TUZLARIJE - D O S J E

15.06.2009.
Udruženje ˝Stećak˝ - Saopštenje za javnost
Nepriznati smo od države za koju smo se borili


Saopštenjem ze javnost oglasio se "Stećak", Udruženje veterana rata liječenih od PTSP-a. Nepriznati smo od države za koju smo se borili što je presedan, kažu u saopštenju kojeg prenosimo u cijelosti.


U posljednje vrijeme sve su učestalije prozivke pojedinaca koji imaju tzv. PTSP i dobit zbog toga. Ne znamo na koji način su ostvarili prava koja im ne pripadaju i mi ih osuđujemo.

Mislimo da su to pojedinačni slučajevi i da se njima smišljeno skreće pažnja sa rješavanja stvarnog problema. A stvarni problem jeste da borci s PTSP nemaju riješen status, da datumsko ograničenje za nastanak invalidnosti (23.12.1997.) po PTSP nije pomjeren niti izbrisan, da procjena i ocjena invalidnosti nije ista, često smo diskriminirani. R.V.I. ako ima PTSP vezan za borbu, a R.V.I. je po osnovu tjelesnog oštećenja, ne može dobiti besplatne lijekove, borci koji su ocjenjeni po PTSP imaju invalidninu od 30 -50 KM a terapije koštaju i do 150, 00 KM .

Komisije koriste često opravdanje da je bolest nastala prije rata a u toku rata da je došlo do pogoršanja pa tako skidaju procente. Ko je to imao prije rata PTSP uzrokovan ratnim strahotama?


U Federaciji nemamo niti jedan veteranski centar.

Iako je opštinsko vijeće Tuzle i skupština TK prije dvije godine jednoglasno usvojili da je potreba veteranski centar a skupština TK dala konkretna zaduženja :ministarstvu za boračka pitanja, ministarstvu zdravstva, ministarstvu za socijalnu politiku.

Komisija za ljudska prava i komisija za boračka pitanja pri parlamentu su ispred nas prije dvije godine dali prijedlog zakona za promjene o pomjeranju datumskog ograničenja za nastanak invalidnosti po PTSP i do danas nismo došli na red.

Nepriznati smo od države za koju smo se borili što je presedan jer je potpuno drugačije stanje u svijetu i zemljama bližeg okruženja. Ciljevi za koje se mi borimo su minimum koji su ostale države obezbjedile veteranima po povratku kući s ratišta. Napominjem da su J.W.Appel i G.W.Beebe Američki psihijatri nakon svojih istraživanja izjavili: "Da je od 200 do 240 dana u borbi dovoljno da slomi i najjačeg vojnika". A mi smo bili 1000 dana na ratištu i danas smo nepriznati, poniženi, neuvaženi a ponosni jer svoje traume smo dobili braneći nejač i domovinu. Živimo i borimo se zahvaljujući ljudima koji nas razumiju i podržavaju u našem radu i nastojanju da poboljšamo naš kvalitet življenja.

Predsjednik udruženja
Ćehajić Zehrudin

Priredio(la):