TUZLARIJE - D O S J E

01.12.2013.
ZA i PROTIV izmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja
Dvije strane iste medalje


Problem nam je svima dobro poznat, a u naslovu je sve rečeno. Kao dvije strane iste medalje u nastavku donosimo dva teksta. Prvi je "BHRT: 13.000 pasa lutalica siju strah u Sarajevu", a drugi je saopštenje Udruženja za zaštitu životinja "Nirina" iz Tuzle.


BHRT: 13.000 pasa lutalica siju strah u Sarajevu



Tuzlarije


Psi lutalice postali su strah i trepet Bosne i Hercegovine, a posebno njenog glavnog grada. Ulicama Sarajeva slobodno se kreće oko 13.000 pasa, dok se broj pasa lutalica u cijeloj zemlji mjeri desetinama hiljada.

Podaci iz Hitne pomoći Sarajevo su alarmantni: više od dvije hiljade Sarajlija ove se godine javilo u hitnu pomoć zbog ugriza pasa. Žrtve su uglavnom starci, žene i djeca. Dnevno se u prosjeku dese četiri napada pasa na ljude.

Pasa lutalica je sve više. Kreću se uglavnom u čoporima. Niko ih sa ulica ne uklanja još od 2009. godine kada je usvojen Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji zabranjuje hvatanje i ubijanje pasa, a lokalnim vlastima nameće obavezu gradnje azila za napuštene životinje.

Vlasti ne grade azile, žaleći se da jednostavno nemaju desetine miliona maraka potrebnih za sklanjanje pasa sa ulica, a već su zabilježeni brojni incidenti u kojima su građani, pod okriljem noći, izvršili masovna ubistva pasa.

Istraživanje novinara Agencije Anadolija pokazalo je da se 89 posto građana Sarajeva ne osjeća sigurno zbog najezde pasa lutalica. Više od pola ispitanih imalo je neprijatan doživljaj sa uličnim psima, a oko 90 posto njih za aktuelno stanje okrivljuju vlast. 85 posto ispitanih ne odobrava hladnokrvno ubijanje pasa. Vjeruju da je uspavljivanje mnogo humaniji način, a sterilizaciju više od 70 posto ispitanih smatra nedovoljno efikasnom metodom.

Građani širom BiH sve češće se odlučuju na tužbe zbog napada pasa. Sud u Zenici je donio i prvu presudu kojom je naloženo Općini Zenica da za pretrpljeni strah Paši Jaganjac, koja je bila žrtva pasa lutalica, isplati više od dvije hiljade eura.

Tuzlarije


Državni parlament nedavno je raspravljao o izmjenama Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, a skupštinska debata bit će nastavljena 5. decembra. Suština predloženih izmjena je da se, umjesto dosadašnje zakonom propisane sterilizacije, vrši eutanazija uličnih pasa i to nakon petnaest dana boravka u azilu. Predlagač izmjena Zakona je zastupnica Nermina Zaimović-Uzunović, koja je u razgovoru za Agenciju Anadolija istakla da je zbog napada pasa, koji su doveli do dva smrtna slučaja, ugrožena sigurnost građana. "Poslanici trebaju građanima omogućiti sigurnost, a djeci omogućiti da mogu slobodno otići u školu i park", poručila je Zaimović-Uzunović.

"Sadašnji Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je urađen na prijedlog njemačkih eksperata i on ne liči ni na jedan zakon koji postoji u Evropskoj uniji. U drugim zemljama, nakon izvjesnog vremena čuvanja pasa lutalica, napuštenih pasa, u azilima, određenim skloništima za pse, oni se eutanaziraju. U našoj zemlji nema takve odredbe. Prema postojećem zakonu, Bosna i Hercegovina, odnosno lokalne zajednice, bile bi dužne da sve pse koje zateknu na ulici pokupe, smjeste u azile i čuvaju do njihove prirodne smrti, osiguravajući im hranu i veterinarsku zaštitu", kazala je zastupnica državnog parlamenta.

Dodala je kako je predložene izmjene Zakona pripremila u dogovoru sa nevladinim organizacijama čiji je zadatak briga o ljudima koje su napali psi lutalice. Dešava se, žali se Zaimović-Uzunović, da se ovom Prijedlogu suprotstavio veliki broj nevladinih i humanitarnih organizacija.

"Ljudi koji rade u ovakvim organizacijama očigledno se bore da njihov projekt i dalje bude prisutan u BiH i duboko sam razočarana njihovom ulogom i insistiranjem da se provede zakon koji je nemoguće provesti" poručila je ona.

Za razliku od predlagača izmjene državnog zakona, PR i marketing menadžer nevladine organizacije "Dogs trast", koja provodi sterilizaciju pasa, Aida Feraget, naglašava kako organizacija koju zastupa želi pomoći ovdašnjim vlastima u primjeni Zakona koji je na snazi. Ističe kako je u junu ove godine izvršena najmasovnija sterilizacija i da je sterilizacijom 3.000 pasa spriječeno rađanje 33.000 neželjenih kučića. Sterilizacija se i dalje provodi.

"Postoje lažne informacije da ovakav zakon ne postoji nigdje osim u BiH. To nije tačno. Ovakav zakon postoji i u Njemačkoj, Malti, Grčkoj i Italiji, gdje je provoden u djelo i ne može se vidjeti na ulicama nijedan pas, zato što u cijelosti implementiraju Zakon. Eutanazija je loš pristup rješavanja ovog problema", poručuje Feraget i ukazuje na problem nepostojanja skloništa za pse.

U Udruženju građana "Stop ugrizu" iz Zenice, koje zastupa žrtve pasa lutalica, ističu kako su već pokrenute 92 tužbe protiv općina, kantona i Federacije zbog napada pasa na ljude.

"U skladu sa evropskim standardima i zakonima o zaštiti životinja (prosjek evropskih država je 12 dana držanja u azilu, ukoliko se ne udomi, dok je kod nas 15 dana, duži period od prosjeka, dakle i humaniji, jer životinja ima više šansi da bude udomljena). Eutanazija je duplo jeftinija od sterilizacija (eutanazija košta od 35 do 58 KM, ovisno od težine životinje, a sterilizacija od 100 do 200 KM), čime se Zakon čini i sprovodljivijim", saopćili su iz udruženja "Stop ugrizu" za AA.

Građani najavljuju samoorganiziranje i poručuju da će krenuti u borbu protiv pasa ako ih vlast ne zaštiti.




Tuzlarije

Udruženje za zaštitu životinja Nirina iz Tuzle


Bili bi vam jako zahvalni kada bi stav Udruženja za zastitu zivotinja Nirina iz Tuzle objavili na svom portalu i tako nam pomogli u nasoj borbi za spasavanje neduznih zivotinja


Članovi udruženja za zastitu životinja Nirina iz Tuzle sa svim svojim volonterima ne da su iznenađeni, već, iskreno rečeno, šokirani pokretanjem Inicijative za izmjenu postojećeg Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, od strane poslanice Nermine Zaimović Uzunović (SDP) sa ciljem uvođenja „eutanazije“, koja to nikako ne može biti u ovoj inicijativi jer bi značila MASOVNO ubijanje zdravih jedinki, tj. pasa. Naime, taj termin označava lišavanje života i to na najhumaniji način (prethodno sediranje, a potom ubrizgavanje sredstva koje će izazvati trenutnu smrt, bez bola i patnje životinje) isključivo neizlječivo bolesnih jedinki koje pritom trpe nesnosne bolove, pa se iz humanosti, da ne bi više patile, pribjegava eutanaziji = ubistvu iz milosrđa, što i odgovara etimološkom značenju samog termina. Takođe smo šokirani iz razloga što se želi izmijeniti evropski Zakon koji nije ni primjenjivan integralno, što je zaista, samo po sebi, presedan u ponašanju države prema sopstvenom pravnom poretku, ali i prema EU.

Pojava pasa na ulicama jeste problem sa kojim se suočava naša zemlja, ali i čitav region, mislimo na Balkan, ali i šire. To je problem, poput bilo kojeg drugog, na čijem trajnom rješenju je nužno sistemski raditi. Međutim, poražavajuće je da se Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja od kada je usvojen 2009. godine nije ni pokušao implementirati, što je zaista neshvatljivo s obzirom na to da je prošlo već četiri godine od tada. Pomenuti Zakon je usvojen na inicijativu EU i apsolutno je lex specialis u ovoj materiji, a napominjemo da ga je BiH, nažalost, usvojila među posljednjim državama u regionu . Taj Zakon je od izuzetne važnosti za ovu oblast jer uvodi nove evropske i civilizacijske vrijednosti u poimanje, postupanje i ophođenje prema životinjama uopšte, te se zemlja koja ga usvoji ima smatrati dijelom civilizovanog svijeta. Osim toga, on svojim sadržajem, konkretno uvođenjem i definisanjem pojma „dobrobiti“ životinja, potvrđuje da se životinje u civilizovanom svijetu, kao i u pravu EU, smatraju „osjećajnim“ bićima, te ih ovaj Zakon, u tom smislu, štiti jer zabranjuje njihovu bol, patnju, emocije straha, uznemiravanja, tuge itd, kao što i propisuje niz novih uslova u kojima se one moraju držati. Posmatrano iz ugla dobrobiti životinja, što jeste duh tog Zakona, nije jasno kako inicijatori prijedloga za njegovu izmjenu, zamišljaju da se masovno ubijanje zdravih životinja može uopšte podvesti pod takav Zakon ili pak „uklopiti“, ili ga uopšte nisu razumjeli?

Pojava pasa na ulicama je sistemski problem, koji kao takav, može se riješiti samo sistemskim mehanizmima. Upravo pomenuti Zakon je uveo čitav niz novih prekršaja, kao i stroge kazne, te su protekle četiri godine bile zaista prava prilika da se, polazeći od njega, izradi čitav normativni sistem za sprečavanje pojave napuštanja pasa i kontrolu njenog obima. Ne smije se zaboraviti da je ljudski faktor zapravo najveći problem i uzrok pojave, a da su psi na ulici samo posljedica. Neodgovorno vlasništvo, neodgovorno razmnožavanje vlasničkih pasa, a potom izbacivanje na ulice neželjenog potomstva i nedostatak kontrole uzgajivačnica pasa osnovni su razlozi za pojavu pasa na ulicama. Dakle, treba razumjeti da se ljudi moraju obuzdati i natjerati na poštovanje pravila u svom ponašanju, a da su psi na ulicama, ne samo posljedica, već i žrtve takvih društveno neodgovornih ljudi, koji, iako žrtve, ni krivi, ni dužni, plaćaju sve njihove cehove, u pravilu jedinim što imaju – svojim životom! S toga je nužno odmah početi sa radom na pravljenju sistema za kontrolu ponašanja ljudi i za kažnjavanje onih koji su jedini odgovorni za nastajanje problema, a nužan preduslov za to jeste sačinjavanje ažurne evidencije vlasničkih pasa, njihovo obilježavanje i masovno pokretanje prekršajnih postupaka protiv svih neodgovornih vlasnika upravo u skladu sa članovima pomenutog Zakona.

Nažalost, skoro niko ne razumije fenomen pojave pasa na ulicama, ni građani, ni šira javnost, ni mediji, ali ni političari, usljed čega ovakve inicijative mogu relativno lako iz potpunog neznanja i nerazumijevanja da urode plodom! Kada je riječ o ovom problemu, upravo iz navedenih razloga opšte neupućenosti, krivci koji društvu prave problem ostaju anonimni i nekažnjeni, dok se žrtve, tj psi, proglašavaju za krivce i stalno kažnjavaju, na ovaj ili na onaj način. Ostim toga, ne razlikuje se UZROK od POSLJEDICE, te se posljedica označava nekim „krivcem“, a UZROK se a priori oslobađa krivice i svake odgovornosti jer se decenijama zaobilazi, što je za nas neshvatljivo. Da bi se problem riješio mora se akcenat staviti na uzrok, a ne na posljedicu. Pošto je problem sistemski on se ne može riješiti nikakvim fizičkim radnjama, a masovno ubijanje upravo to jeste, jer to je fizička radnja sa kojom se psi sklanjaju sa ulica, potom ubijaju, a sa punom svješću da će nakon tih pasa, doći neki novi psi i tako stalno u krug. Treba da se upitamo zar upravo masovno ubijanje pasa, kao jedini „odgovor“ koje je društvo imalo da „ponudi“ na problem, nije najveći razlog za činjenicu da taj problem imamo toliko dugo? Ti koji to predlažu, vjerovatno iz neznanja, zapravo rješavanje problema odlažu do bekosnačnosti...

To je jedan veoma složem problem, kao i svaki drugi koji uključuje odgovorno ponašanje ljudi, i na njemu treba raditi predano i sistematično, a upravo zakonom propisana nemogućnost ubijanja pasa je jedini način da se svi nadležni nateraju da na tome rade u opštem interesu. Problem kontrole i smanjenja populacije pasa u civilizovanim zemljama isključivo se vrši putem masovne sterilizacije pasa i sankcionisanja neodgovornih vlasnika, pored sistemskih mehanizama za suzbijanje pojave.

Svaka zemlja se suočava sa tim problemom jer svuda ima neodgovornih vlasnika, ovo važi i za države članice EU, međutim te države kao ozbiljne države napravile su takve sisteme da se obim pojave drži pod kontrolom. Nije slučajno što je EU takav Zakon nametnula svim državama na Balkanu jer ne mogu te zemlje težiti EU, a sa životinjama postupati „balkanski“ i u tome jeste suština, koju, čini se, čak neki političari uopšte nisu razumjeli? Verujemo da je upravo taj Zakon vid testa za našu državu, u smislu da li će dokazati EU da je sposobna da sistemski rješava probleme koje ima, pa i ovaj? Ukidanje smrtne kazne u nekom društvu je istovjetna tekovina i vrijednost sa zabranom ubijanja populacije pasa, što se takodjer ne smije zaboraviti, jer ukoliko se zločincima i najtežim ubicama drugih ljudi poštedjuje život, zaista nije odgovarajuće da se potpuno nevinim bićima druge vrste pravo na život a priori uskraćuje samo zbog nemara ili nesposobnosti društvene zajednice da kazni odgovorne za nastanak problema.

Takođe treba imati na umu da bi uvođenje masovnog ubijanja zdravih pasa, našu zemlju civilizacijski vratilo mnogo decenija unazad, da bi se ona našla na udaru svjetske javnosti, ali i svih velikih organizacija i udruženja za zaštitu životinja u svijetu, kao i u regionu, jer takve drastične, a nehumane odluke uvijek imaju veliki odjek u svetu, a mišljena smo da nam takav „publicitet“ zaista nije potreban, ni danas, niti bilo kada.

Ovaj problem ne smije biti korišten u političke svrhe (sticanje glasova birača) jer je isuviše bolan, ne samo za pse, već i za sve koji vole životinje, a oni su uvijek većina. U tom smislu ohrabreni smo protivljenjem uvođenju ubijanja pasa koje su već javno iskazali brojni, akademik Muhamed Filipović, poslanik Emil Kabil, ambasador Italije u BiH, te ambasador Velike Britanije u BiH koji zaslužan za dovodjenje Dog trust-a u BiH, istaknute javne ličnosti kao sto su Edin Džeko, Enis Bešlagić, Nela Đenisiljević, Almir Kurt, Senka Kurt, te najvažnije od svega oni koji su najstručniji i najmjerodavniji u ovoj oblasti tj veterinarska struka i Veterinarski fakultet koji se izričito protive izmjenama postojećeg zakona što je veliko ohrabrenje za sve nas koji svojoj zemlji želimo brz napredak i svrstavanje u red zaista civilizovanog dijela svijeta.

Nama kao Udruženju za zaštitu životinja morate razumijeti prioritet je da se problem rješava, što je potpuno saglasno opštem interesu, jer baš zbog toga što se nikada nije radilo na rješavanju problema, psi su stalno stradali i bivali ubijani, a to već jednom treba početi, po uzoru na svijet i modele iz svjetskog iskustva i međunarodne struke.

S toga Vas molimo da i Vi date punu podršku za očuvanje postojećeg Zakona i na taj spriječite uvođenje ubijanja, tog anticivilizacijskog čina, čime ćete se distancirati od neukosti, zaostalosti i zapuštenosti ove materije u našem društvu!

Hvala

Udruženje za zaštitu životinja Nirina iz Tuzle

Priredio(la):