se pokušava otvoriti. Ona nije ostavilo mirnima ni vjerske institucije: izjasnila se i svrstala i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (protiv), svrstao se i Rijaset Islamske zajednice (malo tamo, malo amo, ali ipak - za). Svrstavaju se i razne nevladine organizacije, najedanput pružajući makar i fiktivan prizor postojanja nekakvoga razvijenog civilnoga sektora u nas. No, polarizacija ima i lošu stranu, jer je jedan od suprotstavljenih tabora, Silajdžićev, bez ikakvoga demokratskog pardona, o pokriću da se i ne govori, uzurpirao patriotsku poziciju, čak i ime (čuj, "patriotski blok"?!), unijevši u debatu nesmiljen ton ideološkoga antagoniziranja, te tako suspendirao normalnu mogućnost kritičkoga razmjenjivanja racionalno oblikovanih argumenata i kontraargumenata. Dogodilo se još nešto što ne pospješuje racionalnu razmjenu: vrlo brzo polarizacija se preselila na personalni plan, pa se ljudi sve manje opredjeljuju prema onome što se (ne)nudi, prema onome što je moguće, a sve više prema osobama koje zastupaju ovu ili onu stranu. Tko imalo poznaje našu političku scenu i njezinu genezu, da se čudom čudi: na jednoj, zajedničkoj strani, recimo, Haris Silajdžić i biskup Perić, a na drugoj Zlatko Lagumdžija i reis Cerić!
Svrstavanje i utaborivanje je, dakle, posvemašnje, što u nas baš i nije čudna ni rijetka pojava; gledamo je, pod kojekakvim barjacima, od početka devedesetih godina prošloga vijeka svakodnevno. Međutim, u ovome aktualnom svrstavanju, kako vidimo, ima spektakularno neobičnih momenata i novih povezivanja, do sad potpuno nezamislivih. Na primjer: na jednoj strani, zajedno SDA, HDZ i SDP, skupa sa strankama iz Republike Srpske! Tu kombinaciju i njezine razloge u ovome smo listu već opisivali i interpretirali, a uradili su to i mnogi drugi, pa ne treba ponavljati.
Politikantske udruge
Drugi "tabor" još je slikovitiji i začudniji. Pogledajte tko se sve u njemu našao na osporavanju ustavnih promjena kao na, volens-nolens, istome poslu: i Haris Silajdžić, i biskupski zbor, i Ivo Komšić (plus Tokić, plus Lazović), i HDZ-ovi disidenti, i Mirnes Ajanović, i pojedinci profila Nijaza Durakovića ili Muhameda Filipovića... Moglo bi se prigovoriti starom latinskom: Si duo faciunt idem, non est idem (Ako dvojica čine isto, nije isto) I, doista, kako će biti isto kada se, recimo, biskupi inače živi polomiše zastupajući takvu konstituciju Bosne i Hercegovine u kojoj će biti garantirana i zaštićena potpuna nacionalna ravnopravnost Hrvata (i ostalih kolektiviteta), a Silajdžić, pak, gotovo dogmatskom ultimativnošću traži "građansku državu" takvoga tipa u kojemu bi kolektivna prava, kaže on, bila uređena nekakvim "uzusima, i tako dalje..." (doslovan citat), u čemu uopće nije teško prepoznati majorizacijski obrazac, od kojega se biskupi užasavaju. Što bi, onda, bilo to nešto što biskupe i Silajdžića okuplja?
Ili drugi primjer: Ivo Komšić iz SDU-a jedan je od glasnijih članova Silajdžićeva "patriotskog bloka". Osnova Silajdžićeve argumentacije protiv ustavnih promjena je svojevrsna mistifikacija oko entitetskoga glasanja kao sredstva "cementiranja Republike Srpske" i "Miloševićevoga projekta u Bosni". U televizijskom suočavanju s Lagumdžijom, kada je u jednom trenutku bio primoran da dadne nekakvo egzaktno objašnjenje značenja tih svojih verbalnih projektila, Silajdžiću nije preostalo ništa drugo nego da se okrene metafizici "stopedesetgodišnje istorije", Garašaninovu Načertaniju, "seriji genocida" - kao neizbježnom i zauvijek zadanom karakteru srpske politike prema Bosni i Bošnjacima. Iz tog pseudoznanstvenoga kavanskog determinizma izbijala je tegobna mučnina i ordinarna nacionalistička klišejiziranost. E, ali kako se onda s tom vrstom argumentacije protiv ustavnih promjena slaže Komšićeva tvrdnja da su one loše između ostaloga zato što predstavljaju "srpsko-bošnjačku zavjeru protiv hrvatskoga naroda"? Takvu zaošijanu nacionalnu paranoju ne demonstriraju čak ni neprobojne hadezeovske glave poput Vinka Zorića.
A svojevrstan sukus stanovištâ Silajdžićeva "patriotskoga bloka" o cijeloj ovoj problematici izrazio je na lapidaran način ugledni podržavatelj ove grupacije Muhamed Filipović, tvrdeći kako je jedino rješenje "da Amerikanci Srbima zavrnu šiju". Kolikogod izgledalo kolokvijalno i neozbiljno, ovo mišljenje sadrži nekoliko važnih i tipičnih elemenata: prvo, defetistički stav da je išta moguće uraditi kroz proces unutarbosanskohercegovačkoga približavanja i dogovaranja, drugo, iluzionističku nadu u nekakvu čudotvornu intervencionističku akciju "ukidanja Republike Srpske", te, treće, isključivanje "Srba" kao aktera u političkom procesu. Važno je ovo: kada se malo pažljivije sondiraju Silajdžićevi prigovori utvrđenim prijedlozima ustavnih promjena, svi se mogu svesti na opisani duh Filipovićeve izjave.
Vrijedi li (ponovo) trošiti riječi na stavove i motive HDZ-ovih disidenata (grupa Ljubić-Raguž) kojim se pridružuju taboru osporavatelja ustavnih promjena? Oni su u međuvremenu narasli do službeno objavljene inicijative za osnivanje nove hrvatske stranke, koja će se, kažu, doista zvati HDZ 1990. Jao si ga Hrvatima koje će ona zastupati, ako ovaj fundamentalističko-nostalgijski poriv, oličen u imenu, bude i politički prakticiran. Čisti makabrizam! No, ostavimo to skoroj budućnosti. Što se tiče odnosa prema ustavnim promjenama, slučaj HDZ-ovih otpadnika je najjasniji: meritum za njihovo odlučivanje nije ni ležao u sadržaju tih promjena, nego u odnosu prema vrhu službenoga HDZ-a, odnosno Dragana Čovića, koji je, opet iz svojih darvinističko-političkih razloga, potpisnik promjena. Kako je još i crkveni vrh odjedanput okrenuo palac nadolje za dojučerašnjega miljenika i branjenika Čovića, i izjasnio se protiv ustavnih promjena, Ragužu i Ljubiću je prosvijetlilo: za dobar start stranke i njezin uspješan pohod na duše glasača važni su Puljić i Perić, a udruživanje s Lagumdžijom, Tihićem, Srbima i McElhaneyjem - zakloni Bože! - samo može smetati!
Za status quo
Uza svu heterogenost u taboru koji osporava promjene, ima li, dakle, išta što bi im se moglo nazrijeti kao zajedničko? Da, to se ipak može iščitati, samo - kako smo vidjeli - ne iz načina na koji osporavaju predloženi projekat, nego iz nečega što svi oni zajednički - nemaju. To je - konkretna alternativa. Oni, naime, osporavaju sve, a ne nude ništa. U krajnjem svođenju računa, njihovo zajedničko ime je stav, i strah, koji zajednički zastupaju: protiv promjena. Za održanje statusa quo.
Već je mnogo puta rečeno da, nažalost, usuglašene ustavne promjene imaju skroman i ograničen domet. Također, nema razloga da se pretjeruje s pohvalama Lagumdžijinom i Tihićevom ostvarenju, još manje Čovićevom državotvorstvu, da se i ne govori o bosnoljublju Dodikovom, Čavićevom ili Ivanićevom. Ali, oni svi zajedno - takvi kakvi jesu, politički neuljepšani - pokušavaju otvoriti jedan proces (a na procesu je u cijeloj ovoj priči akcenat!) kojim bi moglo početi razbijanje mrtvačkoga dejtonskog kovčega. Ako bi Silajdžićevim "patriotima" u Parlamentu uspjelo da to zaustave, Dayton bi na nesagledivo dugo vrijeme (p)ostao naša trajna stvarnost, a zemlja i društvo bi mogli i dalje, ni od koga ometani, srljati u posvemašnju socijalnu, ekonomsku i političku atrofiju.

A N K E T A


Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja
Ko je koga zajeb´o?!
Nisam gledao taj slavni televizijski duel. A i zašto bih ga gledao? Televizijski dueli naših stranačkih lidera ne donose ništa korisno, ništa novo, nikakvu suštinsku poruku, osim što na svoj način svjedoče o našoj političkoj nekulturi, da ne kažem primitivizmu. Ti ljudi se međusobno oslovljavaju čas sa "vi", čas sa "ti". Narod to voli da gleda kako bi cijeli sutrašnji dan potrošio na kafansko prepričavanje sinoćnje te-ve tuče, a sve presuđujući ko je koga u tom dvoboju zajeb´o i bacio na pod. Kakva šuma, takvi i zečevi. Kakva raja, takvi i političari. Što se tiče ustavnih promjena, ja sam vam za to da se one provedu. Samo, da se razumijemo: one su isključivo američka stvar, a nikako domaći proizvod. Naravno da ih ovdašnju političari koriste za potrebe predizborne kampanje, jednako oni koji prisvajaju njihovo autorstvo, kao i oni koji te promjene osporavaju.
Lamija Tanović, LDS
Zašto je javnost bila isključena?
Od septembra do danas - mi smo se stalno bunili, ono što je nas tjeralo da se ne slažemo bio je način na koji se vrše pregovori, izolovano, netransparentno, sa puno kontradiktornih natuknica u medijima, i mi smo cijelo vrijeme govorili zašto na taj način - navrat-nanos, zašto pregovore vodi američka nevladina organizacija, zašto sve podsjeća na Dayton… Nikad nismo komentarisali ono što je osam stranaka dogovaralo jer nismo znali suštinu. Sada kada znamo o čemu se radi, nismo protiv dogovorenih promjena, protiv njihove suštine, ali smo protiv forme kako su dogovarani.
Emir Habul, novinar
Imamo konsenzus
Silajdžić u svojoj argumentaciji nije ponudio ništa novo, a proširio je i strah od disolucije, što je u međunarodnom kontekstu nerealna opcija. Glavna je zamjerka što Silajdžić nije iznio valjanu argumentaciju šta je alternativa neusvajanju ustavnih promjena. Lagumdžijina je argumentacija bila čvršća i to iz dva razloga: u smislu da ustavne promjene nisu idealne, ali se njima jača kapacitet države; i drugo, za ovaj nivo promjena postoji postoji politička volja. Lično bih podržao promjene. Naravno, postoji hiljadu boljih pravno-tehničkih rješenja, ali ustav nije laboratorija, već društveni dogovor koji dobrovoljno prihvataju i provode određene političke snage. To jeste nedovoljno, ali prvi put od 90-ete naovamo imamo kakav-takav bh. konsenzus. Ako ćemo pošteno, Dayton je već dobrano mijenjan na osnovu Bonskih ovlasti i to u pravcu jačanja države. I ovim promjenama jača se kapacitet države i to je ono najvažnije.
Beriz Belkić, poslanik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH
To nije bio bokserski meč
Nisam to doživio kao duel, nego kao razgovor, dijalog ljudi sa ciljem da građanima daju što više informacija. Vjerovatno sam subjektivan kada mislim da je dr. Silajdžić uspio prezentirati više argumenata i razloga građanima. Mi smo javno rekli da smo protiv ovakvih ustavnih promjena ako se ne promijeni barem način glasanja u Predstavničkom domu, što je za nas minimum uslova da prihvatimo promjene. O procentima ne bih govorio jer ja nisam to doživio kao bokserski meč.
Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne
Silajdžić je sarajevski ublehaš
Nema tu dilema. Prvo, Silajdžić čitav život govori o stvarima o kojima nema pojma. U svakom poslu koji je radio bio je neozbiljan, osim u lopovluku u kojem se pokazao ozbiljnijim nego što sam ikada mislio. Tu se pokazao neobično talentiranim. Niti u jednom poslu koji zahtijeva ozbiljan rad, čitanje, analizu, sintezu itd., Silajdžić se nije pokazao jakim.
U tv-duelu se pokazalo da nije čitao nešto o čemu trubi već mjesecima, za razliku od Lagumdžije koji jeste. Sve što je postigao, Silajdžić je radio na šarm, na rutinu, na mišiće, predstavljao se kao ozbiljan čovjek, a uglavnom je ozbiljno ublehario, jer je tipičan predstavnik sarajevske ubleharske čaršije.
Sinan Alić, novinar
Harisova podvala
Za normalne i obrazovane ljude Lagumdžija je bio uvjerljiviji, dok se Silajdžić ponašao kao obični hohštapler koji nije pročitao Sporazum i koji ga koristi za ličnu promociju. Smetaju mu ustavne promjene, odnosno dogovoreni amandmani kao i Šešeljevim radikalima, naravno iz različitih pobuda. Za mene je problem što obični građani ne mogu da shvate podvalu koja se zove Haris Silajdžić. Bez dvoumljenja, uvažavajući činjenice da je ovo tek prvi korak, digao bih zastupnički glas za ustavne promjene.
Miro Lazović, SDU
Silajdžić je ozbiljniji i odgovorniji
Svoj pristup prema ustavnim promjenama gradim u odnosu prema građanima BiH. Za mene je krucijalno polazište da li su ove ustavne promjene dovoljne ili ne i da li zahvataju suštinu ili ne. S obzirom da je RS kao takva izvorište svih današnjih problema, smatram da ove promjene ne dotiču suštinu problema i suštinske promjene. Ne opredjeljujem se prema pojedincu u smislu ličnosti, već prema odgovoru na pitanje da li njegovi istupi dotiču suštinu problema ukoliko želimo graditi cjelovitu i demokratsku BiH. Sam duel Silajdžića i Lagumdžije posmatram u kontekstu ko je više govorio o suštinskim problemima.
S obzirom da je Silajdžić potencirao stvarne probleme za BiH, bliža mi je spoznaja da je ostavio utisak odgovornijeg i ozbiljnijeg političara. Bez eliminisanja entitetskog glasanja, bez problematiziranja imena RS-a, ulazimo u fazu u kojoj se betonira podjela države. Čini se i da su se i novinari i mediji nepotrebno svrstali na stranu pojedinih političkih opcija i pojedinaca, a da nema odgovornog analitičkog pristupa.
Safet Halilović, predsjedavajući Predsjedništva SBiH
Ne vidim svrhu takvih rasprava
Ne vidim svrhu rasprave na takav način o Ustavu, odnosno o važnim temama. Treba da se razgovara i iznose argumenti, to nije ni boks-meč niti nekakva utrka. Ukoliko neko ne iznosi argumente, onda to je gluma i nema veze sa meritumom stvari. Ozbiljni ljudi pokušavaju upotrijebiti argumente, a glumci se služe doskočicama i poskočicama, a ta me dimenzija ne zanima, nego serioznost pristupa da građani znaju o čemu se radi. Sve rasprave relevantnih ljudi su korisne, a ne revije, nadmetanje. Mislim da su oba debatanta pokušavala iznijeti svoje argumente.
Nermin Pećanac, SDU
Nijedan!
Problem u ovome svemu je što su se, po meni, ustavne promjene, nažalost, svele na navijanje za ovog ili onog lidera. Previše se svelo na ličnosti, pitanje Ustava svelo se na izbor koja vam je ličnost draža. Čak se i navodno javne tribine prave od stranačkih lidera, pozivaju se partijski simpatizeri, a ne građani. Ni Silajdžić ni Lagumdžija nisu moji lideri, ne opredjeljujem se prema ličnosti nego prema kvaliteti. Često i same ličnosti, kad nemaju argumenata, idu ka diskvalifikaciji drugih. Lično mislim da ustavne promjene u ovakvom obimu ne nude garanciju da će biti bolje mojoj djeci.
Dubravko Lovrenović, historičar
Silajdžić nije ponudio rješenje
Kao građanin i kao pripadnik jedne političke opcije, uvažavajući sve slabosti projekta ustavnih reformi, podržavam promjene koje su rezultanta pregovora. Smatram da je u tv-duelu Zlatko Lagumdžija ostavio bolji utisak, branio je jednu pozitivnu vrijednost za razliku od Silajdžića, koji je opovrgavao mnogo što je Lagumdžija branio, ali je njegova najveća slabost što nije nudio nikakve odgovore, nikakva rješenja, za razliku od Lagumdžije, koji je na gotovo sva pitanja imao konkretne odgovore. Puno važnija stvar za mene jeste činjenica što se nama, deset godina nakon Daytona, ustavne promjene nameću izvana.
Amila Omersoftić, predsjednica Udruženja za ostvarivanje prava deviznih štediša
Ja sam za Harisa
Ne bih govorila o broju argumenata, nego o prihvatljivijim argumentima. Smatram da argumenti koje ima opozicija, u ovom slučaju Silajdžić, SDU i Mirnes, govore o suštinskoj stvari da promjenom rješenja gubimo garancije velikih država koje postoje u Dejtonskom sporazumu, prije svega SAD-a. Rješenja ostaju nedovršena, polovična, tako da sam ja za onaj koncept koji zagovora Silajdžić: nastavimo pregovore, ovo nije trenutak da se ništa potpisuje jer idu izbori. Gubljenjem garancija stranih sila potpisnica Dejtonskog sporazuma ulazimo u period neizvjesnosti. Ostavimo rješenja koja nisu zadovoljavajuća, nema potpisivanja, nastavljamo pregovore. Podsjetila bih i na još jednu stvar - još u doba Jugoslavije BiH nije imala jednog predsjednika. Pitanje je da li i danas BiH može sebi prepustiti da odlučivanje o sudbini države bude u rukama jednog čovjeka.
Božidar Matić, akademik
Harisov maksimalizam
Nedvojbeno, Lagumdžija je pobijedio, iako mi se nije čitav duel sviđao jer su jedan drugome upadali u riječ. Ali, kad se sve razabere, apsolutno je Lagumdžija imao argumente na svojoj strani. Kad bi bilo moguće, ja bih sve potpisao od onog što Silajdžić traži. Ali, pošto je to nemoguće u ovoj konstelaciji snaga, taj maksimalistički zahtjev vodi u blokadu, odnosno na današnje stanje. Nije racionalno ono što on traži. Zato je Lagumdžijin zahtjev pragmatičniji. Ne slažem se sa Silajdžićevim stavom sad ili nikad više. I prije dvije godine su ove promjene bile nemoguće! Dao bih glas za ustavne promjene zato što mislim da su korisne, i zato što ih ne vidim kao posljednje. Drugo, zato što tako Amerikanci hoće: da nije njih, mi bismo i danas prolazili kroz tunel.
Besim Mehmedić, direktor Zavoda za izgradnju KS-a
Haris je pobijedio Zlatka
Siguran sam, u nekom političkom smislu, da je ovo bila veoma značajna debata. Sva ta priča o tome da Silajdžić neće da učestvuje, odnosno da ne smije izaći na duel sa Lagumdžijom, sad su pale u vodu. Fudbalskim rječnikom, bila je to utakmica u kojoj je Haris dobio sa 5:1. Nisam pristrasan. Naravno, kao član SBiH podržavam, ali bez obzira, čini mi se da ove promjene nisu u skladu s onim što očekuju građani. Isto tako, smatram da optužbe zbog suprotnog mišljenja - nisu u redu.
Ljubiša Marković, konsultant
Silajdžić izbacuje parole
Iskreno, nisam gledao duel, ali poznajući i jednog i drugog, siguran sam da je argumentacija na strani Lagumdžije, tim prije što sam gledao Tihića i Silajdžića. Od ovog potonjeg nisam čuo nikakvu argumentaciju nego samo parole, što nikako ne odgovara njegovim dosadašnjim rezultatima. Da, dao bih svoj glas za ustavne promjene, jer smatram da je to korak naprijed, ne onoliko koliko mi želimo, ali svakako korak u pravom smjeru.
Bakir Hadžiomerović, urednik 60 minuta, FTV
Definitivno Lagumdžija
Definitivno, Lagumdžija. Više je konkretnijih stvari rekao. Kod Silajdžića se vidjelo da govori o nečemu o čemu nema pojma, o nečemu što nije pročitao. Nažalost, nije jedini koji ispred patriotskog bloka tako nastupa. Ko zna slušati, očito je mogao shvatiti da Lagumdžija govori o suštini, o velikoj vrijednosti ovog sporazuma. U svakom slučaju, digao bih ruku za ustavne promjene.
Šaćir Filandra, FPN
Prednost Lagumdžiji
Nisam gledao. Silajdžić i Lagumdžija simboliziraju dva politička bloka, ali i dva stila političkog mišljenja u konkretnim prilikama. Lagumdžijiine analize su produbljenije, kompletnije i pragmatičnije, zato su i uvjerljivije. Silajdžićevi nastupi su, pak, općenitiji i emocionalniji. I jedan i drugi pristup ima svoju publiku, i naravno teško je prognozirati rezultat, ali bih uvijek prednost dao manje emocionalnim istupima. Oni su potrebniji.
Svetozar Pudarić, SDP
Pa nek´ pročita!
Prvo, ja tu debatu ne mislim posmatrati kao pobjedu ličnosti nad ličnošću. Mislim da cilj nije ni bio lična pobjeda. Suština je u tome ko je ponudio i argumente i utisak onog ko zna o čemu govori. Onaj drugi je, nažalost, ostao da smatra kako izrazom lica i upotrebom dvije-tri već otrcane faze može biti u pravu. Građani su ostali uskraćeni za odgovor na pitanje zašto je ta grupa pretparlamentarnih stranaka predvođena Strankom za njih protiv amandmana. Smatram da je pobijedio onaj ko je građanima rekao da sami procijene zašto je to dobro za njih i da sami pročitaju zašto je tako.
Ferid Buljubašić, SDP
Zlatko - Haris 90:10
Moj opći utisak je 90 naspram 10 u korist Lagumdžije. Duel je bio dobar, jedino se voditelj izgubio. Mislim da su pale mnoge maske sa Silajdžića, ljudi su vidjeli da je maksimalno površan. Apsolutno bih glasao za Sporazum, jer sigurno da onaj ko je gledao ovaj duel i onaj ko je čitao amandmane vidi da je to znatan napredak u četiri oblasti, a naročito u jačanju države.
Žarko Papić, Nezavisni biro za humanitarna pitanja IBHI
Predizborna "vatra"
Ustavne promjene su nedovoljne i "sužene" na institucionalno jačanje državnih organa BiH. One, međutim, idu dobrim pravcem i makar nedovoljno, popravit će funkcionisanje države, posebno u kontekstu procesa pridruživanja EU-u. Imam prema njima kritički odnos čije se polazište razlikuje od njihovih radikalnih kritičara koji traže odbacivanje ovakvih ustavnih promjena. Kod njih nije osnovni problem "sve i odjednom". Osnovni je problem da se iza toga mogu nazrijeti elementi koncepta BiH koji nije u skladu sa mojim shvatanjem civilnog karaktera BiH. Nadam se da je riječ samo o uobičajenoj predizbornoj "vatri" koja sa sve tri strane služi homogenizaciji sopstvenog, nacionalnog, biračkog tijela.
Josip Pejaković, alternativni visoki predstavnik BiH
Harisovo licemjerstvo
Nisam, nažalost, gledao cijelu emisiju, ali sam se uključio da bih vidio krucijalne stvari …ako me pitate o dva općepoznata stava dvojice političara, žalosno i tužno je da dva takva istaknuta političara elaboriraju na temu koja se podrazumijeva. Jer, licemjerno je od Silajdžića da kritizira nešto što je sam potpisao - mislim na Dejtonski sporazum, koji je značio podjelu Bosne, a ne podržava gospodina Lagumdžiju u nastojanju da se situacija u državi popravi, nešto za šta se, ubijeđen sam, i sam Silajdžić zalaže. Politički gledano, ja sam na strani Lagumdžije, jer sam na toj strani svim svojim dosadašnjim djelovanjem. Ja sam za one ljude koji pokušavaju da izađu iz onog gliba u kojem smo se svi skupa našli.
Enver Kazaz, profesor
Pragmatičar i ideolog
Televizijski duel između Zlatka Lagumdžije i Harisa Siljadžića indikativno upućuje na neke vrlo bitne karakteristike bh. političke scene i uzavrele rasprave o ustavnim promjenama. Dok Lagumdžija u cijeloj priči djeluje kao politički realist sa vrlo jakom argumentacijom utemeljenom u sumornoj, gotovo tragičnoj političkoj realnosti BiH, Silajdžićeva retorika, ali i argumentacija, počivaju na rigidnim ideološkim osnovama. Lagumdžija je jedan od rijetkih političara svjestan nove, postdejtonske realnosti BiH unutar koje su se etnički identiteti gotovo do kraja teritorijalizirali, a etnije se ustanovljavanjem svojih teritorijalnih granica postavljaju kao nacije u procesu konačnog dovršavanja. Takva politička realnost dovodi Lagumdžiju do potrebe da se pronađe konsenzus, pa makar on bio minimalan, kao preduslov koji bh. političku scenu vodi u dekomponiranje nakaznog Dejtonskog ustava i prelazak iz vladajuće nacionalističke u emancipatorsku nacionalnu politiku. Baš zato je, najkraće rečeno, politika konsenzusa, zapravo, politika bh. budućnosti. Silajdžić se od retoričkog do argumentacijskog nivoa pokazuje kao pravi nacionalistički političar koji operira kolektivnim bolom, čak ga razbuktava, manipulira kolektivnim emocijama u svrhu svoje jeftine političke računice, te na koncu izvodi one retoričke figure koje su na južnoslavenski prostor uveli nacionalistički političari u surovoj borbi za vlast, a usavršili ga u vrijeme ratne tragedije, da bi ga nakon rata nametnuli kao jedni mogući oblik političkog diskursa. Potpuno paradoksalno, Silajdžić se zalaže za građansku BiH, a svi njegovi argumenti pripadaju arsenalu nacionalističke ideologije. On je paradigmatičan primjer da je bošnjački nacionalizam najopasniji po BiH, jer je on može razgraditi baš onako kako je velikosrpski razgradio Jugoslaviju. Očigledno da su amandmani minimum koji otvara jedan vrlo važan aspekt bh. političke situacije. Naime, povratak nadležnosti promjena ustava u Parlament BiH je uvod u proces u kojem nemoguća, nedovršiva država, kakva je dejtonska BiH, može postati državom. Zbog toga, pod uslovom da će se nastaviti pregovori o daljnoj promjeni ustava i transformiranju entitetskog uređenja BiH, glasao bih za ovaj minimum u Parlamentu.
Zlatko Dizdarević, diplomata
Ništa novo
Najiskrenije rečeno, ne gledam te duele, jer su mi od prvih javnih nastupa - ne samo njih dvojice nego i svih ostalih učesnika u pričama vezanim za ustavne reforme - jasne njihove pozicije, i ništa novo nema u daljoj argumentaciji i diskusiji.
Elmir Jahić, poslanik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH
Prljava medijska kampanja
Nažalost, nisam gledao. Ali, generalno, mislim da ustavne reforme treba podržati jer su korak naprijed, jer se radi o najvišem pravnom aktu u državi i neophodna je javna kritika. Ali, mislim da je javna polemika davno prevazišla granice uljudnog javnog dijaloga i odavno se ne razmišlja o amandmanima. Vodi se prljava medijska kampanja koja nikome ne može donijeti dobra. Treba spustiti loptu i početi govoriti o suštini ustavnih amandmana, pa i o nečemu što bi trebalo još poboljšati. Ali, bilo je izuzetno teških kvalifikacija o veleizdaji i legalizaciji genocida i agresije itd. Činjenica je da i mi koji podržavamo ustavne reforme i oni koji su u patriotskom bloku imamo za cilj istu stvar, demokratsku BiH u Evropskoj uniji. Previše se energije troši na stranačkim prepucavanjima, i dosta se straha proizvodi kod naroda.
Nermina Kurspahić, književnica
Bez personalnog opredjeljenja
BHT i FTV ne gledam zbog mentalne higijene, pod time podrazumijevam nizak nivo kvaliteta obje televizije. Plaćam pretplatu, ali ne gledam.
Ali, što se tiče ustavnih promjena, već sam nešto rekla za Slobodnu Bosnu: ne mislim da se personalno opredjeljujem za jednu ili drugu stranu, ovo nije rat i ne zanima me ko je jači nego što je bolje za državu, a to se ne postiže preko nadmetanja pojedinaca nego u demokratskoj proceduri uz odgovor na pitanje šta je moguće za državu. Ako nije moguće, onda molim strane faktore, OHR i druge institucije da nametnu ustav koji bi bio funkcionalan i omogućio bolji život građanima ove države.
Haris Pašović, režiser
Predizborna kampanja
Nisam gledao talk-show. Međutim, generalno, očekujem od političara koji zauzimaju rang i razinu kakav imaju ova dvojica da se bave pitanjima koja imaju neposrednije dejstvo na našu stvarnost, pošto je očigledno da je ovdje u pitanju predizborna kampanja. Što se tiče samih reformi, na strani sam Lagumdžije, jer nema osnova za negativne stavove Silajdžića. Ali, bojim se da priče oko ustavnih reformi budu paravan da se ne govori o drugim stvarima u našoj zemlji, kao što su korupcija, kriminal, koje prijete da prekriju sve u ovoj zemlji. Mislim da će i jedan i drugi izgubiti mogućnost da se ponašaju kao odgovorni ljudi za ovu zemlju i za jedan historijski moment za ovu državu. Očekujem od Zlatka Lagumdžije da ima uvjerljiviji stav kada su u pitanju sudbinska pitanja ove zemlje. Isto tako, volio bih kad bi i Silajdžić ponudio argumente koji nisu odavno prežvakane stvari.
Slobodan Popović, SDP
Haris blijed i nakon više puta gledanja
Koliko god mi neko može spočitati subjektivizam, mislim da je Lagumdžija bio ubjedljiviji, jasniji, konkretniji, raspolagao je sa argumentima, sve je vrlo jasno definisao u vezi sa sadržajem sporazuma i amandmanima, dok je Silajdžić motao istu priču bez ijednog argumenta. On želi da nas zadrži u nekoj staroj priči zato što njemu i njegovoj stranci odgovara. Ja sam emisiju snimio, i što sam je više gledao, jačalo je moje uvjerenje da je Silajdžić bio apsolutno blijed, nije dao nijedan valjani argument koji može da izdrži kritiku stvarnog života. Nije sporno šta čovjek želi, nego ono šta se realno može napraviti. Pored nas koji bismo željeli da to izgleda kako mi hoćemo, postoje i neki drugi koji žele da to izgleda drugačije. Mi to moramo prihvatiti, i svako rješenje zapravo mora biti kompromis.
Sead Avdić, poslanik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH
Lagumdžija se iznervirao
Debata se odvijala u političkom ambijentu koji je bio predizborni susret dvojice lidera koji nisu uvažavali jedan drugoga. Ovo nije bila do kraja ozbiljna rasprava, već predizborna kampanja, sa provokacijama, u kojima se naročito istakao dr. Lagumdžija. Dijelom je dr. Silajdžić održao prividan mir i konzistentnost izlaganja, dočim je dr. Lagumdžija izgubio kompas i iznervirao se, što se naročito vidjelo pri kraju emisije, i po intonaciji i po boji lica. Što se tiče Sporazuma, stranka će imati ozbiljnu raspravu o ovom ozbiljnom pitanju, a ne isključujemo amandmane koje ću ja podnijeti u Parlament BiH.
Ibrahim Nadarević, bivši federalni ministar za boračka pitanja
Zlatko i Haris kao Suljo i Mujo
Mislim da je cijeli posao oko ustavnih promjena rezultirao rješenjem koje nije loše za Bosnu i Hercegovinu. Međutim, u cijeloj ovoj stvari strana koja ruši projekat ustavnih promjena previše se igra sa emocijama građana BiH. Naravno da je dobro to što želi Silajdžić, ali je pitanje je li realno. Ima jedna šala na račun Sulje i Muje koja me podsjeća na ovaj slučaj. Nailazi Mujo i hvali se Sulji: "Jesam sad jeo ćevape, pa popio pivo pa još i kahvu, a sve to za jednu marku." Pita Suljo: "A gdje to ima?", a Mujo će: "Nema nigdje, ali dobro zvuči." Tako je i kod Silajdžića, to dobro zvuči, ali nema nigdje.

Priredio(la): V.K.