TUZLARIJE - OSTALE VIJESTI

*
Sarajevska siročad iza i ispred foto objektiva

Sarajevska siročad iza i ispred foto objektiva





Godine 1997. fotograf Chris Leslie učio je djecu sarajevskog sirotišta osnovama fotografije tako što bi ih sa fotoaparatom poslao na ulicu da slikaju svoj grad. Ove godine se vratio, kako bi provjerio kuda ih je život odveo.

Djeca sirotišta na Bjelavama strašno su patila - kako od ratnih posljedica, tako i od zanemarivanja i zlostavljanja. Jedan novinar je tu instituciju opisao kao mjesto koje je osim mrtvačnice 'najgore mjesto u Sarajevu'.

Više je od 20 godina otkako sam prvi put, ljeta 1996. došao u Sarajevo. Razrušenost grada bila je zapanjujuća, redovi i redovi granatiranih zgrada, krateri od granata, rupe od eksplozija posvuda, biblioteke, uredi, fabrike u ruševinama. Bila je to slika destrukcije - Dresden ili Staljingrad 20. vijeka.

Rat u Bosni je završio 1995., a Sarajevo je uživalo dugoočekivani mir. Sarajlije su u velikom broju izašle na razrušene ulice, jedući sladoled i ispijajući kafu, sigurni da na njih neće pucati snajperi ili da će padati granate. Bilo je to vrijeme jednostavnih užitaka. Anksioznost zbog budućnosti, nezaposlenosti, PTSP-ja i izgradnje grada doći će nešto kasnije.


Nedjeljna šetnja, Sarajevo 1998., fotografija 14-godišnje Edine Hrnjić

1997. sam postavio mračnu komoru sa doniranom opremom iz Škotske i počeo podučavati fotografiju u podrumu sirotišta.

Učio sam djecu, od šest do 16 godina starosti, osnovama fotografije, tehnikama, radu sa 35 mm SLR film kamerama, izradi fotografija i štampanju. Nisu dobijali tematizirane zadatke i nisam ih dosađivao sa mnogo teorije o tome šta je fotografija ustvari, a zbog jezičke barijere nije bilo moguće da ih učim tehnikalijama.

Djeca iz sirotišta i susjedstva trčala bi po igralištu i ulici slikajući sve ono što bi im se našlo u vidokrugu. Imali su slobodu da fotografišu ono što su vijdeli i što su željeli uhvatiti. Slikali su prijatelje, strance, destrukciju, mirotvorce, stare žene koje su virile sa svojih prozora, pse u parku, scene sa ulica, trgovce.

Vodio sam projekat tri ljeta prije nego sam naučio jednu od studentica, Edinu Hrnjić da preuzme i vodi projekat sa mlađom djecom.

Većina fotografija stajala je zaboravljeno u negativima više od 20 godina. Tek sam ih nedavno izradio i skenirao. Na fotografijama je prikazana iskrena i jedinstvena perspektiva Sarajeva koje više ne postoji. Mnoge su porušene zgrade popravljene, a nebo danas paraju visoki shoping centri i neboderi.


Dina Džihanić u Sarajevu, juna 2018. Na slici lijevo, desetogodišnja Dina Džihanić kod Vječne vatre, 1997., fotografisala 13-godišnja Amra Džihanić Barac. 

Dina

Dina Džihanić, danas 31-godišnjakinja, priključila se foto projektu 1997. sa svojom sestrom Amrom. Živjela je u blizini sirotišta i veoma često dolazila da pomaže u radu sa manjom djecom. Danas radi u mikrofinansijama kao marketing menadžer. Kada je foto projekat počeo s radom gledala je na to kao na nešto posebno i bila sretna što je dijelom toga. Kaže da joj je kao djetetu njeno iskustvo rata bilo bolje od onog u miru. "Rat je bio norma i svi su bili jednaki; niko nije imao ništa", kaže. "Ali nakon rata su se ljudi vratili u svoju lijepu odjeću, lijepe školske stvari. Godinama nakon rata smo se jako patili - morali smo nositi staru odjeću koja nam je često bila premala. To su za mene bili najgori momenti."

"Sjećam se procesa u mračnoj komori čak i danas. Nisam bila svjesna da fotografije možemo stvarati sopstvenim rukama. To je sve za nas bilo tako magično - bilo je to prvo lijepo iskustvo za nas nakon rata."


13-godišnji Oggi u Sarajevu 1997., fotograf Chris Leslie

Oggi

Oggi Tomić je rođen sa vodom u mozgu te su ga nakon rođenja napustili. Doktori su mu dali samo nekoliko mjeseci života. Preživio je operaciju, a najranije godine svog života je proveo u nekoliko sirotišta u regiji. 1993. godine je rat učinio život nemogućim, te je pobjegao u Sarajevo pod opsadom.

Ušao je dječiju instituciju i tu ostao do 2004. kada mu je rečno da mora otići. Nekoliko godina kasnije je osvojio mjesto na studiju dokumentarnog filma i TV na Univerzitetu u Walesu te je sa studentskom vizom došao u Veliku Britaniju. Završio je studij i u Cambridegu osnovao svoju sopstvenu i uspješnu filmsku i video produkciju.


Oggi u Cambridgeu danas






Fotografije Oggija Tomića

"Bio sam jedan od prvih učenika koji su se priključili foto projektu. Vidio sam Chrisa sa aparatima i bio sam odmah 'upecan' i od tog trena sam na fotografiju gledao kao na način da se klonim nevolja i da se izrazim na način na koji mi institucija nikada ne bi dozvolila."

Edina Hrnjić


Mezarje Edine i njenog sina Nedima 2018. Slika lijevo, Edina Hrnjić u Sarajevu, juna 1998. Fortografije Chrisa Lesilijea

Edina Hrnjić se fotoprojektu priključila 1997. Dvije godine kasnije je preuzela fotoprojekat i vodila ga 12 mjeseci, obučavavši mlađu djecu u sirotištu. 2013. Edina, njen jednogodišnji sin Nedim i njena majka su poginuli kada je Edina izgubila kontrolu nad vozilom i sručila se u Neretvu. Kasnije ove godine će se u Sarajevu u sjećanje na Edinu održati posebna izložba.

"Bosna će preživjeti kao zemlja i Sarajevo će i dalje biti multikulturalni grad, otvoren za sve. Imamo tako mnogo posla, a i dalje je tako mnogo podjela. Ali tu je i nova generacija mladih ljudi koji nisu tim opsjednuti. Njima dugujemo da učinimo sve kako bi im to omogućili", govorila je Edina 2011.



 

Djevojčica u tramvaju, 1998. i pripreme za zimu, Dobrinja 1998. Fotografije Edine Hrnjić

Amra


Amra Džihanić Barac sa 13 godina, juna 1998., kroz objektiv 11-godišnje Dženite Hodžić.

Amra Džihanić Barac, danas 32-godišnjakinja radi kao menadžerica restorana u Sarajevu i ima dvoje male djece. Ali kao i većina ljudi u gradu, umorna je od politike, korupcije i malih plata. "Imam dvoje krasne djece i na njih gledam kao najveće životno postiguće" kaže Amra. "Ukoliko uspijem, napustit ću ovaj grad kako bi njima pružila bolju budućnost, a onda će i to biti moje postignuće." "Da ste me sreli prije nekoliko godina, rekla bih vam koliko volim ovaj grad, bila bi veliki patriota. Ali kada danas gledam ovaj grad, uprkos njegovim divotama, ja ga više ne vidim tako. Politička situacija mi se gadi. Ljude koji su rođeni u ovom gradu i koji ovdje i danas žive tretira se kao građane drugog reda."


32-godišnja Amra danas

Rina


Rina Trifković u sovm naselju, juna 2018. Desno, osmogodišnja Rina na igralištu sirotišta kroz fotoobjektiv Muhamda Bošnje, tada 12-godišnjaka. Danas računavođa, u svoje slobodno vrijeme posjećuje Bjelave i organizira ekskurzije za djecu.

Rina Trifković, danas 28-godišnjakinja napuštena je kao beba i ostavljena u sirotište na Bjelavama. Kada je počeo rat ona je sa 40-ero druge djece izmještena u Njemačku. Dok je autobus vozio kroz grad pod opsadom na njega je pucano iz snajpera. Dvoje djece je poginulo, a nekoliko njih je izvedeno iz autobusa i odvedeno na kontrolnu tačku milicije bosanskih Srba.


Rina uči o fotografiji, 1998. Foto: Dženita Katović

1997. Rina se sa 30-ero druge djece vratila u Sarajevo, usljed skoro po jednakih kontraverzi koje su ih pratile kada su odlazili. Rat je završio i bh. zvaničnici su željeli djecu nazad  u rodnoj im domovini, jer su kao Bosanci pripadali Bosni i Hercegovini.

"Život u sirotištu se meni činio normalnim. To je bilo sve što znam - nisam vijdela 'drugu' stranu života. Pretpostavljam da mi je nedostajala istinska ljubav roditelja, ali opet, nikada nisam saznala šta to znači. Ali ono na šta sam najviše ponosna danas jeste da sa samostalna žena. Naučila sam da ovisim samo o sebi", rekla je Rina.

Dženita


13-godišnja Dženita ispred uništene zgrade Parlamentarne skupštine juna 1998. Foto: Edina Hrnjić

Dženita Katović je imala 13 godina kada se priključila projektu krajem 1997. Živjela je u blizini sirotišta. Danas je udata, ima jedno dijete i radi kao školska učiteljica. "Voljela bi ostati u Sarajevu i odgojiti svoje dijete tu. Ovdje sam rođena i preživjela sam rat i volim sve ovdje. Navikla sam se na ritam života u Sarajevu. Nikada ne znaš gdje ćete život odvesti - ali jedna stvar je sigurna, ukoliko se pojavi i najmanja naznaka rata, ja odlazim", kaže Dženita Katović.


Pas u Sarajevu 1998. Foto: Dženita Katović


Dženita danas

Muhamd


34-godišnji Muhamd Bošnjo sjedi u blizini mjesta sa kojeg se njegova majka bacila u smrt. Desno, Muhamd ispred uništene zgrade Oslobođenja kao 13-godišnjak, 1998. 

Muhamd Bošnjo je živio u sirotištu Bjelave, nakon što je kao dvomjesečna beba napušten. Njegova majka bila je mentalno bolesna i nije se mogla brinuti o njemu.

Tokom rata djeca su živjela 'modernu verziju' Gospodara muha, dok su njihovi njegovatelji il pobjegli ili su bili na prvim linijama. Muihamd je s drugom djecom ili prosio ili krao kakao bi preživio. Sa osam godina je povrijeđen u granatiranju na igralištu. Od tada mu je noga u lošem stanju. Sa deset godina su ga uhvatile srpske snage te je nekoliko mjeseci proveo u zarobljeništvu gdje su ga svakodneno ispitivali. Kasnije je razmjenom zarobljenika oslobođen.


Robna kuća Sarajka, 1997., Foto: Muhamd Bošnjo

Kasnije se oženio i živio kratko u Londonu prije nego se razveo. Onda su mu rekli da mora napustiti Veliku Britaniju i poslan je nazad kući. Danas radi za sigurnosnu tvrtku koja služi brojinim prodavnicama u gradu. Težak je to posao sa malom platom. Prije deset godina skokom s litice, njegova majka je izvršila samoubistvo. Na jedan od svojih slobodnih dana on dođe da sjedi na mjestu gdje mu je majka umrla.

"Sarajevo je težak grad. Nezaposlenost je veoma visoka. Ja sam sretan što imam posao, ali je plata loša. Sanjam o tome da mogu živjeti svoje dane u svom grada, da provedem svoje posljednje dane ovdje. Ali ne ovakve dane...", kaže Muhamd.

Dženita


11-godišnja Dženita Hodžić, 1997.  Foto: Amra Džihanić Barac

Dženita Hodžić se sa 13 godina, 1998. pridužila foto projektu. Danas radi kao učiteljica fizike i profesorica matematike i informatike.

"Voljela sam izradu fotografija. Voljela sam miris mračne komore. To su lijepa sjećanja, jer biram da se sjećam samo lijepih stvari iz svog djetinjstva - ne želim da se sjećam onih loših."


Dženita Hodžić danas na putu ka Tehničkoj školi gdje radi kao profesorica

Nusret


Nusret u razorenom stanu bez prozora u kojem je nekada spavao sa ostalim beskućnicima. Desno, 13-godišnji Nusret sa još jednim dječakom, Foto: Dina Džihanić

Nusret je izgubio oba roditelja na početku rata 1992. kada je granata pogodila njihov stan. On i njegov brat smješteni su u sirotište na Bjelavama gdje su jedva preživljavali dok je rat u Sarajevu divljao. Kada je imao 15 godina i on i brat su otjerani iz sirotišta i snašla su ga teška vremena, živio je kao beskućnik i prosio na ulicama. Njegov brat je umro od predoziranja. Nusret se nakratko uspio skinuti s droge, smirio se i oženio, pa dobio sina. Dijete mu je kasnije oduzeto zbog tvrdnji da je prerizično da živi s njim i smješteno u isto sirotište koje je Nusret nekada zvao domom.


12-godišnji Nusret u igri u blizini UNIS-ovi uništenih neobodera, 1997.

Da bi tragedija bila veća, njegovo dijete bilo je jedno od šest beba koje su tragično preminule u požaru u sirotištu 2007. godine. Danas je Nusret čist od droga, više ne prosi i nije beskućnik. Lokalna džamija mu je ponudila mjesečnu rentu i danas on svoje vrijeme provodi u molitvi, a bavi se i neobičnim poslovima. Nakon godina borbe, konačno je pronašao 'dom'.






Nusretove fotografije

"To sirotište mi je uništilo život.  Ne nude ljubav, zaštitu, a ubili su mi i sina. Nikad im za to neću oprostiti", rekao je Nusret.

Sarajevo nekad



i sad


Foto: Chris Leslie

(1 + 1)








OBNOVI SADRŽAJ

FTV













OSTALE VIJESTI
VIDEO: Zbog neriješenog statusa imovine i finansijskih propusta: Negativan nalaz federalnih revizora za Tuzlanski aerodrom

VIDEO: Opozicija u BPK-u nije optimistična: Vlast obećava skori početak gradnje brze ceste Sarajevo - Goražde

Dug znatno smanjen, ostvarena dobit od skoro 2 miliona KM: Najbolji polugodišnji rezultat Šumsko-privrednog društva ZDK-a

VIDEO: U centru rođena i prva beba: Federalna televizija u izbjegličkom kampu Salakovac

Iz vode se pojavili most i temelji Beriha: Suša u Njemačkoj otkrila \'Atlantidu jezera Eder\'

Dosad pobijedilo oko 200 žena; 2016. godine bilo 167: SAD: Rekordan broj pobjeda žena na unutarpartijskim izborima

Vlada obećala povećanje izdataka za infrastrukturu: Oko 840 mostova u Francuskoj u riziku od urušavanja

VIDEO: Upozorenje Instituta za zdravlje i sigurnost hrane: Veterinarski pregledi kurbana prije klanja obavezni

Drugi Igor Arsenić, treći Aleksandar Aleksić: Mostarska lasta Lorens Listo pobjednik skokova i u Zenici

Ahmetovićev hat-trick na Koševu: Pobjede Sarajeva i Željezničara u šestom kolu Premijer lige BiH

Okrutan epilog građanskog rata u Siriji - koliko je točno ljudi ubijeno?
Užas u Coloradu: "Tatice, volim te", rekla mu je kći prije nego što ih je pobio
Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost stigao u Izrael
Kina uhitila 26 pljačkaša drevnih grobnica
Muslimanski par nije se želio rukovati. Švicarci im odbili dati državljanstvo
Meksikanac u SAD-u trudnu ženu vozio na porođaj, zaustavili ga i uhapsili
Sudarila se dva paraglajdera u Makedoniji, dvojica mrtva
Nevjerojatan izbor Ivana Pavla II. prije 40 godina. Što se dogodilo?
Grčki umirovljenik prije 6 godina na tržnicu je išao s 20 eura. Danas ide s dva
Još jedan jak potres pogodio otok Lombok, to je već drugi danas
180 migranata tri dana pluta morem kod Lampeduse, Italija ih ne želi primiti







SVAŠTARIJE

Tragedija na plaži kod Splita, munja ubila mladića dok se kupao s djevojkom

Nevjerojatan izbor Ivana Pavla II prije 40 godina. ˝Izabran Papa netalijan˝

Oko 840 mostova u Francuskoj u riziku od urušavanja

Smrtonosni sudar dva paraglajdera u Makedoniji

Suša u Njemačkoj otkrila ˝Atlantidu jezera Eder˝

Zavirite u najskuplji hotel na svijetu u kojem noćenje košta 120.000 KM

Prije nekoliko dana proslavila 60. rođendan, ljudi ne vjeruju kako izgleda

Vidite li s ove fotke zašto su novi Instagram trend nazvali najmračnijim dosad?

Pogledajte kako bi Homer Simpson izgledao kao stvarna osoba: ˝Kao iz noćne more˝

Srbija: U Južnoj Bačkoj svaka četiri i po dana neko se ubije