TUZLARIJE - D O S J E

08.07.2006.
Preneseno iz DANA
Kako izvesti djecu na selamet?


Pred poslanicima Skupštine Tuzlanskog kantona nedavno se našao prijedlog vlade Bajazita Jašarevića o imenovanju Ćamila Selmanovića za predsjednika Nadzornog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju i prijedlog je prihvaćen. Reklo bi se uobičajena procedura. Sve dok se ne zaviri u papire. A u obrazloženju zašto baš Selmanović, Vlada poslanicima objašnjava da je riječ o čovjeku koji "još nije izveo na selamet - put samostalnosti - svoju peteročlanu porodicu". Tu su i podaci da je Selmanović "oženjen u Tuzli" (!?), te da je otpušten sa Univerziteta u Tuzli zbog toga što je "probio termin za doktorat". Poslanicima se na znanje daje i da je dotični gospodin "jedan od najstarijih članova SDA. Bio je prvi predsjednik SDA Sjenjaka u Tuzli, član Izvršnog odbora stranke u dva mandata…"

Šlag ovoj blamaži - guranje profesora geografije na mjesto predsjednika Nadzornog odbora Kantonalne agencije za privatizaciju - svakako je slijedeće obrazloženje: "Selmanović je, hvala Bogu, u potpunosti zdrav i sposoban za rad, te će uz Božiju pomoć i razumijevanje Vlade TK-a ublažiti svoje ekonomsko stanje, a usput će biti od koristi Agenciji za privatizaciju."

Ko je Ćamil Selmanović i čime je zaslužio da se SDA o njemu toliko brine?

Sve do početka posljednjeg rata Selmanović je u Tuzli bio potpuni anonimus. Predavao je geografiju u nekoj od srednjih škola. Prvi i posljednji put javnost je za njega čula u proljeće 1993. kada je tuzlanski Front slobode objavio spisak od 105 imena najuglednijih dužnosnika SDA i tadašnje okružne vlasti, koji su se proglasili mrtvima, ili ranjenima, samo da bi mjesečno dobijali finansijsku pomoć od 50 DM, koju su obezbijedili bh. radnici zatečeni na radu u Švicarskoj. Na tom spisku bio je i Ćamil Selmanović, živ i zdrav, kao i većina ostalih sa spiska.

Skoro kompletna okružna vlast na čelu sa tadašnjim predsjednikom Sadudinom Hodžićem i svih 16 tuzlanskih imama podnijeli su tada tužbu protiv Fronta slobode zbog "nanesene duševne boli". Pridružio im se i Ćamil Selmanović. Tokom suđenja od ostalih tužitelja razlikovao se po svom radikalnom ekstremizmu. Odbijao je da odgovara na pitanja sutkinje Asje Razić uz objašnjenje da "pravi musliman treba da odgovara samo pred šerijatskim sudom".

E, takvom čovjeku je, u periodu potpune kontrole nad Univerzitetom u Tuzli od strane SDA, pružena prilika da se dočepa katedre. Nije je iskoristio i sad se našao u "teškoj" situaciji. Kako SDA ne zaboravlja one koji su jedno vrijeme sanjali i žestoko zagovarali "muslimansku krijeposnu državu", vlada Bajazita Jašarevića je odlučila da, "uz Božiju pomoć", a narodnim parama, priskoči Ćamilu Selmanoviću u pomoć. Uvjereni su da će tako ovaj profesor geografije "ublažiti svoje ekonomsko stanje" i, usput, biti od koristi Agenciji za privatizaciju.

A i ako ne bude, Bože moj, šta ima loše u činjenici da se čovjeku pomogne da svoju djecu izvede na selamet. Problem je samo u činjenici što Jašarević ne shvata da je problem prvoboraca iz njegove stranke valjalo rješavati u centrima za socijalni rad, ili iz stranačke sehare, a ne državnom sinekurom kroz članstvo u Nadzornom odboru Agencije za privatizaciju.

(S.A. - DANI)

Priredio(la): V.K.