TUZLARIJE - D O S J E

29.05.2007.
Posljedice ignorisanja mentalnih oboljenja u BiH
Vozačke dozvole i oružani listovi za najteže duševne bolesnike


Mentalnom zdravlju se u Bosni i Hercegovini, opće je poznato, posvećuje minimum pažnje. Posljedice stavljanja psihičkih oboljenja na marginu društvenog interesovanja više su nego tragične. Kao što je to ranije pisalo Oslobođenje, tokom 2004., 2005. i 2006. u našoj je zemlji samoubistvo izvršilo oko 1.260 bivših branitelja, oboljelih od postratraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), sindroma koji u poslijeratnim godinama najviše zaokuplja pažnju domaćih psihijatara.

Masovni suicidi
Nažalost, društveni tretman i liječenje heroja s prve linije fronta su više nego ponižavajući. U klinikama su u istim prostorijama sa šizofreničarima, žrtvama porodičnog nasilja, ovisnicima i ostalim kategorijama psihičkih bolesnika, što psihijatri smatraju ogromnim defektom, jer se, tvrde, u takvim ustanovama raspoloženje poput zaraze širi s jednog na drugog pacijenta. Usto, lijekovi su besplatni samo tokom boravka u bolnici, a nakon toga, veterani, najčešće nezaposleni ili s minimalnim primanjima, ne mogu mjesečno izdvajati između 120 i 200 maraka, koliko koštaju potrebni medikamenti.

U udruženju Stećak iz Tuzle, koje okuplja veterane liječene od PTSP, iako svjesni štetnosti postupka, kažu da se snalaze tako što nabavljene lijekove piju u manjim dozama kako bi duže trajali. Dešavalo se i to da im rodbina veterana, koji su izvršili suicid, donese lijekove koji su ostali nakon njihove smrti.

Međutim, dodatan problem predstavlja, upozoravaju dr. Senadin Ljubović iz Psihijatrijske klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i njegov kolega dr. Omer Ćemalović, šef Intenzivnog odjela Kantonalne psihijatrijske bolnice Jagomir u Sarajevu, to što se na esencijaloj listi lijekova za psihičke bolesnike nalaze medikamenti koji izazivaju mnoštvo nepoželjnih efekata, te ovisnost. Očekujući razumijevanje nadležnih, dr. Ljubović spas vidi u uvođenju pet lijekova iz nove generacije medikamenata na pozitivne liste, čime bi, garantuje, terapije bile mnogo efikasnije i kraće, dok bi državni budžet manje koštao od lijekova koji se trenutno propisuju pacijentima.

Dr. Ćemalović, pak, krivca vidi i u jedinoj domaćoj tvornici lijekova, koja, kaže, ne prati terapijski trend u psihijatriji.

“U oblasti psihijatrije mi smo u kamenom dobu, ali to očito nikoga ne zanima. Psihijatrijski bolesnici su ovdje na rubu društvenog interesovanja. Tragično je što kod nas još postoji stigma kad su oni u pitanju, čak i u njihovim porodicama, koje ih se često stide. Nikako da shvate da ovi bolesnici nisu ništa krivi i da se svima nama može desiti da obolimo”, ogorčen je dr. Ćemalović.

Zakon bez pokrića
Međutim, nije to jedino što njega brine. Kaže nam da se svaki put šokira kad ispred bolnice Jagomir ugleda duševne bolesnike kako na terapije dolaze vlastitim automobilom!

“Znam da su nam policije rascjepkane, a podaci nedostupni. Međutim, nedopustivo je dozvoliti duševnim bolesnicima, koji su na visokim terapijama, da uopće sjednu za volan! Isti je slučaj i kod izdavanja oružanih listova, o čemu niko kod nas ne brine”, pojašnjava dr. Ćemalović. On nam skreće pažnju na šokantan podatak o psihičkim bolesnicima koji su izvršili krivično djelo. Naime, bh. vlasti su donijele zakon prema kojem se te osobe smje- štaju u specijalizirane ustanove, ali takvih u našoj zemlji uopće nema! Šta se, dakle, dešava s njima? Hodaju li slobodno po našim ulicama!?

(Nadžida ČANO - Oslobođenje)

Priredio(la): V.K.