TUZLARIJE - D O S J E

08.02.2015.
Analiza Istinomjera: Godišnjica protesta
Bez revizije privatizacije i ukidanja privilegija zvaničnika

Jučer se navršila godina dana od izbijanja velikih socijalno-ekonomskih protesta u BiH, kada su desetine hiljada prevarenih građana/ki, obespravljenih radnika/ca, osiromašenih penzionera/ki i mladih na ulicama ispoljili godinama nakupljano nezadovoljstv, prvo u Tuzli, a potom i u drugim gradovima širom BiH. Tada je došlo do kamenovanja i paljenja zgrada kantonalnih Vlada u Tuzli, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Bihaću, ali i do paljenja drugih zgrada poput Predsjedništva BiH, Gradske uprave Mostara, te kancelarija SDA i HDZ-a u ovom gradu.

Iako su građanski protesti prije godinu dana srušili vlade u četiri kantona – Sarajevskom, Unsko-sanskom, Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom, te postavili pred vlasti na svim nivoima brojne zahtjeve, od tada do danas do velikih promjena nije došlo.

Tuzlarije


Istinomjer ovom analizom donosi presjek zahtjeva građana postavljenih nakon protesta pred Vladu FBiH i Vladu Kantona Sarajevo, sa aktivnostima i konkretnim koracima koje (ni)su vlade i druge nadležne institucije napravile kako bi ih ispunile.
Početni zahtjev mreže Plenuma u FBiH bila je ostavka federalne vlade. Vlada FBiH je odbila ovaj zahtjev, uz obrazloženje koje je dala u svom Izjašnjenju o zahtjevima plenuma građana/ki FBiH da je Vladi FBiH već izglasano nepovjerenje od strane Predstavničkog doma Parlamenta FBiH u februaru 2013. godine, zbog čega “Vlada FBiH funkcioniše u tehničkom mandatu, te dodatni čin podnošenja ostavke ne bi ništa promijenio.”
Prihvatanjem ostavke premijera Suada Zeljkovića, 12. februara, Vlada KS dobila je status vlade u ostavci, međutim nijedna politička partija nije predložila mandatara za formiranje nove vlade. Nedobijanjem podrške Skupštine izostalo je imenovanje ministara obrazovanja, tako da je Vlada u ostavci u posljednjoj godini mandata radila bez ministra obrazovanja, a funkciju premijera i ministra finansija obavlja je jedna te ista osoba. Tako je Vlada KS formalno dala ostavku, ali faktički nastavila da radi u skoro nepromijenjenom sastavu.
Jedan od glavnih zahtjeva plenuma širom FBiH bila je trenutna obustava svih privatizacijskih procesa i rasprodaje javnih dobara, te revizija dosadašnje privatizacije i procesuiranje odgovornih za kršenje radničkih i drugih prava.

Odgovarajući na zahtjeve Plenuma građana i građanki FBiH, Vlada FBiH navela je da ne planira vršiti prodaju velikih javnih profitabilnih preduzeća, kao što su elektroprivrede ili telekomi. Iz Vlade su tada naveli da postoji mogućnost prodaje ograničenog broja vladinih udjela u preduzećima u kojima Vlada FBiH ima manjinske udjele, te da se u pojedinim neprivatiziranim preduzećima, zbog jako teške situacije, vrši prodaja određene imovine isključivo u svrhu izmirenja obaveza prema PIO i sprečavanju propadanja preduzeća.
Kada je u pitanju revizija privatizacije, Vlada je naglasila da se proces uspostave Agencije za reviziju privatizacije nalazi u završnoj fazi i početak njenog rada se može očekivati uskoro. No, od ove najave nije bilo ništa. Uspostava ove agencije predviđena je Zakonom o reviziji privatizacije državnog kapitala u privrednim društvima i bankama u FBiH, koji je usvojen još 2012. godine. U februaru 2014. godine, Federalna vlada donijela je Uredbu o osnovama organizacije i načinu poslovanja Agencije za reviziju privatizacije u Federaciji BiH, a krajem augusta 2014. godine vlada je donijela Odluku o odobravanju izdvajanja 250.000 KM Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije iz Tekuće rezerve Vlade Federacije, kao inicijalna sredstva za aktivnosti u vezi s registracijom i početkom rada Agencije za reviziju privatizacije. Ove aktivnosti uključuju dobijanje statističke šifre djelatnosti, otvaranje bankovnog računa, dobijanje ID broja Poreske uprave, kao i opremanje prostora i nabavku stalnih sredstava i kancelarijskog materijala. No, ni pet mjeseci kasnije, Agencija za reviziju privatizacije, iako formalno uspostavljena, nije započela sa svojim radom.
Kada je u pitanju drugi dio ovog zahtjeva, koji se odnosi na procesuiranje odgovornih počinitelja za kršenja radničkih i drugih prava, vlade jesu napravile neke početne korake na ovom planu, ali su rezultati izostali. U aprilu 2014. godine, vlade FBiH i KS su zatražile od nadležnih tužilaštava da se u što kraćem roku očituju o svim izvještajima koji su im dostavljeni od strane Finansijske policije FBiH i drugih institucija Federacije BiH u vezi sa sumnjama na zloupotrebe u postupku privatizacije. Od tužilaštava je tada zatraženo donošenje konačnih tužilačkih odluka u vezi sa ovim predmetima, a usvojena je i inicijalna lista privrednih subjekata na koje tužilaštva trebaju obratiti posebnu pažnju, koja je naknadno dva puta dopunjena.
Na zahtjev Vlade FBiH očitovalo se pet kantonalnih tužilaštava, kako je navedeno na 131. sjednici Vlade FBiH, održanoj 10. septembra 2014. Vlada FBiH je tada najavila da će i u preostalih pet kantona urgirati da tužilaštva dostave izvještaje o krivičnim djelima u postupcima privatizacije, te da će upoznati javnost i Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH o učinkovitosti tužilaštava u donošenju konačnih tužilačkih odluka. Od tada do danas održano je 27 sjednica Vlade FBiH, ali ni na jednoj od njih javnost nije upoznata sa rezultatima rada tužilaštava u predmetima kriminalnih privatizacija.
Revizija privatizacije i procesuiranje odgovornih za kršenje radničkih prava bio je i jedan od zahtjeva Plenuma građana i građanki Sarajeva, a o njemu je Skupština KS na sjednici održanoj 24. februara 2014. godine usvojila zaključak po kojem je Agenciji za privatizaciju Kantona Sarajevo naloženo da u roku od 7 dana dostavi Skupštini sve ugovore o privatizaciji.

Tuzlarije


Agencija za privatizaciju je dana 18.02.2014. godine dostavila ugovore po zaključku Skupštine. Dostavljeni spisak je proslijeđen Tužilaštvu i MUP-u KS.

Prema “Informaciji o stepenu realizacije skupštinskih zaključaka za čiju je realizaciju zadužena Vlada KS”, sa 34. Redovne sjednice Skupštine KS, za praćenje realizacije navedenih zaključaka i podnošenje izvještaja zadužen je Sekretar Skupštine KS, Abid Kolašinac. Na ovoj sjednici Kolašinac je rekao:
“Mi smo te ugovore dobili i dostavili ih Tužilaštvu i MUP-u. I radi se o 255 ugovora. Od MUP-a dobili smo informaciju u kojoj stoji da su podnešene krivične prijave i službeni izvještaji kantonalnom Tužilaštvu. Tu smo informaciju dobili 19.03. i radi se o 47 krivičnih prijava za 47 preduzeća odnosno privrednih subjekata koji su dostavljeni Tužilaštvu. Sada očekujemo od Tužilaštva da ono reaguje po tim prijavama”, rekao je Kolašinac.
Istinomjer je poslao upit i Tužilaštvu KS u vezi sa ovim zaključkom Skupštine KS, no odgovor na pitanje u vezi sa procesuiranjem predmeta privatizacije javnih preduzeća u KS nismo dobili. Nakon više pokušaja da kontaktiramo Tužilaštvo po ovom pitanju, služba za odnose sa javnošću Tužilaštva KS nam je saopštila da je glavna tužiteljica zauzeta i da je u toku interna reorganizacija ove institucije.
Građani i građanke su dalje zahtijevali ukidanje beneficija u institucijama i organima javne uprave na svim nivoima, uključujući naknade na plaće nakon prestanka javne funkcije (tzv. „bijeli hljeb"), te naknade za odvojeni život od porodice i smještaj u mjestu rada za funkcionere. Izjašnjavajući se na te zahtjeve, Vlada FBiH najavila je da razmatra mogućnost reduciranja prava na ”bijeli hljeb”, da te će u tom pravcu uputiti prijedloge Parlamentu FBiH. No, vlada se istovremeno ogradila od potpunog ispunjavanja ovog zahtjeva, s obzirom da je u izjašnjenju o ovom zahtjevu napisano da “Zakon o sukobu interesa onemogućuje izabranim zvaničnicima obavljanje niza poslova nakon prestanka mandata. Uobičajna je europska praksa, da se izabranim dužnosima po prestanku funkcije omogući naknada za određeni period, u slučajevima da oni nemaju nikakva druga primanja.” Od aprila 2014, kada je objavila ovo izjašnjenje, Vlada FBiH nije pokrenula nikakvu inicijativu za ukidanje “bijelog hljeba”, niti je ova privilegija ikada dovedena u pitanje.
Ništa se nije promijenilo ni u odnosu na druge privilegije koje uživaju predstavnici/e izvršne i zakonodavne vlasti u Federaciji BiH. Štaviše, upravo se 4 ministra federalne Vlade nedavno našlo u centru skandala, kada je otkriveno da su sami sebi odobrili naknadu za iznajmljivanje stana, iako su sva četvorica vlasnici sopstvenih stanova u gradovima u kojima rade.
Pored zahtjeva za ukidanjem pomenutih privilegija, zahtjev plenuma bilo je i ukidanje mjesečnih naknada za rad članova upravnih odbora, komisija i drugih upravnih tijela u javnim preduzećima kojima su osnivači institucije vlasti Federacije BiH iz sredstava budžeta. U odgovoru na ovaj zahtjev, federalna vlada je navela da je u martu 2014. godine uputila u parlamentarnu proceduru Nacrt zakona o plaćama i drugim materijalnim pravima članova organa upravljanja i drugih organa i institucija Federacije Bosne i Hercegovine, javnih preduzeća i drugih privrednih društava u većinskom vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine, kojim bi se u sistem plata i naknada u organima upravljanja uvela “veća transparentnost”, ali bez konkretnog odgovora na to da li će se ove naknade ukinuti ili smanjiti. No, iako je nacrt usvojen u Predstavničkom domu još 08.07.2014. on se nikada nije našao na dnevnom redu Doma naroda i aktivnosti na usvajanju ovog zakona su nakon toga prestale.

Vlada FBiH je također najavila da će usvojiti Uredbu o načinu osnivanja i utvrđivanju visine naknada za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade i rukovoditelja federalnih organa državne službe, kojom će se precizno definirati način i potreba za osnivanjem radnih tijela, te ograničiti naknade za učešće u istim. Ova je uredba usvojena u junu 2014, a zatim izmijenjena u oktobru i dopunjena u novembru prošle godine. Generalni troškovi administracije u ovom mandatu nisu smanjeni.
I Skupština KS usvojila je na sjednici 24.02.2014. godine, zaključak u vezi zahtjeva Plenuma građana i građanki prema kojem je Vlada KS, odnosno Ministarstvo finansija dužno u roku od 10 dana izvršiti analizu primjene zaključka da plata vršioca javnih funkcija svede na dvije prosječne plate u KS.
Prema onome što se navodi u Izvještaju o monitoringu rada Vlade KS koji provodi CCI, nakon protesta, poslanici su smanjili platu za 20%, ali to nije bio slučaj sa članovima kantonalne Vlade.

Predsjedavajuća Skupštine i premijer KS imaju isti koeficijent za obračun plate tako da im je ista i osnovna plata u iznosu od 2704 KM, dok zamjenik predsjedavajuće ima osnovnu plaću 2622 KM, a ministri u Vladi KS 2484 KM. Profesionalno angažirani zastupnici u Skupštini KS, prema ovom zakonu imaju osnovnu platu u iznosu 2152 KM, što je predstavljalo povećanje za 737 KM u odnosu na dosadašnju osnovnu plaću koja je iznosila 1415.62 KM. Ovim usklađivanjem došlo je do smanjenja paušala u Skupštini KS koji sad iznosi 522 KM. U skladu sa zahtjevima plenuma građana za smanjenje plata nosiocima najvećih javnih funkcija u KS, prihvaćena je inicijativa da se plate profesionalnim poslanicima smanje za 20%, odnosno za iznos oko 450 do 540 KM.
No, izvršna vlast u Kantonu Sarajevo nije postupila na isti način. Štaviše, usklađivanjem kantonalnog zakona sa federalnim Zakonom o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH prema kojem je definisano kako će kantoni propisati iste koeficijente za ista radna mjesta u okviru istih platnih razreda za državne službenike i namještenike kao što je to definisano i federalnim zakonom, došlo je, zapravo, do povećanja plata u administraciji Kantona Sarajevo.
Prosječna plata u KS u decembru 2013. iznosila je 1.048 KM, da bi u maju 2014. pala na 1.038 KM, a nastavila je padati i u avgustu 2014. kada je iznosila 1.031 KM. U septembru i oktobru 2014 (zadnji dostupni podaci) je iznosila 1.027, odnosno 1.037 KM. Upoređujući ove iznose sa visinom plata državnih službenika, iz ovih podataka je jasno da plate zvaničnika u Vladi KS nikada nisu svedene na iznos 2 prosječne plate u kantonu.

Tuzlarije


U pogledu racionalizacije troškova Skupština KS je usvojila i zaključak prema kojem se Vladi KS i upravljačkim strukturama svih javnih institucija naložilo da u roku od 10 dana dostave prijedlog racionalizacije korištenja motornih vozila i službenih putovanja za 2014. godinu. Po ovom pitanju obratili smo se sekretarijatu Skupštine KS, gdje nam je rečeno da kantonalna vlada nikada nije dostavila Skupštini prijedlog racionalizacije korištenja motornih vozila i službenih putovanja za 2014. godinu. Što se tiče Skupštine, istakli su kako nije bilo službenih putovanja u 2014. godini.

Među zahtjevima plenuma našli su se i zahtjevi vezani za fiskalni sistem, kao što je uvođenje progresivnih poreznih stopa, to jest oporezivanje vezano za visinu dohotka, odnosno ostvarenu dobit, te zahtjev da se prema državnom parlamentu pokrene inicijativa za uvođenje diferencirane stope pdv-a, uz nultu stopu za osnovne životne namirnice. Odgovor Vlade FBiH na ove zahtjeve bio je prilično neodređen, uz jasno ograđivanje od mogućnosti uvođenje nulte stope PDV-a, sa obrazloženjem “da bi uvođenje tzv. nulte stope PDV-a na osnovne proizvode umanjilo prihode na računu UIO-a za preko 45% što bi bilo nemoguće nadoknaditi povećanjem druge stope PDV-a. To bi uzrokovalo nenadoknadiv manjak sredstava u budžetima na svim nivoima, što bi imalo negativne posljedice na ukupnu javnu potrošnju.”
Iako je poreska reforma 2010. imala bitno mjesto u izbornim programima svih vladajućih stranaka, tokom proteklog mandata nije urađeno ništa da do nje i dođe, bilo na entitetskom nivou (direktno oporezivanje), bilo na nivou države (PDV). Ta se situacija nije promijenila ni nakon februarskih protesta i martovskih zahtjeva plenuma, te je poreski sistem i danas nepromijenjen u odnosu na početak prošlog mandata.
Pored fiskalne reforme, od Vlade FBiH traženo je i hitno usklađivanje penzija sa rastom prosječne plate u Federaciji, te uvezivanje radnog staža osobama koje su stekle uslove za penziju. Umjesto preuzimanja obaveze da ispuni ovaj zahtjev, Vlada FBiH se u svom odgovoru pohvalila, između ostalog, usvajanjem Zakona o vraćanju duga prema Fondu PIO/MIO od 180 miliona KM i redovnom otplatom ovog duga, a spomenuto je i povećanje penzija “dva puta po 5 posto, čime je obezbijeđeno da prosječne penzije rastu brže u odnosu na prosječne plate u FBiH. U 2010. godini prosječna penzija je iznosila 42, 36% prosječne plate, dok je u februaru ove godine taj omjer iznosio 44, 42%.” Ovaj odgovor je, međutim, bio nepotpun i tek djelimično tačan, s obzirom da su penzije u međuvremenu padale i da je tek u januaru 2014. godine, nakon što je Vlada FBiH usvojila rješenja kojima su penzije povećane za 5%, prosječna penzija u FBiH povećana na 364, 90 KM. Prosječna plata je tada iznosila 850 KM, pa se tako odnos prosječne penzije sa prosječnom platom povećao na 42.92%, to jest približio se odnosu kakav je i zatečen na početku prethodnog mandata. Pri tome treba napomenuti da je ovakav “rezultat” daleko od, recimo, obećanja SDP-a da će odnos prosječne penzije i plate podići na 65%. Pored toga, od ukupnog duga prema Fondu, do oktobra 2014. otplaćeno je oko 68, 5 miliona KM.


U pogledu uvezivanja radnog staža, vlada je najavila da radi na Zakonu o uvezivanju radnog staža i modelu finansiranja implementacije tog zakona, za koji je, kako je navedeno, potrebno obezbijediti više od 600 miliona KM. Do ovog trenutka takav zakon nije usvojen.
Zahtjev plenuma da se trenutno obustavi zaduživanje kod međunarodnih i domaćih banaka i fondova radi kreditiranja javne potrošnje na području FBiH, Vlada FBiH je u startu ocijenila kao nerealan, te izjavila da bi posljedice ovakve odluke “bile značajne po finansijske tokove u FBiH, došlo bi do značajnih poremećaja budžetskih plaćanja, te bi bili ugroženi i vanbudžetski fondovi. To bi dalje utjecalo na značajno smanjenje ekonomske aktivnosti i prouzrokovalo novu recesiju.” U svom izjašnjenju, Vlada FBiH je također najavila da će smanjiti vanjski dug za dodatnih 230 miliona KM, no on je i nakon aprila 2014. nastavio da raste.

Nakon pregleda (ne)urađenog, prisjetićemo se još samo brojnih istupa kandidata/kinja vladajućih partija na Opštim izborima 2014. godine, koji su se utrkivali u tvrdnjama o tome ko je više učinio da ispuni zahtjeve demonstranata/kinja. Ni danas, kao ni prije 4 mjeseca, nijedna od vladajućih partija nema pokriće za takve tvrdnje, što svakako najbolje znaju sami građani i građanke u čijim se životima ništa nije promijenilo ni godinu dana nakon najvećih protesta viđenih u BiH.


Priredio(la):