TUZLARIJE - D O S J E

23.08.2013.
Nakon ljetne pauze
Počinje nova sezona državnog cirkusa




Mogli su vala plandovati i do narednih izbora iduće godine, na ekonomskom i životnom planu stanovnici BiH to ne bi ni primjetili ali ne mogu oni bez TV kamera, dramatičnih izjava i putovanja o trošku države. Dok radnici i poljoprivrednici najavljuju štrajkove i proteste oni pakuju kofere. Ne bježe, nismo mi te sreće, a nemaju ni od koga da bježe, pouzdano se zna da bebe neće učestvovati u protestima.

Elem, nova sezona putovanja otvara se učešćem naše delegacije na 68. Zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a troglavo Predsjedništvo je odlučilo da našu delegaciju čine predsjedavajući Predsjedništva i TRI SAVJETNIKA!!

Imena savjetnika se u medijima i saopštenjima ne spominju ali znajući kako nam Predsjedništvo radi u duhu zajedništva, međusobnog povjerenja i tolerancije, vrlo je vjerovatno da Komšić kao predsjedavajući vodi svog savjetnika, a još dva savjetnika dobija gratis od Izetbegovića i Radmanovića, da im savjetnicima guzica vidi puta i usput da paze s kim se sastaje i šta priča.

Cirkus nastaje zbog matematike. Naša delegacija broji četiri člana, a toliko država BiH ima bedževa i fotelja u sali u kojoj će se zasjedanje Generalne skupštine UN-a i održati.

Iako se na prvi pogled čini da je naša delegacija brojčano dobro definisana ipak nije tako. Ne mogu svi članovi delegacije u salu jer je višedecenijska praksa da jedna fotelja pripada ambasadoru države pri UN-u. S obzirom da je red da jednu od tri preostale fotelje svojom stražnjicom popuni i šef delegacije, na raspolaganju ostaju dvije fotelje u koje nikako ne mogu stati (odjednom) tri savjetničke stražnjice.

Za naše prilike to i nije problem, rotiraju se predsjedavajući Predsjedništva pa je normalno da se i u UN foteljama rotiraju njihovi savjetnici. Još im to dobro i dođe, bez grižnje savjesti mogu praviti piš, puš, kafe ili viski pauze, i opet da sve naše fotelje budu pune.



Ipak, mi ne bi bili mi kad se ne bi našao neko da pokvari tu bh. delegacijsku idilu. Navalio ministar vanjskih poslova, hoće i on u New York, a kao što se iz do sada izloženog moglo vidjeti, Predsjedništvo ga uopšte nije ni predvidjelo kao člana naše delegacije. A i što bi, nije ni planirano, ako sam ja dobro shvatio, a mislim da jesam, da u tome učestvuje ministar vanjskih poslova, lijepo reče član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.

Nema sumnje da isto misle i shvataju i ostala dva člana Predsjedništva kao što nema nikakve sumnje da im je u tom shvatanju situacije jako pomoglo što se ministar vanjskih poslova zove Zlatko Lagumdžija. Nit´ je drag Izetbegoviću, nit´ je drag Radmanoviću, a ponajmanje je drag svom bivšem partijskom kolegi i prijatelju Komšiću. Ako još u pozivu za zasjedanje Generalne skupštine nije izričito naznačeno da se poziva i ministar vanjskih poslova, što bi ga i vodili, jel´ tako?

Da se radi o nekoj normalnoj državi tu bi priči bio kraj. Ko nije član delegacije ne ide, i tačka. E nema tačke, Lagumdžija ide u New York sviđalo se to Predsjedništvu ili ne, može on sam sebi da potpiše putni nalog i putuje gdje hoće i kad hoće i bez njih i njihovih odluka. Tako će i uraditi jer misli da odluka Predsjedništva ne utiče na njegovo sudjelovanje na Generalnoj skupštini u programima koji su predviđeni za ministre vanjskih poslova. Šta ga briga za njihove bedževe, ako baš bude frke može mu bedž posuditi i jaran Davutoglu, a zna se on snaći i bez bedža, već mu je prolazila fora sa slučajnim prolaznikom.

I tako, dok Lagumdžija poručuje da je priča o broju fotelja i bedževa ispod njegovog nivoa, Željko Komšić ima jednostavno rješenje: Ovisno o potrebama delegacije BiH odlučit će se ko će prisustvovati, nekad će to samo biti predsjedavajući, nekad ambasador, MOŽE I MINISTAR vanjskih poslova ako mu se da taj bedž. Prosto ko pasulj iliti grah, a i mirišljavo kao gasni produkt njegovog varenja.

A.M.

Priredio(la):