TUZLARIJE - D O S J E

19.04.2014.
Lista sumnjivih privatizacija morala bi biti mnogo duža


Tuzlarije
Ostaci fabrike Resod-Guming


Rezultat privatizacije, kako je rađena kod nas, jeste više od pola miliona nezaposlenih, 70 hiljada radnika sa neuvezanim radnim stažem, tvornice pretvorene u ruševine i, naravno, novopečeni tajkuni, koji su jeftino kupili, a onda i uništili sve što je desetljećima građeno. Federalna vlada je napravila spisak sumnjivih privatizacija koje treba preispitati. Na Vladinom spisku je 20 firmi. Sreća bi bilo da je samo toliko promašaja. Kompletna lista bi, nažalost, morala biti mnogo duža.

Sjetila se Federalna Vlada konačno sumnjivih privatizacija nekadašnjih privrednih giganata. Na kraju mandata, tako ih u izbornoj godini interesuje sudbina sudskih procesa za 20 preduzeća sa sumnjivom privatizacijom. No, mnogo je duža lista firmi uništenih u procesu privatizacije od ove koju je Vlada FBiH jučer uvrdila.

Znaju to oni dobro i bez pomoći Sindikata. Pljačka firmi i ilegalne privatizacije. Od privrednih giganata do stečaja i prevarenih radnika. Lako se Vladina lista mogla produžiti. Rudi Čajavec, KTK Visoko, UPI, TAS, Famos, Sarabon, Žica... Lista je duga.

Prijeratni gigant, sarajevska „Žica“ više ne postoji. Na mjestu gdje su nekada bili proizvodni pogoni danas je ledina na kojoj će se graditi Bauhaus centar, a u upravnoj zgradi Žice uveliko traje izgradnja stanova. Sarajevsko Kantonalno tužiteljstvo nedavno je diglo ruke od ovog slučaja sumnjive privatizacije provedene 2004. godine pod palicom Muhameda Pilava. On je vlasnik Uniprometa, u čiju su zgradu, zanimljivo, izmještena i pojedina federalna ministarstva i u kojoj je premijer Nikšić za svega 1.000 maraka po kvadratu uspio kupiti stan.

Tri godine traje istraga Tužiteljstva Kantona Sarajevo o nezakonitim radnjama u stečajnom postupku i privatizaciji u danas potpuno uništenoj Tvornici čokolade Sarabon. Optužnice protiv braće Čomor nema. Imovina rasprodata, istraga u toku, 218 bivših radnika čeka na potraživanja više od tri miliona eura.

I imovina Tkaonice Ljubuški je opustošena. Nema ni jedne mašine, niti jednog komada željeza. Privatizirana je 2002. godine, a 180 radnika više od 15 godina čeka na rješenja svog statusa.

Jedan od najgorih primjera maćehinskog upravljanja državnom imovinom i loše privatizacije je i Fabrika duhana Mostar. Nekad perspektivna i s ogromnim kapitalom, Fabrika već godinama ne radi. Bugarska tvrtka Pazardžik privatizirala ju je 2007. godine, no zbog neispunjavanja obaveza iz kupoprodajnog ugovora, privatizacija je poništena 2009. Od tada je pa do danas bilo 7 bezuspješnih prodaja.

Kombiteks, Željezara, Polietilenka i druga brojna bihaćka preduzeća su također na koljenima. Sudbinu sumnjive privatizacije dijeli i nekadašnja Tvornica rastavljača i kablovskih glava E-RKG iz Bihaća.

Gotovo kompletna hemijska i drvoprerađivačka industrija u Tuzlanskom kantonu uništena je u privatizaciji. Dotučeni stečajima, nekadašnji giganti - Guming, Polihem i TDI odavno su bivši.

Nije ga uništio rat, ali jeste privatizacija. Nakon sumnjive privatizacije, zenička Tvornica konfekcije Borac odlazi u stečaj, sva imovina se rasprodaje, no novca za radnička potraživanja ni ovdje nije bilo. Zbog nezakonitosti, 124 bivše radnice Borca podnijele su i prijave protiv Federalne gencije za privatizaciju, menadžmenta i sindikata.

Bio je ovo samo dio liste poratnih privatizacija koje su obilježili štetni ugovori, samovolja kasnijih vlasnika koji nisu ispunjavali svoje obaveze, gomilali dugove, a imovinu stavljali pod hipoteku. O njima danas niko ne razmišlja osim radnika, pa ni Vlada, koja je na svoj spisak sumnjivih privatizacija stavila svega 20 firmi.

Priredio(la): FTV