TUZLARIJE - D O S J E

21.03.2009.
Šuma, savršena ekološka fabrika, voda, izvor i uslov opstanka života


Okruženi mnoštvom neprirodnog materijala lahko se otuđimo od prirode i zaboravljamo njen značaj za naš opstanak. Zato je važno da se podsjetimo na Svjetski dan šuma (21. mart) i Svjetski dan voda (22. mart).

Iako bismo morali svakodnevno o ovome misliti, stvarati i primjenjivati navike očuvanja prirodnih resursa, potrebno je da bar jednom godišnje ovakva dobra budu najvažnija tema i prioritetan zadatak čovječanstva. Kineska izreka kaže, najbolje vrijeme da posadiš stablo bilo je prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je – sada. Neka to bude naša vodilja na putu prevazilaženje svjetskih ekoloških problema bilo koje vrste, pouka koja govori da nema vremena za čekanje i da samo zajedničkim djelovanjem možemo ostvariti očuvanje prirode i opstanak čovjeka u njoj.

Ne sumnjam da su sve školske ustanove i ekološke organizacije diljem svijeta prihvatile i obilježavaju ove značajne datume i podsjećaju na značaj šume i vode. To bi trebalo ponijeti svakog čovjeka da, ako nije ranije, odmah mijenja navike i popravi odnos prema okolišu. Svjesni smo značaja, ali podsjetimo se i na posljedice pretjerane (zlo)upotrebe prirode, zagađenja i uništenja, jer koliko god da je priroda sposobna da se sama održi i regeneriše, ima i u tome granice i potrebna joj je čovjekova zaštita. A čovjek joj to duguje.
Šuma
Šuma je savršena ekološka fabrika, ali i idealno stanište za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka. Koristeći isključivo prirodne sirovine - ugljikov dioksid i vodu, sunčevu energiju kao izvor energije, u stanju je proizvesti znatne količine biomase (drvo, list). Ima povoljan utjecaj na kruženje vode u prirodi, na atmosferske prilike (vremenske i klimatske), stanište je brojnih biljnih i životinjskih vrsta i naravno, proizvođač kisika.
Utvrđeno je da je uloga šuma u prečišćavanju zagađene atmosfere važnija od njene funkcije u proizvodnji kiseonika. Lišće tridesetogodišnjeg stabla može vezati tokom fotosinteze do 120 kg fabričke prašine, odnosno, pročistiti čak 100 000 m3 vrlo zagađenog industrijskog zraka; odnosno, u godinu dana «izdahne» 250 m3 kisika – što je dovoljno za potrebe dva odrasla čovjeka!
Pa ipak.... znanstvenici procjenjuju da svake godine nestane oko 13 miliona hektara pod šumama, što odgovara veličini Grčke. Četvrtina šuma nestalih unazad 10.000 godina uništena je u posljednjih 30 godina. Posljedice uništenja jesu nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta u tom kratkom vremenu (što je vrlo opasno – smatra se da će oporavak prirodi trajati 100 miliona godina), erozija i požari, nagomilavanje ugljičnog dioksida u atmosferi (stvaranje efekta staklenika i mijenjanje klime), mijenjanje klime usljed manjeg isparavanja i smanjenja padavina, ugrožavanje opstanka živog svijeta.
Voda
„Tko vlada naftom, vlada državama, tko vlada hranom, vlada ljudima, tko vlada novcem, vlada svijetom, tko vlada pitkom vodom, vlada životom“ (H. Kisinger)
Voda je temelj života i ništa je ne može zamijeniti. Bez hrane čovjek može živjeti sedmicama, a bez vode ne više od tri dana. Od ukupne količine vode na našem planetu 97 posto je slano. Samo tri posto je slatka voda, od čega je većina smrznuta u polarnim ledenim područjima. Manje od jedan posto vode na Zemlji dostupno je za našu upotrebu.
Pa ipak, voda se ne cijeni, troši se nekontrolisano i neravnomjerno u različitim krajevima svijeta, i kranje nehumano zagađuje.

Više od milijardu ljudi na Zemlji nema stalan pristup zdravoj vodi, pokazuju podaci UN-a koji je razdoblje od 2005. do 2015. godine proglasio decenijom voda.
Oko dva miliona djece godišnje (5000 života u danu) umre zbog nedostatka čiste vode i kanalizacije. U cijelom svijetu, prema tim podacima, živi više od 125 miliona djece mlađe od pet godina upravo u domaćinstvima s neriješenim problemom vode za piće.
Najosnovnije higijenske uređaje u svijetu nema na raspolaganju čak 2, 5 milijardi ljudi, od kojih je milijarda djece. Iz tih razloga je najveći broj smrtnih slučajeva na hiljadu rođene žive djece u Sijera Leoneu, Angoli, Afganistanu, Nigeru i Liberiji.
Prosječna dužina koju prepješače žene u Aziji i Africi, da bi sakupile vodu, jeste 6km.

Jednu polovinu svih bolničkih kreveta u svijetu zauzimaju bolesnici koji boluju od bolesti "iz vode".


Početak je proljeća, dozvolimo prirodi da se probudi, sjetimo se onog što nam ona pruža i zaštitimo je! Sve što je gore navedeno, djelić je slike koju moramo imati u oku, želimo li u prirodi i sa njom opstati.


Napisala: Advija Đonlić, Centar za ekologiju i energiju

Priredio(la):