TUZLARIJE - D O S J E

08.04.2014.
Pismo čitaoca
Kiridžije
Neokolonijalizam unutar Federacije BiH





Prije nekoliko dana na posljednoj sjednici Nadzornog odbora JP “Elektroprivreda BiH“ u Sarajevu, otvoreno je pitanje statusa imovine ovog najvećeg javnog preduzeća u našoj državi.

Kako se zagovara, imovina JP“Elektroprivreda BiH“ koju čine imovina Rudnika „Kreka“, RMU “Kakanj“, RMU“Breza“, RMU“Zenica“, RMU“Đurđevik“, Rudnik “Abid Lolić“ Bila, TE“Tuzla“, TE“Kakanj“, sva imovina svih podružnica „Elektrodistribucije“ Tuzla, Sarajevo, Zenica, Bihać, Mostar, te HE na Neretvi, uknjižila bi se na sjedište JP “Elektroprivreda BiH“, u Sarajevo, te bi se kao takvim, gazdovalo i upravlja sa jednog mjesta. To bi finansijski i suštinski značilo da se sav prihod kojeg ostvare svi dijelovi JP “Elektroprivreda BiH“, knjiži kao prihod Sarajeva i Sarajevskog kanton. I ako ovaj princip vladanja još nije ozvaničen, po tom istom principu i danas funkcioniše Koncern JP “EPBiH“.

Šta to znači, odnosno šta bi to trebalo da znači iz perspektive Tuzle i ostalih gradova koje smo spomenuli?

Neokolonijalni koncept

Najprostije rečeno radi se o neokolonijalnom konceptu, unutar jedne države, u ovom slučaju entiteta, u kome je sva vlast, politička i ekonomska moć a to znači novac, iz sektora energetike, jedine privredne grane u državi BiH koja u ovom trenutku ima perspektivu, bio skoncentrisan u glavnom gradu, u Sarajevu. Gradovi Tuzla, Zenica, Kakanj, Mostar itd, gdje se stvara nova vrijednost, bi bili razvlašteni od vlastitih reursa, a radnici u firmama koje su sami stvorili, postali bi „kiridžije“ i obični najamni radnici za gazde iz Sarajeva.

Reforme u sektoru energetike a koje se tiču elektrodistribucije predviđaju slobodnu trgovinu el.energijom, slobodan izbor dobavljača el.energije itd, pri čemu bi se za distribuciju el.energije, koristila postojeće infrastruktura podružnica el.distribucije JP EPBiH. Naknada za korištenje distributivne mreže, na cijeloj teritoriji FBiH, gdje djeluje JPEPBiH, plaćala bi se centrali u Sarajevu. Ogroman novac od „iznajmljivanja“ bi se slijegao u Sarajevu gdje bi se o njemu odlučivalo i gdje bi se donosile sve važne odluke. U Tuzli i u ostalim mjestima, politiku smišljenu u Sarajevu, provodili bi direktori, „vazali“ i „namjesnici“. Taj koncept, svakako, nije koncept evropske decentralizovane države čije se regije ravnomjerno razvijaju, a zašto se, deklarativno, zalažu sve političke stranke i partije u BiH, već potuno suprotno, centralizova država. Ne branim ga, ali to je dokaz da Milorad Dodik nije uvijek i jedini crni đavo, kada govori o centralističkim namjerama Sarajeva, več da đavola treba tražiti tamo gdje ga niko ne očekuje.

Nadalje, dobiti ovako organizovanog JP EPBiH bi bila vlasništvo prije svega Sarajeva. To bi za građane Tuzle a i ostale, značilo, prije svega, kraće esencijalne liste lijekova u odnosu na KS (tako je i sada), manja izdvajanja za zdravstvo, socijalna davanja, manja izdvajanja za razvoj, infastrukturu, nauku, sport, kuturu itd. Ako ovo sve padne u što nije sumanjati, na udaru će biti slijedeći simbol Tuzle, sigurno najbolji klinički centar u BiH, UKC Tuzla.. On će postati „opća bolnica“ ili nešto slično, a za najobičniju intervenciju će se ići u Sarajevo u najvjerovatnije privatizovane bolnice, ali za izvjesnu sumu para, koje će Tuzlaci morati zaraditi, kopajuću ugalj. Paralelno sa UKC Tuzla ide udar na drugu instituciju i simbol Tuzle, Univezitet u Tuzli. Živi bili pa vidjeli.

Na našu žalost, jedini koji su prepoznali imeprijalističke namjere Sarajeva, su Banovići i to je jedni veliki rudnik u FBiH koji nije u Koncernu JPEPBiH i kojim se ne upravlja iz Sarajeva. Zato što je uspješan, zato što ima prespektivu, zato što su Banovići uzeli svoju sudbinu u svoje ruke, sasavim je izvjesno, da će na ovaj gradić i njegov rudnik a posebno na njegove čelne rukovodioce, kako se to može prepoznati iz izjava premijera FBiH gosp. Nikšića, i ne samo njega, krenuti neviđena politička i svaka druga kampanja, pritiska i ucjenjivanja sa daljnim prodbljivanjem međusobnog jaza nepovjerenja i prije svega, unutar Bošnjačkog političkog nejedinstva.

Gdje su rješenja i gdje je kraj ovoj zavjeri?

JP EPBiH treba organizovati kao holding kompaniju u kojoj bi egzistirali pravni subjekti, Rudnici i TE Tuzla, Rudnici Srednja Bosna i TE Kakanj, HE na Neretvi u Mostaru, te Podržnice Elektrodistribucije po kantonima ili regijama. U sjedištu Holding kompanije EPBiH bi se vodili poslovi koordinacije i vođenja politike strateškog razvoja energetskog sektora BiH odnosno FBiH.

Osim političke volje i opredeljenosti, te možda koja studija izvodljvosti, ne treba ništa. Za to su potrebne političke odluke koje zajedno trebaju da donesu sve političke partije, udruženja građana, nevladin sektor itdkoje djeluju na teritoriji TK ali i na teritoriji ostalih kantona, koji imaju resurse i čija je prespektiva u energetskom sektoru. Već postoje glasne inicijataive, uvaženog Selima B. i društvaiz „Tuzlanskog pokreta“ na ovu temu. Treba ih podržati ali ne samo njih.

Na sljedećim izborima, svi građeni, trebaju da podrže, prije svega, one političare, sa bilo koje političke starne, za koje su sigurni da će na autentičan način, zastupati interes Tuzle, a onda i njihove političke stranke iz kojih dolaze, ako su se javno u svom izbornom programu izjasne za to. Onim građanima Tuzle koji su se svrstali u neku od političkih opcija, savjetujemo da se okrenu intersu Tuzle a da za svoje lidere na Kongresima i Konvencijam, ne biraju one koji će svoje političke ciljeve bazirati na „iznajmljivanju“ za njih tuđih resursa i centralizaciji države.

Važno je da strateška opredjeljenja i rješenja za krupne stavri nađemo zajednički, na konsenzusu svih političkih aktera ovoga grada i ovoga Kantona, da bi smo relaksirali i stabilizirali političke prilike a onda će mo detalje riješiti na izborima, u manje opasnoj političkoj borbi.

Nadam se da su svi politički akteri svjesni te potrebe.

Nermin Bijedić dipl.ing.el.

Priredio(la):