TUZLARIJE - D O S J E

03.08.2014.
Ahmed Awad, Palestinac na studiju u Tuzli:
Imaju li oni djecu?
Palestinac Ahmed Awad, student na tuzlanskom Medicinskom fakultetu, posljednjih sedmica svakodnevno, po nekoliko sati, na internetu gleda snimke stravičnih zločina, granatiranja i razaranja u Gazi. Teško mu je. Veli nam, često se iznervira, jer ne može ništa uraditi, nego samo gledati snimke izraelskih napada. Vijesti i slike koje dolaze iz rodne zemlje su užasne.

Tuzlarije


- Zato, pokušavam jedno vrijeme gledati vijesti iz Gaze, a drugo vrijeme ostaviti za učenje i pripremanje ispita, ali i za neke druge stvari, priča nam Ahmed.

Krivim Sisija

Terorisanje Palestinaca, dodaje on, traje godinama. Nije mu lako gledati kako njegov narod pati. On nije iz Gaze, ali zna kako je ljudima u Gazi.

- Nije lahko živjeti i svaki dan očekivati rakete, očekivati da neko sruši vašu kuću. Ali, ja više krivim UN i Arape. Jer, oni da hoće zaustaviti rat, oni bi zaustavili. Ali, oni neće da zaustave rat. Krivim Egipat, Emirate i Saudijsku Arabiju, jer oni finansiraju ovaj rat, pogotovo Egipat. Kako je došao ovaj Sisi, on je zatvorio sve granice i ne da da hrana ili bilo šta drugo uđe u Gazu, priča nam Ahmed, s kojim smo razgovarali u podrinjskom gradiću Bratunac.

Podsjetili smo našeg sagovornika da je i u Bratuncu tokom agresije i genocida ubijen veliki broj djece. Brojna nedužna djeca godinama stradaju i u Gazi.

- Kada je bio ovdje rat, da je neko malo bio glasan i rekao: prestanite više, mora prestati ovaj rat, ne bi se desio ovaj genocid. Da je onaj ko je činio zločine ovdje, ko je ubijao djecu, da je njega čekala velika kazna, a ne pet-šest godina u Haagu, drugačije bi ovi drugi koji čine zločin gledali na to, kaže nam Ahmed.

Tuzlarije


Veli, nikako ne može da shvati kako oni što čine zločine mogu spavati i kako mogu ostati mirni nakon ubistva velikog broja djece.

- Ne mogu da shvatim tu psihu. Kako on može imati srce da ubije ovoliku djecu? Zar on nema djecu? Zar ne misli da će mu Bog to sve nekada vratiti, da će njegova djeca umrijeti ispred njegovih očiju, a da će on samo gledati i vikati: ja ne mogu ništa, priča nam Ahmed.

U Palestini, u njegovom rodnom Hebronu, ostali su njegovi roditelji, trojica braće i dvije sestre. U našu zemlju je došao krajem 2006. godine. Upisao je Medicinski fakultet u Tuzli.

Bosanska dobrota

- Narod ovdje mene podsjeća na moj narod. Imaju veliku dušu, imaju dobro srce. Ne mogu ti opisati. Možda sam pet-šest dana bio kod prijatelja na iftaru tokom ramazana. Međutim, prije pet-šest godina sam znao samo jedan dan iftariti sam u sobi. Sve sam bio kod prijatelja. Bosanci su stvarno dobar narod. Sviđaju mi se, nisu iskvareni ljudi, kaže Ahmed.

Tuzlarije


Tuzlarije


Uprkos bosanskoj dobroti, ovom Palestincu mnogo nedostaju roditelji, braća, sestre i rodni Hebron.

- Porodicu i najmilije ne može niko zamijeniti. Ima skoro dvije godine nisam bio tamo. Ali, sada bar ima Facebook, viber i skype, pa mogu s njima pričati kada hoću, govori nam Ahmed.

Ovaj Palestinac prvo planira završiti fakultet, a onda će odlučiti šta dalje.

- Teška situacija je ovdje, a teška je i tamo. Možda ću, ako Bog da, ići negdje dalje, na Zapad. Ili ću se vratiti tamo da pomognem mom narodu. Situacija je kritična i teška, ali da svako kaže: ja neću ići, neću se vratiti, ne bi niko ostao tamo, ispričao nam je Ahmed.

Piše: Samir KARIĆ

Priredio(la): Oslobođenje