TUZLARIJE - D O S J E

07.07.2014.
Čovjek koji identifikuje žrtve genocida
Kešetović: Neki posmrtni ostaci nikada neće biti pronađeni
Senad Beganović, od oca Rame i Hurem Begović, od oca Bege, najmlađa su i najstarija žrtva genocida kojima će se 11. jula ove godine, od ukupno 175 žrtava koje će se ukopati, klanjati dženaza u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari.

Prema evidenciji srebreničkih udruženja, zvaničan spisak nestalih tokom genocida u Srebrenici je 8372 dok će se za nekoliko dana ukopati znatno manji broj žrtva u odnosu na prethodne godine.

Doktor Rifat Kešetović, forenzičar iz Tuzle, koji već 20 godina radi na identifikacijama nestalih, za portal Tuzlarije.net govori o problemima s kojima se susreću forenzičari u Bosni i Hercegovini te o završetku procesa ekshumacija i identifikacija nestalih osoba.

Tuzlarije


- Kada govorimo o broju identifikovanih to je, prije svega, povezano sa brojem ekshumiranih žrtava. Posljednjih nekoliko godina je ekshumirano jako malo posmrtnih ostataka, tako da je i broj novoidentifikovanih žrtava manji. U našem Centru trenutno je veliki broj nekompletnih posmrtnih ostataka. Imamo još 165 slučajeva koji su zvanično identifikovani, ali porodica nije dala saglasnost za njihov ukop. Porodice se nadaju da će se ti nedostajući dijelovi skeleta pronaći, kazao je Kešetović.

U Identifikacijskom centru se, prema njegovim riječima, nalazi i više od 300 skeleta gdje postoje DNK rezultati, porodice su obaviještene, ali nije obavljena zvanična identifikacija.

Bez obzira što se još uvijek traga za velikim brojem nestalih osoba, imamo slučajeva od ranije koje treba riješiti. Također, imamo dosta situacija gdje je ukop već obavljen, a nakon izvjesnog vremena pronađe se još posmrtnih ostataka pa se uz saglasnost porodica vrši reekshumacija. Planirano je da se reekshumacija ove godine uradi tokom dvije posljednje sedmice jula mjeseca. U pitanju je 120 slučajeva, pojasnio je.

Tuzlarije


Prema informacijama sa kojima raspolaže, do sada je putem DNK analize, pronađeno oko 7000 osoba stradalih u Srebrenici jula 1995.godine.

Jedan broj tih DNK nalaza nas ne upućuje na ime, dakle izolovan je profil i mi znamo da je to osoba za sebe, ali još uvijek ne znamo njen identitet. U više od stotinu slučajeva statistička vjerovatnoća je jako niska, mali je broj uzoraka donirane krvi, i to su uglavnom razlozi zašto se ne zna identitet žrtava. U poređenju sa brojem nestalih osoba, jasno je vidljivo da se traga za nešto više od hiljadu ljudi, rekao je ovaj forenzičar.

Glavni razlog zašto ta tijela nisu pronađena jeste nedostatak informacija o lokacijama masovnih grobnica.

Moja nadležnost nije potraga za masovnim grobnicama, za to je nedležan Institut za nestale, agencije, policije, oni se zapravo bave tim problemima. Govorim o onome što utiče na proces identifikacije kao završni čin. Ako nismo pronašli grobnicu i tijela, onda naravno i ono što slijedi iza toga, identifikacija, neće se obaviti. Ono što je do sada urađeno, jasno pokazuje na povezanost određenih masovnih grobnica i mi te veze sasvim dobro znamo, zaključio je Kešetović.

Jedna od zanimljivosti, ako se tako može nazvati, u cijeloj ovoj tragediji je veliki broj slučajeva gdje su, na primjer, ubijena po dva brata. Kada su u pitanje pojedinačne porodične tragedije, doktor Kešetović kaže da je obim tih tragedija zaista veliki.

U dosta slučajeva imate prijavljen nestanak više članova porodice i to je jedan od specifikuma koji prati proces identifikacija. Kada je u pitanju DNK analiza takvih žrtava, u većini slučajeva se dešava da nas rezulati upute na porodicu, a ne na žrtvu konkretno. U tim slučajevima mi moramo razdvajati, odnosno individualizirati svaki pojedinačni slučaj na osnovu nekih drugih podataka, pojasnio je doktor Rifat.

Tuzlarije


Često se u novinarskim izvještajima može čuti da je spor proces identifikacija i ekshumacije. Zasigurno, najteže je porodicama koje tragaju za svojim najmilijima.

- Mislim da smo mi kao društvo mogli na početku uložiti mnogo više napora i angažovanja ljudi na ovim zadacima. Ako ja kao pojedinac mogu da uradim određene broj slučajeva i imam kapacitet za to, onda naravno dva takva pojedinca mogu uraditi puno više. Međutim, nije sve tako jednostavno. U nekim situacijama i da imate više timova ne bi mogli više količinski posla odraditi, jer ste vezani za informacije gdje je određena masovna grobnica. Ako nemate informacija, kao što je to sada slučaj, mi možemo imati pet timova za ekshumaciju ali se ne može ništa uraditi. Sve je jako kompleksno, dosta je i tehničkih problema. DNK analiza ne uspijeva uvijek iz prvog pokušaja. U pojedinim slučajevima ekstrakciju DNK iz uzetog uzorka ponovimo po nekoliko puta. Onda to, naravno, produžava vremenski period koji je potreban za završetak jednog pojedinčanog slučaja, rekao je Kešetović.

Podudarnost, da bi se potvrdio DNK nalaz, treba da bude 99, 95 posto. Nakon potvrde, doktor Kešetović zvanično obavijesti porodice da je tijelo identifikovano i spremno za ukop.

- To je minimum, statistički prag ispod koga mi ne idemo. Što je veća statistička vjerovatnoća to vam je manja mogućnost greške u identifikaciji. DNK analiza ne rješava sve probleme u ovom procesu. Većinu slučajeva da, ali ne sve. Na primjer, kada su u pitanju sekundarne masovne grobnice gdje je jako veliki broj izmješanih pojedinačnih posmrtnih ostataka, vi niste u stanju da testirate svaku kost. Pa čak i da se testira, DNK ekstracija ne uspijeva iz svake kosti. Neki slučajevi se mogu riješiti jako brzo, dok s druge strane zna i potrajati po nekoliko mjeseci, godina. U svemu tome, mi nastojimo da ispoštujemo porodice nestalih. Porodica ima pravo i to se mora ispoštovati. Imaju pravo da prihvate ono što smo mi pronašli ili ne, kao i da završe zvaničnu identifikaciju i da odluče da li će se ti posmrtni ostaci ukopati ili će sačekati da se pronađe ostatak kostiju, kazao je na kraju razgovora doktor Rifat Kešetović.

Kada je tek počinjao sa ovim poslom, doktor Kešetović je bio mišljenja da će se sve završiti nakon pet godina. No, proces identifikacija i traženja nestalih i dalje traje, i niko ne može predvidjeti kraj potrage za onima čiji su životi na svirep način okončani u Srebrenici. Nažalost, svi smo svjesni činjenice da neki posmrtni ostaci nikada neće biti pronađeni.

S.P.

Priredio(la):