TUZLARIJE - D O S J E

31.01.2005.
U Sarajevu ima antisemitizma!
Potpredsjednik SDP-a BiH i načelnik općine Novo Sarajevo, bivši ambasador BiH u Potpredsjednik SDP-a BiH i načelnik općine Novo Sarajevo, bivši ambasador BiH u Jugoslaviji koji je napustio tu poziciju jer nije želio da mu šefovi budu Mladen Ivanić i aktuelno tročlano Predsjedništvo, objašnjava koje su razlike između Beograda i Sarajeva, šta je to i kako se postaje “pravi Sarajlija “ i zašto bi Lagumdžija trebao ostati predsjednik SDP-a i nakon Kongresa najavljenog za 5. februar

Ima li antisematizma u Sarajevu?
- Očigledno da ima. Po onome što se piše i po onome što se dešavalo prethodnih godina, očigledno ga ima. Sada, u kojoj mjeri, o tome se može razgovarati, ali s vremena na vrijeme se pojavi. Nekad ekstremno izražen, maksimalno ekstremno, nasilno, nekad se podvodi pod intelektualne, javne slobode, ali ga ima.
Da li su te pojave toliko opasne da mogu prerasti u nešto gore ili se ovi slučajevi mogu nazvati incidentima?
- Naravno da je opasan i sigurno je da može prerasti u nešto mnogo gore. Mi vrlo lako zaboravljamo kako takve stvari brzo izrastu u ekstremizam. Nemojte zaboraviti da je i Hitler imao apsolutnu podršku njemačkog naroda kada je dolazio na vlast. Dakle, to nema veze sa demokratijom, niti sa potcjenjivanjem. U početku izgleda bezazleno, ali na kraju kad naraste u pravog monstruma, i kada nosi ono što je najvrednije, a to su ljudski životi, uspostavlja svoje sisteme vrijednosti i tada vam treba daleko veći napor da se obračunate s njim. Zato se s njim treba obračunati na početku. Tu zaista nemam nikakve milosti i ne želim da budem lažni demokrata, iskreno da vam kažem.

Sarajevo je i nakon rata ostalo prepoznatljivo po svojoj tolerantnosti. Evo, u posljednje vrijeme su se desila dva slučaja - ispisivanje nacionalističkih parola i negiranje holokausta koji poprilično narušavaju tu sliku o ovom gradu. Da li Sarajevo gubi svoju prednost u odnosu na ostale gradove?
- Još ne. Nastavi li ovako, možda, ali u ovom trenutku još ne. Još uvijek postoji dovoljno snaga, bilo da je riječ o pojedincima, organizacijama, javnim ličnostima i institucijama, koje imaju hrabrosti i volje da se protiv ovoga bore, dovoljno mudrosti da kažu: E to ne može! Nije moglo nikad, ne može ni ubuduće.

Bili ste ambasador u Beogradu. Možete li napraviti poređenje?
-Teško je praviti takvu vrstu poređenja. Beograd je daleko veći grad. Međutim, daju se prepoznati neki modeli devijantnih ponašanja, pa čak i pojave. S tim što to u Sarajevu izgleda daleko manje u odnosu na Beograd. Možemo reći da je to i neka priorodna situacija, jer je riječ o ogromnom gradu. U Sarajevu to ima neke manje forme, ali to ne znači da je manje opasno. Šta je nas briga koliki je Beograd, nama je važno kako mi živimo, šta nas ugrožava. Prema tome, ima te vrste sličnosti, s tim što Sarajevo ipak nije Beograd. U Sarajevu postoji intelektualna elita koja će skupiti hrabrosti i reći: To ne može!, koja djeluje kao motor otpora svim tim devijacijama, nazovimo ih u najširem mogućem smislu.
Ima li takvih ljudi u Beogradu?
-U Beogradu ima takvih ljudi, ali daleko manje nego ovdje. Nažalost, jer utjecaj naših susjeda i onoga što se tamo dešava nije zanemarljiv kad je riječ i o BiH i o Sarajevu. Pa se često on prelijeva ovamo. Možda sam ja samo lokalpatriota ili lokalno sebičan pa mislim da je situacija u Sarajevu mnogo bolja nego u Beogradu.
Zašto ste otišli s mjesta ambasadora?
- Zato što neću da mi Mladen Ivanića bude šef i aktuelno bh predsjedništvo.

U nekim bosanskohercegovačkim gradovima jasno se prepoznaje animozitet prema Sarajevu. Šta je razlog takvog stava prema glavnom gradu?
- Sarajevo je sve vrijeme, da uzmemo ovaj noviji dio naše nesretne prošlosti, od trenutka proglašenja nezavisnosti BiH i kada se počela zahuktavati ona ratna mašina, non-stop bilo u fokusu interesovanja agencija… Pažnja je bila skoncentrisana na Sarajevo. Sarajevo se nekako provlačilo kao, nemojte me pogrešno svatiti, lajtmotiv priče o tragedije BiH i agresiji. U Srebrenici se desio veći zločin, ako se uopšte može govoriti o većem ili manjem zločinu, ali je Sarajevo imalo tu ulogu da su se preko njega prelamali izvještaji CNN-a, u najvećoj mogućoj mjeri. Tu su svi bili skoncentrisani, i svi su mogli da prate sve ono što se dešavalo u Sarejevu. Sarajevo je u globalnim razmjerama bilo simbol duhovnog i kulturnog otpora svem tom zlu, mada neću da kažem kako i drugi gradovi u BiH to nisu imali. Ono je bilo interesantno kao grad u kojem je otpočeo Prvi svjetski rat, pa Olimpijada…, a sada je u opsadi, pod agresijom… Čini mi se da je ljudima u ostatku BiH, kad su sve to posmatrali, javio otpor u smislu: pa nije samo Sarajevo patilo, patili su i drugi! U tome, možda, pronalazim dio odgovora, a možda i nisam u pravu.
To je sve bilo u ratu, ali rat je završen prije devet godina…
- Sada je Sarajevo administrativni centar BiH. Ljudi koji žive van Sarajeva smatraju da je ovaj grad pojeo najveći dio donacija poslije rata. Ali nije Sarajevo krivac tome, jer u državi kakva je naša, ono ne može da dominira nad ostalim centrima. Ništa ne sprečava ostale gradove u BiH da se afirmišu na bilo kom polju. Imate primjer Tuzle, koja se afirmisala sama po sebi, zahvaljujući ljudima koji su bili na čelu Tuzle. Doživjela je afirmaciju koju, bar ono što ja pamtim, nije imala ni prije rata. Mostar je bio u sličnoj situaciji kao i Sarajevo. Pažnja javnosti je bila usmjerena na njega, ali ipak nije doživio toliku afirmaciju. Sarajevo je administrativni centar i privlači novinare, javne ličnosti…, i možda je to, uslovno rečeno, razlog animoziteta prema Sarajevu. Sem toga, ja sam Sarajlija, pa sam vjerovatno i subjektivan.

Da li je Sarajevo i ekonomski povlaštenije u odnosu na ostale gradove?
- Sarajevo je ekonomski moćnije. Tuzla je moćna, ali kao regija. Na kraju krajeva, za naše uvjete, ovo je najveće tržište. Najviše ljudi ovdje živi, i normalno je da svi koji žele da nešto urade u BiH idu za tržištem. Sarajevo je veliko tržište, i u tom smislu može se reći da je ono ekonomski povlašteno. Interes ekonomskog ulaganja ovdje je veći. Uzmite u obzir stepen naplate javnih prihoda. Siguran sam da se u Sarajevu, što od kantonalnih, što od općinskih prihoda, prikupi minimalno 700 miliona maraka godišnje. Druga je stvar kako se taj novac dijeli, i kome.
U ratu su Sarajevo opravdano zvali “grad heroj”, koji bi mu naziv Vi dali danas?
- Ovo je baš teško pitanje. Ja bih ga nazvao – Moj grad.

Šta je, po Vašem mišljenju, pravi Sarajlija?
- Pravi Sarajlija ne mora da bude rođen u Sarajevu - da se zna, ja sam rođen u Sarajevu kako ne bi bilo da sebi pravim neki alibi. Pravi Sarajlija se karakteriše po odnosu prema ljudima koji žive s njim i oko njega, kao i prema okolini u kojoj živi. Pravi Sarajlija nije vulgaran, nepristojan, ne baca kese sa smećem kroz prozor. Pravi Sarajlija posadi ružu pred zgradom, bez obzira što to nije njegovo dvorište; pazi kako parkira automobil - da ne smeta svakome…, dakle, pravi Sarajlija je normalan čovjek i u evropskim i svjetskim razmjerama i ima takve norme ponašanja.
Mnogi smatraju da je Sarajevo izgubilo svoj urbani duh jer su ga naselili ljudi koji su, opet, došli ovdje iz nevolje, bježeći pred klanjem i spašavajući gole živote?
- Ima urbanog duha, mada se mogu složiti sa dijelom tog pitanja. Nemojte zaboraviti da je i nakon ‘45. mnogo današnjih Sarajlija doselilo iz ruralnih dijelova u Sarajevo, pa smo, opet i mi i naše porodice sebi dali epitet pravih Sarajlija. Dakle, nema nikakvog razloga da ovi ljudi, koji nisu od dobra pobjegli, ne budu prave Sarajlije. Možda je i to bogatstvo ovog grada, ta životna supstanca koja se stalno mijenja i nadopunjava, nove kulture, nova viđenja. Žalosno je samo što se to uvijek dešava poslije velikih, krvavih ratova. Nemam ništa protiv ovih ljudi koji su došli. Možda nekima smeta njihov način ponašanja ali sam siguran da je Sarajevo dovoljno široko i plemenito da od tih ljudi može napraviti prave Sarajlije, u vrlo kratkom periodu.

MUP Istočnog Sarajeva je nedavno objavio kako posjeduje spisak imena hiljada srpskih žrtava u Sarajevu? Kako Vi komentirate te podatke koji se sada objelodanjuju?
- Zločina u Sarajevu jeste bilo - Kazani, pa evo, ovdje u našem komšiluku imali smo slučaj Gogalija, ali to nikad nisu bili sistemski zločini. Nije državni aparat stajao iza tih zločina. U ono doba, vlast, kakva god da je bila, djelovala je u ratnim uslovima, a nekad je bila Bože sačuvaj, ipak je imala snage i volje, i želje da takvim ljudima stane u kraj. E sada, da li je ona to uradila u svakom konkretnom slučaju, nije. Da jeste, ne bi bilo ni toga, ali je imala snage da se suprostavi zločinima i da se obračuna s onima koji to rade. Pominju se razne cifre, koje ja nikada ne bih potpisao. U ovom dijelu grada, gdje sam ja živio, vidio sam suprotne stvari. I kad je bilo pokušaja da se ljudi odvode na račun toga kako se zovu, znate ko je intervenisao – komšije! Tako da je vrlo nezahvalno kada vam neko izleti s cifrom od pet hiljada žrtava i onda vi kažete, ja na osnovu svog iskustva mogu reći da nije tako. Možda ja ne znam sve, ali moje iskustvo mi govori da, prema onome što sam ja vidio, to nije tako i nije riječ o toj cifri.

Općina čiji ste načelnik postala je veliko gradilište. Ipak, sve je više stanovnika Novog Sarajeva koji su nezadovoljni urbanističkim rješenjima zbog kojih je ovaj prostor pretrpan tržnim centrima. Da li su svi oni morali biti izgrađeni baš u središnjem dijelu općine?
- Nisu. Ali, ako mi dopustite, reći ću vam da za ovakve vrste objekata ne daje Općina dozvole. Do pet hiljada kvadrata daje općina, a svi su preko pet hiljada kvadrata. Moje je mišljenje, i to sam predložio na Vijeću, da se donese odluka kako općina Novo Sarajevo više ne treba tržnih centara. Dakle, riječ je o općini sa nekih desetak kvadratnih kilometara i svi ovi tržni centri opterećuju infrastrukturu, ne samo u saobraćaju. I ne samo to, može doći do ozbiljnog zastoja u funkcionisanju nekih hitnih službi. Ne daj bože da Hitna pomoć ili vatrogasci trebaju prići nekoj od zgrada uz tržni centar, nema šanse da bi mogli prići. Mi ćemo taj problem riješiti, postigli smo dogovor da se u Novom Sarajevu zaustavi daljna stambena izgradnja i izgradnja novih tržnih centara. Novo Sarajevo polako treba da se pretvara u finansijsko srce Sarajeva.

Postoje li neka mjesta na području vaše općine gdje ne biste preporučili mladima da izlaze?
- Postoje ugostiteljski objekti gdje ne bih preporučio svom djetetu, da ga imam, da izlazi. Neću reći koja su to mjesta kako ne bih bilo kome pravio reklamu, pa makar i negativnu. Policija će vam to bolje reći.
Šta Vi, kao potpredsjednik SDP BiH, očekujete od Kongresa zakazanog za 5. februar?
- Volio bih da SDP konačno ide u profilaciju da bude prava socijaldemokratska partija. Da budemo iskreni sami prema sebi, mi to u ovom trenutku još uvijek nismo. Imamo osnovne elemente, ali nismo došli do toga da kažemo da smo evropska socijaldemokratska partija, sa svim onim principima funkcionisanja, pa i čak sa programom koji nas na tom osnovu okuplja. Nakon Kongresa, očekuje nas pripreme za opšte izbore, koji će vjerovatno biti 2006. godine, i očekuje nas jačanje partijske infrastrukture. Mislim da ćemo malo raširiti SDP, u smislu većeg uticaja nižih institucionalnih oblika organizovanja.

Možete li pojasniti to što ste rekli da SDP nije socijaldemokratska partija?
- SDP jeste socijaldemokratska partija, ali recimo da povedemo priču među esdepeovcima, šta to nas okuplja u ovoj partiji. Prvi odgovor koji će vam dati svaki član jeste multietičnost. To jeste jedan od elemenata scoijaldemokratije, ali u ekonomskom smislu šta nas još okuplja. Mi imamo, da se ne lažemo, različite pristupe i različita viđenja ekonomskog ravoja BiH. Eto, hajde da odgovorimo na pitanje privatizacije javnog sektora. Ima ljudi kod nas koji o tome različito misle. Ili kako se, recimo, određujemo prema onom što je socijalno ili smo mi skloniji da klizimo prema nekom neoliberalizmu. Ja nisam za to, ali je cijela ova država na političkom planu skrenula ka neoliberalizmu. Kao, hajmo mi sve to prodat, jer nam kažu to ovi mudraci stranci koji ovdje dođu. Zar se ne može dio prihoda iz javnih preduzeća usmjeriti u socijalne programe i izgradnju infrastrukture. Ja smatram da može, stranci kažu da ne može. Ja mislim da pravi socijademokrata uvijek treba da stoji iza stanovišta da može. Jer to je država, to su pravili ljudi ove zemlje, i to je, na kraju krajeva, velikim dijelom vlasništvo ljudi ove zemlje i te stvari ne traba jeftino ispustiti iz ruku.

Da li bi to određenje moglo podijeliti stranku?
-Ne, ne vjerujem da po tom pitanju postoje tolike tenzije u SDP-u da bi došlo do podjele. Ja bih volio da u SDP-u vidim ljude koji kažu ja ne mislim tako…To je prava borba mišljenja, ali, nažalost, mi smo na prošlom, Vanrednom kongresu imali pokušaj destrukcije SDP-a kao ideje u BiH. Onda je to dobilo izgled personalnog sukoba, ali nije bilo personalni sukob. To je bio pokušaj destrukcije SDP-a kao jedine multietničke partije u cijeloj BiH. Na to nismo, niti bi mogli pristati. Zato kažem da nam je malo u sjeni ekonomsko-socijalni dio ideje. Sada je prilika da se to profiliše, jer ekonomska situacija će biti sve teža, a tada ćete moći lakše da profilišete ove stvari. Na čekaju nas zlatne kašike, nego nas čeka ljuta borba za nas same i ovu državu.

Da li je uopće moguće govoriti o socijaldemokratiji na ovim prostorima jer neki smatraju da se suština socdemokratije izgubila u nacionalnom ustrojstvu države?
- Mislim da je strašno zlo da dobijemo nacionalne socijaldemokratske partije. Sama kovanica nacionalsocijalizam vam kaže u šta bi se to pretvorilo. Sam nacionalsocijalizam, poznatiji u narodu kao nacizam, nastao je na tom osnovu.
Ali već imamo takve partije…
- Imamo. Mada se oni opiru tome. Znate, teško će oni priznati, kad ih pritjerate uza zid, da su oni takvi. Oni će se boriti da dokažu kako su to socijaldemokratske partije evropske provinijencije. Ali, socijaldemokreatiji nije ni prirodno da se organizuje na nacionalnoj osnovi.
Ipak, SDP ima tu etiketu bošnjačke stranke...

- Ja sam vam živ dokaz toga.
Najviše glasova SDP osvaja na prostorima gdje su Bošnjaci većina?
- Tačno je da je naše biračko tijelo u najvećoj mogućoj mjeri bošnjačko, ali nas to nikada ne oslobađa odgovornosti, niti mi ikada prestajemo da se borimo da budemo partija cijele BiH. Teritorijalna organizacija SDP-a funkcioniše na cijeloj teritoriji BiH. Ja se slažem da je to nedovoljno i da je jedan od zadataka SDP-a da jače prodre u RS, i na dio koji HDZ doživljava kao svoj zabran. Mi imamo tu pomaka. Nisu veliki, ali su značajni, jer do prije koju godinu nije nas bilo nigdje, ali ja bih rekao da se sve više i više otvara prostor da mi uđemo tamo. Postoje krajevi BiH koji su tradicionalno nenaklonjeni ovoj ideji i to nije nikakva tajna, ali mi tamo radimo i radit ćemo i dalje. Kada bih ja redao stvari, bacio bih se na RS.

Kalkuliše se sa kandidatima za novog predsjednika. Kojeg od njih Vi podržavate?
- Zlatka Lagumdžiju.
Zašto?
- Zato jer mislim da mi u SDP-u nemamo čovjeka kalibra Zlatka Lagumdžije. Možda će se ovi drugi na mene naljutiti, ali funkcija predsjednika SDP-a u ovom trenutku nije samo da vodi partiju. Njegova funkcija se ogleda i na međunarodnom planu i odnosu prema drugim strankama.
Jedan od najinteresantnijih protukandidata starom predsjedniku je Nermin Pećanac, kojeg neki doživljavaju kao Lagumdžijunu opoziciju. Koliko je to tačno?
- Lagumdžijinu opoziciju!? Mislim da je i za političko i za mentalno zdravlje vrlo važno da imate opoziciju, mada ja ne znam je li on Lagumdžiji opozicija. Ne vjerujem da bi i Zlatko Lagumdžija volio da svi misle isto kao on i da samo klimaju glavom. Ima takvih među nama, odmah da znate. Opozicija je, u svakom pogledu, poželjna.

Da li to znači da postoje frakcije?
- Ne postoje. Frakcije ne postoje. Postoje ljudi koji drugačije misle, koji misle da Zlatko Lagumdžija nije za predsjednika, a i onih koji misle da ja nisam za ovo mjesto na kojam sam. I tu ne vidim problem. Imaju pravo na to mišljenje. Ružno je ako se to mišljenje krije ili se ne smije reći. Nit’ se svi volimo, nit’ se moramo voljeti. Ne okuplja nas osoba, već ideja.
Koliko u SDP-u ima istomišljenika Sejfudina Tokića, Mire Lazovića i Ive Komšića?
- Ma, otkud znam. Ne bih rekao da je riječ o posebno popularnim ljudima u SDP-u.

Priredio(la): cupo / start