TUZLARIJE - D O S J E

18.01.2015.
Intervju
Damir Pirić, reditelj: Podrška, pa makar i simbolična
Reditelj Damir Pirić iz Tuzle uputio je nedavno otvoreno pismo Fondaciji za kinematografiju Sarajevo u kojem podnosi žalbu na odluku o izboru korisnika sredstava Fondacije za pozicije sufinansiranja filmskih projekata za 2014. godinu. Sa Pirićem smo razgovarali o tom problemu, te zašto misli da odluke žirija Fondacije za kinematografiju nisu pravedne.

Tuzlarije


DANI: Uputili ste žalbu Fondaciji za kinematografiju na odluke o izboru korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju po konkursu za 2014. godinu, šta je, po Vašem mišljenju, glavni problem odluke koju je žiri donio?

PIRIĆ: "Glavnih´´ problema je nekoliko. Ovakvim odabirom korisnika Fondacija baš ne stimuliše i ne razvija filmsko stvaralaštvo (što je, prema Statutu, osnovni cilj Fondacije). Moje kolege i ja smo dio bh. kinematografije, htjela to Fondacija priznati ili ne, pa su i našem projektu istinski trebali stimulacija i razvoj, odnosno neka konkretna podrška, pa makar i simbolična. Ja sam svjestan svakog trena u kojem živimo i znam da je teško i da su vrlo skromna sredstva alocirana za ovu svrhu, ali je odgovornost Fondacije prema korektnoj i učinkovitoj raspodjeli budžetskih sredstava time još veća. Ovako se stiče dojam da se ovdje radi o nekom takmičenju za osvajanje prvih nekoliko mjesta, a niko od nas ne zna za koliko mjesta se takmičimo. Ove godine podršku je dobilo šest dugometražnih filmova. Zašto ne sedam ili osam sa drugačijom raspodjelom sredstava? Na osnovu čega su rekli "podržat ćemo šest´´? Ja jesam "novi kolač´´ u filmskom svijetu, apsolvent na Akademiji dramskih umjetnosti i čak kada bi svi ostali prijavljeni projekti bili u umjetničkom, tehničkom i svim drugim aspektima kvalitetniji od mog, ja jednostavno ne mogu prihvatiti to da moj projekat vrijedi 0 KM, a nečiji 300.000 KM podrške Fondacije. Recimo da je sve ovo što sam do sada rekao subjektivno, sanjarski i idealistički, postoji i jedna konkretna činjenica na koju sam se ja ustvari i žalio, a to je da ni do danas Fondacija nije pisano obavijestila sve učesnike u konkursu o ocjenama i komentarima žirija iako u članu VI te odluke jasno piše da će to uraditi. A kako se u članu V te odluke jasno navodi da je rok za žalbu na Odluku Upravnog odbora sedam dana od dana stupanja na snagu (član VII – ova odluka će biti objavljena 26. 12. 2014. godine na portalu. Član VIII – Odluka stupa na snagu dan nakon objave na internet-stranici www.bhfilm.ba), ja sam odmah reagovao i izrazio ozbiljnu sumnju da ću na vrijeme dobiti informaciju o ocjenama i komentarima žirija te biti u prilici da ih analiziram i da u propisanom roku podnesem adekvatnu žalbu.

DANI: Šta je ono što se, po Vama, treba mijenjati kada je posrijedi izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju?

PIRIĆ: Prvenstveno način raspodjele sredstava. Nama "malim autorima´´ i neka skromnija finansijska podrška znači puno, jer i sama činjenica da nas podržava Fondacija donosi određene prednosti prilikom apliciranja na druge konkurse kod sponzora i donatora. To bi bio vjetar u leđa i ključ za neka druga vrata i to bi bila podrška koja bi možda imala neki značajniji efekat. Nisam siguran baš da se filmski scenariji i projekti pišu u tolikoj mjeri da možemo tek tako odbacivati ideje i mislim da na neki način treba podržati više ljudi koji imaju ideju za film i žele da rade. Ako neko prođe svu proceduru koja je potrebna da bi se projekat prihvatio na konkurs Fondacije, vjerujte da taj neko ozbiljan i stvarno hoće da radi, a to je takva rijetkost da to treba čuvati kao blago. Vremena su se promijenila, filmske priče su se promijenile, pa u skladu s tim i smjernice za ocjenjivanje treba mijenjati. Zadnjih godina ja sam učio, radio i stvarao, pravio filmove koji su završavali i završavaju na festivalima (niskobudžetni kakvi jesu ne završavaju u Berlinu, Cannesu ili Veneciji ali ipak, na moju radost, završavaju na međunarodnim, relevantnim festivalima). I sve mislim to neko prati, neko ko je ´´specijalizovan´´. Zato sugerišem toj specijalizovanoj instituciji da malo prati šta se dešava širom BiH.

DANI: Da li za Vas postoje neki problemi kada su u pitanju projekti koji su nagrađeni ove godine?

PIRIĆ: Siguran sam da su svi nagrađeni projekti vrhunski osmišljeni i pripremljeni i da će to biti filmovi koje ću sa zadovoljstvom gledati. Ali pored ovih, mislim da je tu trebalo biti mjesta i za neke nove produkcije, nove inovativne projekte.

DANI: Pomenuli ste u Vašem otvorenom pismu da se na određen način diskriminiraju autori koji nisu iz Sarajeva. Na osnovu čega to zaključujete?

PIRIĆ: Ja sam se krajem 2013. godine u javnosti prvi put pojavio sa svojim dugometražnim filmom prvijencem pod nazivom Gorčina osvete koji je urađen bez ikakve finansijske pomoći, od čiste ljubavi, entuzijazma, akademskog znanja i nešto praktičnog iskustva. Film je, na naše veliko iznenađenje i zadovoljstvo, dobio ogromnu medijsku pažnju u regiji, prvenstveno zbog svoje tematike (kung fu), a potom i zbog gore opisanog modela produkcije. Jedni su nas hvalili, a drugi kudili, ali su većinom svi bili zainteresovani za film. Nakon premijere i tih silnih informacija u medijima ja sam se obratio nekim ljudima i relevantnim filmskim institucijama u Sarajevu sa molbom da mi pomognu, daju neke savjete vezane za distribuciju i eventualna prikazivanja. Niti jedan jedini odgovor nisam dobio. Bio sam ignorisan. Nema veze. Zato sam i odlučio na ovom posljednjem konkursu zatražiti finansijsku podršku Fondacije za kinematografiju i time kvalitet svog novog filmskog projekta podići na veći nivo. Ali opet nema podrške. Da li je to poruka da opet radim film bez novaca ili da možda odustanem od te ideje? Neću odustati jer sam dokazao da se film može napraviti i na druge načine i volio bih da griješim kada kažem da mislim da su autori iz drugih sredina, a koji nisu favorizirani od raznih konkursnih lobija, diskriminirani.

DANI: Kako bi, u konačnici, trebala raditi Fondacija da bi svi autori koji konkurišu bili pravedno ispoštovani?

PIRIĆ: Čitajući akte Fondacije, došao sam i do člana 15. Pravilnika o procedurama i kriterijima za izbor korisnika sredstava Fondacije za kinematografiju, člana koji se odnosi na opcije prigovora na Odluku i tu sam pročitao da ´´Estetski sud ne može biti predmetom prigovora osim u slučajevima dokazanog plagijata...´´, i sad, ako osoba koja bi se žalila na Odluku ne može da koristi estetski sud kao predmet prigovora, zašto onda i žiri ne bi imao tu opciju istinskog i nepristrasnog estetskog suda kroz konkurs koji će biti anoniman? Bez ´´velikih´´ imena i producentskih kuća u potpisu. Samo šifra. To je prva stvar koju treba implementirati i samo na takav način svaki istinski vrijedan projekat ima šansu. Možda to nije praksa u drugim zemljama, nisam siguran, ali sam siguran da bi u našim datim okolnostima to bilo jedno od rješenja za fair play.

PIŠE: Đorđe KRAJIŠNIK

Priredio(la): DANI