TUZLARIJE - OSTALE VIJESTI

Neriješeno ubistvo koje i danas proganja Š vedsku

Neriješeno ubistvo koje i danas proganja Š vedsku



Foto: Reuters/Guardian Design

Posljednje noći u februaru 1986. godine, švedski premijer Olof Palme i njegova supruga Lisbet šetali su kući kroz centar Stockholma. Odlučili su se na gledanje filma u kinu te sa sobom, kao i mnogo puta ranije, nisu poveli tjelohranitelje. Palme je živio što je moguće više kao običan čovjek, nije želio da činjenica da on upravlja zemljom bude između njega i običnih građana. "Stalno ste ga mogli vidjeti na ulici“, kaže švedski etnolog Jonas Engman. „Mogli ste razgovarati s njim. Postojala je ta određena doza intimnosti.“

U 23.21, kada je par hodao niz Sveavägen, jednom od najprometnijih ulica u Stockholmu, visoki muškarac u tamnom kaputu prišao je iza njih. Čovjek je stavio jednu ruku na Palmeovo rame, a drugom rukom u premijerova leđa ispalio samo jedan metak. Drugim metkom je okrznuo Lisbet, prije nego što je pobjegao uz 89 stepenica koje povezuju glavnu ulicu s paralelnim putem iznad.

Bio je to petak, a ulica Sveavägen bila je prepuna ljudi koji su hodali između barova i restorana. Ljudi su požurili da pokušaju da ožive Palmea, koji je sada ležao na pločniku u sve većem bazenu krvi. Šest minuta kasnije odveden je u najbližu bolnicu, gdje je, neposredno nakon ponoći, službeno proglašen mrtvim. Kasnije je utvrđeno da je metak presjekao kičmenu moždinu i da je umro prije nego što je pao na zemlju.

Iako je više od 20 svjedoka vidjelo napadača, ove činjenice su još uvijek, manje ili više sve što javnost sigurno zna o ubijanju najkontroverznijeg lidera u švedskoj modernoj historiji.

Za svoje sunarodnjke Palme je bio više od političara. Više od 16 godina vodio je švedsku socijaldemokratsku partiju koja je bila na vlasti većinu 20. vijeka. Stranka je bila odgovorna za mnoge politike koje ljudi obično povezuju sa Švedskom, uključujući visoke poreze i snažan sistem socijalne zaštite. Palme je utjelovljavao ne samo partiju, već i njene vrijednosti.

Zbog toga je Palme obožavan od mnogih - njegov prethodnik Tage Erlander ga je nazvao "najvećim političkim talentom koji je Švedska vidjela u ovom stoljeću" – dok su ga drugi prezirali. Neki mu nisu vjerovali jer dolazio iz aristokratskog dijela, a aristokrati su ga prezirali jer su smatrali da je klasni izdajnik. Paranoidni uglovi švedske desnice iznosili su sulude navode, da je Palme sovjetski špijun. Contra, popularni konzervativni magazin, prodavao je dartboarde sa njegovom karikaturom.

U noći ubistva, kada je vijest o Palmeovoj smrti stigla do Claes Löfgrena, novinara švedske nacionalne televizije SVT, on je bio u restoranu. Kada su čuli vijesti, Löfgren mi je kasnije pričao, neki ljudi u restoranu su navijali i nazdravljali. Šveđanima svih političkih ubjeđenja, simbolika Palmeovog ubistva bila je jasna: kao da je ubica želio da uništi ideju same moderne Švedske.


Obraćanje Palmea, 1986. Foto: Sipa/Rex

Nakon Palmeove smrti, zemlja je bačena prvo u nemire, a zatim u konfuziju. Tokom protekle tri decenije, jedan glavni istražitelj za drugim nije uspio da riješi slučaj, a zvanična istraga ostaje otvorena. Švedska je 2010. uklonila zastaru ubistva, posebno kako bi istražitelji mogli nastaviti potragu za Palmeovim ubicom onoliko dugo koliko je potrebno. Više od 10.000 ljudi je ispitano u ovom slučaju, čiji dosijei sada zauzimaju više od 250 metara policijskog prostora u sjedištu švedske nacionalne policije. To je najveći arhiv aktivnih istražnih ubistava na svijetu.

Misterija Palmeove smrti postala je nacionalna opsesija. „Jedno od mojih najranijih sjećanja je da su moji roditelji razgovarali o tome ko je ubio Palmea“, rekao mi je prijatelj kojeg sam upoznao dok sam živio u Švedskoj posljednjih nekoliko godina. "Ne mogu da vam opišem koliko je ovo duboko u švedskoj duši." Ubistvo je inspirisalo filmove, drame i muziku, a čak je navedeno i kao faktor svjetske eksplozije skandinavskih romana kriminala i fikcije. Mnogi švedski detektivi amateri su posvetili veći dio svog života u rješavanju slučaja. Istraga je navela neke od njih da prekrše zakon i dok je druge dovela do same granice s ludilom.

Neki Šveđani to nazivaju 'Palmessjukdom' - Palmeova bolest. Više od 130 ljudi lažno je priznalo zločin. "Šveđani se doje idejom te strašne traume", rekao je Måns Månsson, reditelj koji je snimio film o ubistvu. "Stvarno je to teško pustiti."

Svaki neriješeni zločin stvara vakuum koji ljudi ispunjavaju svojim vlastitim teorijama, ali u svijetu je malo slučajeva u kojima je to tako istinito, kao što je to u u slučaju Olofa Palmea. Imao je mnogo neprijatelja što veoma lako dovodi do stvaranja brojnih teorija zavjere. Palme je tako podijelo švedsku javnost da je detektiv Lennart Gustafsson, koji je na slučaju radio od 1986. do 2016., jednom nvinaru 2012. rekao da 'bi osumnjičeno moglo biti pola švedskog stanovništva.'

Jedan od Palmeovih sinova, Joakim, danas je politolog na univerzitetu Uppsala, rekao mi je da su mnoge teorije zavjere daleko od neutemeljene. "Možeš smisliti ne samo jedan ili dva, već nekoliko različitih, manje ili više vjerodostojnih scenarija za organizirani atentat", rekao je on. Kada je umro 2004. godine, pisac krimi romana, Stieg Larsson je radio na teoriji slučaja koji uključuje međunarodnu zavjeru koju sada ozbiljno istražuje švedska policija.

Iako je ranije bilo lažnih uzbuna, postoji razlog za nadu da će slučaj uskoro doći do zaključka. U februaru ove godine, najnoviji vodeći istražitelj pojavio se na švedskoj televiziji i, sa zapanjujućim povjerenjem, obećao da će javnosti dati rješenje u narednih nekoliko godina. Preporučuje se oprez; ova mogućnost izgovorena je mnogo puta do sada. Međutim, policija je potvrdila da prvi put nakon mnogo godina intervjuišu nove subjekte i testiraju nove fizičke dokaze. Nakon 33 godine, dramatična definicija moderne Švedske možda se privodi kraju.

Od trenutka kada je nakon pucnjave uslijedio prvi hitni poziv, Švedska je bačena u haos. Snimci ranih razgovora između policijskih štabova, policajaca na mjestu pucnjave Palmea i osoblja u bolnici su uglavnom izrazi nevjerice. "Šta? Ne! Naš premijer? “Pita jedan policajac. "Ovde je totalna konfuzija", kaže druga osoba. "Da li je uistinu ubijen Olof Palme?"

Leif Brännström je te večeri izvještavao za nacionalne novine Expressen. Sjeća se da je pozvao šefa gradske policije da potvrdi glasine da je Palme umro. „Vrištao je nešto na mene i odmah je spustio slušalicu“, rekao mi je Brännström.

Na Sveavägenu, gdje se dogodila pucnjava, činilo se da je šok preuzeo razum. Policija nije ispravno zatvorila mjesto zločina, pokrivajući premalu površinu. Jedan metak nije pronađen do dva dana kasnije, kada ga je sa trotoara pokupio prolaznik. Ožalošćeni koji su stigli u satima nakon Palmeove smrti prešli su preko trake da bi postavili cvijeće u blizini bazena krvi; gažući po mjestu zločina, učinili su da buduće pretrage otisaka stopala ubice budu beskorisne. Ključnim svjedocima je bilo dopušteno da napuste mjesto događaja bez intervjua. Löfgren, jedan od novinara, te noći je bio na tom području i pozvao taksi kako bi ga odveo kući. Vozač je bio svjedok ubistva, ali nije bio ispitan, prisjeća se Löfgren s nevjericom. "Nazvao sam policiju i rekao:" Ovaj tip ovdje tvrdi da je bio svjedok ubistva, a on još uvijek vozi taksi ?! "

Ostali protokoli su ignorisani ili zaboravljeni. Policija u Stockholmu ima sistem za pretragu ulica unutar grada, ali nikada nije bila raspoređena. Policijski odredi su razbijali oko sebe tražeći napadača, a da nisu imali skoro nikakvu informaciju o tome kako bi mogao izgledati. Vozovi, trajekti i letovi su nastavili sa svojim redovima vožnje, dok su putevi i mostovi izvan grada ostali otvoreni satima nakon ubistva. U toj fazi, činilo se da niko nije bio glavni. Bila je to „sportska sedmica“, praznik kada su se mnogi Stockholmeri uputili u planine. Hans Holmér, šef policije okruga Stockholm, skijao je na sjeveru zemlje sa svojom ljubavnicom.

Holmér nikada ranije nije vodio istragu o ubistvu, ali kada je dobio vijest rano sljedećeg jutra, požurio je natrag u grad i preuzeo istragu. Barem je izgledao kao stvoren za tu ulogu, sa tvrdim crtama lica, strogim ponašanjem i jakom linijom koju je isticao u kožnim jaknama. Od svog prvog televizijskog nastupa igrao je ulogu heroja na kojeg se užasnuta nacija mogla osloniti. Javnost je uskoro preplavila njegovu kancelariju buketima i čokoladama, a novine su ga pozdravile kao švedskog Clinta Eastwooda.


Mjesto ubistva, Stockholm 1986. Foto: Sipa/Rex

U danima i sedmicama koje su uslijedile, zemlja se borila da se pomiri sa onim što se dogodilo. "Bilo je skoro doslovno nevjerovatno, bilo je to nešto što se sigurno ne može dogoditi u lijepoj, sigurnoj, kontroliranoj Švedskoj", rekao mi je novinar Andrew Brown, koji je godinama živio u Švedskoj. "Mogli ste jednako tako da ih zamolite da odbrane premijera od svinja koje padaju sa balkona." Posljednje ubistvo nekog švedskog vladinog službenika bilo je 1792. godine, kada je kralj Gustav III ubijen  balu pod maskama. Kada je DJ na nacionalnoj radio stanici saznao za Palmeovu smrt, nije bio siguran kako postupiti, piše autor Jan Bondeson u svojoj knjizi Krv na snijegu: Ubijanje Olofa Palmea. Jedini hitni protokol je bio da se razbije mala staklena kutija u studiju sa oznakom KD oznaku za rečenicu 'Kralj je mrtav'. U njoj se nalazila kaseta sa sumornom klasičnom muzikom.

Uprkos svojoj popularnosti, i Holmér je izgleda pao pod utjecaj šoka. Jedan od njegovih prvih koraka bio je da se oslobodi kompozitna slika osumnjičenog koji je viđen kako bježi u blizini mjesta ubistva. Ali nedostaci između navodnog viđenja ubice u bijegu značilo je da niko ne može biti siguran da je čovjek na skici zapravo ubica. Ipak, slika osumnjičenog, muškarca nordijskog izgleda sa dugim nosom i tankim usnama, koje je švedska štampa nazvala "Fantom", izašla je u svim novinama u zemlji. U narednih nekoliko dana, telefonska centrala u Štokholmskom policijskom štabu bila je oborena obimom primljenih poziva. Više od 8.000 dojava o susjedima i poznanicima koji su ličili na Fantoma preplavilo je policijske stanice.

Sedamnaest dana nakon ubistva, prvi osumnjičeni je priveden. Imao je veze sa desničarskim grupama koje su vjerovale da je Palme agent KGB-a na tajnom zadatku, ali je brzo oslobođen zbog nedostatka dokaza. Do tog trenutka, Holmér je počeo da se usredsređuje na alternativnu teoriju: da su pripadnici militantne Kurdistanske radničke stranke, ili PKK, ubili premijera. Tu grupu, koja je imala svoj štab i u Stockholmu, nedavno je vlada Palmea proglasila terorističkom organizacijom. Ali jedina druga stvar ovu je teoriju činila manje vjerovatnom, a to je da je PKK bila lako žrtveno janje. Dokaza protiv njih praktično nije ni bilo.

Holmér je bio toliko zaokupljen teorijom da izgleda da nije mario za nedostatak dokaza. Početkom 1987. godine, nakon što je skoro godinu dana provodila istragu protiv PKK, policija je upala u knjižaru u Stockholmu koja je služila kao baza za grupu i uhapsila 50 njenih članova. Ali, racija nije proizvela ništa vrijedno za istragu. Novine su ovaj slučaj Holmér za ovaj neuspjeh, pokrenule su naslove poput “Holmér must go” i uspoređivale ga s inspektorom Clouseauom iz Pink Pantera. 5. marta Holmér je u sramoti podnio ostavku. Službena istraga u prvoj godini kasnije je zaključila da je ona „karakterizirana alarmantnom besciljnošću i konfuzijom“.

Nakon toga stvari su samo postajale bizarnije. U tajnosti, Holmér je kao privatni građanin, nastavio da teži PKK teoriji sve do 1988. godine, kada su on i novinar po imenu Ebbe Carlsson uhvaćeni u pokušaju da švercuju ilegalnu opremu za prisluškivanje u Švedsku kako bi nastavili da nadziru članove grupe. Bio je to nacionalni skandal - nekadašnji heroj u zemlji krši zakon kako bi istražio diskreditovanu teoriju ubistva premijera - čak i prije nego što je otkriveno da je ministar za pravdu u to vrijeme, Anna-Greta Leijon, također učestvovala u tom planu.

Godine 1988, švedska policija imenovala je novog glavnog istražitelja koji se vratio na trag koji je Holmér odbacio tokom kurdskog debakla: o čovjeku koji se sumnjičavo ponašao u noći ubistva u blizini kina u kojem su bili Palme. Postojao je i potencijalni osumnjičeni, Christer Pettersson, koji je odgovarao opisu ovog čovjeka. Tri poznanika su izjavila da je Pettersson, koji se često nalazio u ulici Sveavägena, bio sposoban za ubistvo: proveo je neko vrijeme u zatvoru zbog ubadanja jedne osobe do smrti bajonetom.

Ako je Holmér izgledao kao junak iz priča, Pettersson je u tom slučaju bio zlikovac, sa snažnim obrvama, iskrivljenim ustima i divljim očima. Iako nije imao nikakav očigledan motiv, policija ga je odvela u pritvor 14. decembra 1988. Te iste noći, Lisbet Palme je gledala video postavku u kojoj je bio i Pettersson i identifikovala ga kao ubicu njenog muža. Pettersson je insistriao na nevinosti, a  nije bilo ni forenzičkih dokaza koji bi ga povezali sa mjestom zločina. Međutim, na osnovu Lisbetove identifikacije, u julu 1989. godine, nakon sedmosedmičnog suđenja, proglašen je krivim i osuđen na doživotni zatvor. Na trenutak se činilo da je ova nacionalna trauma završena.

Ali Petterssonovi advokati su se odmah žalili na odluku. Pokazali su da je policija ispričala supruzi, Lisbet prije prepoznavanja navodnog ubice da je osumnjičeni bio teški pijanac. Identifikovala je Petterssona tako što je rekla: „Broj 8 odgovara mom opisu" a onda, dodala ono najvažnije u istrazi, "možete vidjeti ko je alkoholičar". Pettersson je na slobodu pušten u oktobru 1989. godine. Sada već legendarna fotografija prikazuje ga kako se vraća u svoj stan, držeći bocu votke i bocu Baileya, kao da želi pokazati javnosti kako namjerava provesti svoje vrijeme na slobodi, kao i onih više od 85 hiljada maraka koje je dobio kao naknadu za njegovo nezakonito hapšenje. Koktel Baileysa i votke je kasnije postao popularan u barovima u Stockholmu. Nazvali su ga 'Ubica'.

Pettersson nije nestao iz javnog života. U godinama nakon puštanja na slobodu, on je novinama i televizijskim stanicama naplatio velike sume za intervjue u kojima je tvrdio da je bio mamac, te da je podmićivan za priznanje. Nagovještavao je mogućnost da je ipak kriv, ali ubistvo nikada nije priznao. Umro je 2004. godine. Ako je i ubio premijera – u šta su mnogi Šveđani nastavili da vjeruju - tajnu je sa sobom ponio u grob.

Početkom devedesetih već je mnogo vremena i novca bezuspješno potrošeno, kako u slučaju Petterssona, tako i u istrazi o PKK da su osnovna pitanja o noći ubistva ostala bez odgovora. Gde je bilo oružje kojim je ubistvo izvršeno, a za koje se verovalo da je Smith & Wesson .357 magnum revolver? Zašto se nisu ozbiljno uzeli izvještaji svjedoka o muškarcima sa voki-tokijima u blizini mjesta ubistva? Da li je nesposobnost policije bila suviše ekstremna da bi bila slučajna?

Tokom naredne dvije decenije, zvanična istraga je zamrla. Iako su najmanje četiri vodeća istražitelja preuzela slučaj između 1988. i 2013. godine, nijedan vjerodostojan osumnjičeni nije uhapšen. Kada sam pitao Månsa Månsona, filmskog reditelja, kako se ovih dana doživljava službena istraga Palmea, on se nasmijao i rekao: "Užasan, mizeran neuspjeh."

U praznini koja je otvorena zbog nedostatka zvaničnog napretka pojavio se niz istražitelja amatera koji su tražili svoja rješenja za slučaj. Nema detalja o Palmeovom životu ili smrti, nijedna slučajnost ili nedosljednost nisu se pokazale premalim temeljem na kojem se može graditi jedna teorija zavjere za drugom.

Nijedna teorija nije bila previše čudna: Palmeova žena ga je ubila zbog opetovanih ljubavnih afera. Ljudi koji su ubili Palmea su isti oni koji su ubili JFK-a. To su bile feministkinje u saradnji sa scijentolozima. Bilo je to planirano samoubistvo, a obarač je povukao Palmeov sin Mårten. Ne, cijelo ubistvo je iscenirano. Ili je možda revolveraš bio ruski filmski režiser Andrej Tarkovsky, koji se 1984. godine sastao sa Palmeom da bi zatražio pomoć da njegovog sina izvuče iz SSSR-a. Tarkovskyjev film iz 1986., sadrži i scenu snimljenu u uglu gdje je Palme ubijen . “To su uglavnom teorije sastavljene od strane bolesnih ljudi”, rekao je Mårten za New York Times 1998. godine, misleći na teoretičare zavjere koji su bili usredotočeni na smrt njegovog oca. "Neki od njih su me pozvali i izvinili se nakon što su dobili lijekove i prizdravili."


Hans Holmér, vođa istrage o ubistvu Olofa Palmea Foto: Hakan Roden/TT/Press Association Images

Neke teorije, uključujući i nekoliko njih koje se čine vjerodostojnijim, došle su od predanih Palmeovih opsesivaca, poznatih kao privatspanarna, ili privatni detektivi. To su ljudi koji su posvetili značajne dijelove svog života pronalaženju rješenja za slučaj. Prvi privatspanarna pojavili su se nakon Holmérovog neuspjelog napada na PKK, a ponekad su ih optuživali za uznemiravanje svjedoka i ometanje službene istrage. Mnogi su na mjestu ubistva rekonstruisali sam događaj uživo koje im je služilo za daljnje istraživanje. Månsson je nedavno opisao ove rekonstrukcije reporteru kao "mješavinu između seanse i ceremonije ... jedne od najčudnijih stvari koje sam ikada iskusio". Na jednom sastanku privatspanarna 1998. godine, navodno se pojavio i Christer Pettersson.


Christer Pettersson, nakon što je oslobođen optužbi za ubistvo Palmea Foto: AFP 

Popio je nekoliko rumkola, tvrdio da je Palmea ubila grupa italijanskih desničara, masona sa vezama u mafiji, ispričao nekoliko seksisitičkih šale i otišao.

Tokom godina, privatspanarna su se kretali od ozbiljnih istraživačkih novinara do 'pukotina'. Neki su postali profesionalni teoretičari zavjere, potičući kućnu industriju 'Palma manije'. Poznati novinar Sven Anér objavio je pet knjiga o slučaju, između 1988. do njegove smrti 2018. godine. Možda je "muška stvar misliti da vi sami možete riješiti slučaj s obzirom na najveće policijske resurse u švedskoj povijesti", rekla mi je Stephanie Thögersen, službenica za politiku u Švedskom ženskom lobiju.

Jedan od razloga zbog kojeg ubistvo još uvijek ima takav uticaj na Šveđane je taj što je Palme bio prva prava politička zvijezda nacije. "Bio je prilično neobičan za švedskog političara u to vrijeme, jer je bio otvoren, bio je polemičan, težak napadač", rekao mi je biograf Henrik Berggren. "On je tražio sukob." Henry Kissinger, čiji su se politički stavovi znatno razlikovali od Palmeovih, jednom je rekao: "Mnogi politički lideri su zaista dosadni s obzirom na funkcije koje obavljaju. To nije tačno kada je u pitanju Palme. ”

Prošla decenija je doživjela procvat u Palmologiji, posebno među ljudima koji 1986. još nisu bili ni rođeni, ili su bili premladi da bi pratili rane godine istrage. Dijelom je to zbog izvještavanja o 25. i 30. godišnjici u švedskim medijima, a dijelom zbog toga što su novi istražitelji imenovani u 2013. i 2016. godini. “Sve se dešava u valovima”, kaže Jan Stocklassa, novinar i autor knjige o ubistvu Palmea  'Čovjek koji se igrao vatrom', objavljene 2018. "I rekao bih da smo sada na nekoj vrsti vrha", dodao je Stocklassa.

Jedan od najpopularnijih novih prostora za ovu opsesiju je Palmemordet (“Ubistvo Palmea”), podcast koji istražuje ovaj slučaj, koji već ima 173 epizode i još traje. Autor, Dan Hörning, također organizira šetnje na godišnjicu ubistva. On i njegovi slušaoci šetaju tako Palmeovom posljednjom rutom, stižu na mjesto ubistva tačno u trenutku kada je Palme ubijen. Schiaffino Musarra pravi televizijsku seriju o pokušaju rješavanja Palemovog ubistva, bio je na nekoliko ovih šetnji. "Zabavno je", rekao mi je.

Mnogi 'privatspanarna' su i dalje uporni u svom poslu. Neki od ozbiljnijih su nedavno osnovali grupu pod nazivom Sanningskommission ili Komisija za istinu. Ovi ljudi već godinama samostalno istražuju slučaj i počeli su da udružuju svoje resurse 2016. godine. „Naša primarna misija je da skupimo i proslijedimo dalje sve anomnimne dojave – ili policiji ili novinarima“, kaže rukovodilac grupe Sven-Åke Österberg. "Neki ljudi možda nisu skloni da razgovaraju sa policijom, onda smo mi sigurna alternativa."

Rješavanje slučaja je i dalje od najveće važnosti za Švedsku, rekao je Österberg. Saopštenje Komisije za istinu prilično bombastično tvrdi da "ovo ubistvo mora biti riješeno radi kredibiliteta i opstanka našeg demokratskog društva". Drugim privatnim istražiteljima, međutim, neriješeni slučaj je manje opasna prijetnja švedskoj demokratiji, a više intelektualni izazov. Louise Drangel, dugogodišnja privatna detektivka, uspoređuje je sa složenom zagonetkom Agathe Christie. "I moraš biti oštrouman da bi skupio sve dijelove“, rekla je.

Nedavno su radovi nekih novinara i 'privatspanarna' počeli su da daju teorije koje utiču na službenu policijsku istragu. Prošlog ljeta, švedski časopis Filter objavio je rezultate 12-godišnje istrage u kojoj se tvrdi da je ubica bio svjedok u slučaju Stig Engström. Engström je poznatiji u Švedskoj kao "Skandia čovjek", jer je radio za švedskog osiguravajućeg giganta, koji je imao urede pored mjesta ubojstva.

Politički, Engström je bio ono što je u Švedskoj poznato kao moderat - čvrsto desnica u odnosu na Palmea. Thomas Pettersson, novinar koji je vodio istragu magazina, otkrio je da je Engström prethodno radio u švedskoj vojsci. Pettersson tvrdi da je Engström imao obuku za oružje, kao i pristup, preko prijatelja s velikom zbirkom vatrenog oružja, pa i vrste magnuma .357 s kojim je Palme očigledno upucan. Zapisi iz ureda Skandije pokazuju da je Engström napustio zgradu u 11,19 sati, dvije minute prije nego što je Palme ubijen.

Engström se ubio 2000. godine. Njegova supruga, koju se odn njega razela godinu ranije, smatra da je on bio prevelika kukavica da bi ubio Palmea. Međutim, ona je nedavno rekla novinama Expressen da ju je policija dvaput ispitivala 2017. Expressen je također izvjestio da je policajac ispitao Thomasa Petterssona, novinara koji stoji iza istrage, kao stručnjaka za taj slučaj.

Policija istražuje i daleko najuznemirujuću teoriju, koju je djelimično razvila najpoznatija osoba koja je postala 'privatni detektiv', Stieg Larsson. Pored pisanja bestselera Millenijum trilogije, Larsson je imao dugu karijeru kao istraživački novinar. Teorija na kojoj je radio 2004. godine kada je umro od srčanog udara je da je ubistvo izvršila međunarodna zavjera koja se sastoji od dvije grupe različitih motiva, ali zajedničkog uvjerenja da Palme treba umrijeti.

Prvu grupu su činili pripadnici pro-apartheida iz bezbjednosnih i obavještajnih službi Južne Afrike. Palme je bio otvoreni protivnik apartheidskog režima, a njegova vlada je dala milionsku humanitarnu pomoć Afričkom nacionalnom kongresu Nelsona Mandele. Teorije o učešću Južne Afrike u njegovom ubistvu kružile su od najranijih dana slučaja. Oni su postali posebno popularni 1996. godine, kada je bivši komandant južnoafričke policijske ekipe tvrdio da je Palmevo ubistvo dio operacije Long Reacha, tajnog programa koji neutralizira opoziciju vladama apartheida u zemlji i inozemstvu.

Godine 1982. članovi ove operacije su u Mozambiku ubili aktivistu protiv apartheida Ruth First i bombardovali londonsku kancelariju ANC-a. Druga grupa koju je Larsson identifikovao sastojala se od desničarskih ekstremista unutar Švedske, čije je mreže Larsson istraživao čak i prije ubistva Palmea.

Jedna od osoba za koju je Larsson vjerovao da je bila umiješana u zavjeru za ubistvo bio je švedski plaćenik Bertil Wedin, koji je navodno radio za južnoafričkog špijuna zaduženog za operaciju Long Reach. Larsson je tvrdio da je Wedin pomogao da se regrutuje Palmeov ubica, švedski ekstremista. Wedin poriče bilo kakvu umiješanost u ovaj slučaj i nikada nije bio osumnjičen."Nemam šta da izgubim od istine koja izlazi jer, na sreću, nisam ubica i nisam imao ništa sa tim", rekao je Wedin u intervjuu objavljenom u švedskom listu Svenska Dagbladet 2014. godine. Švedski policijski istražitelji posjetili su Južnu Afriku u oktobru 1996. godine i rekli da ne mogu otkriti dokaze toj uroti. Jan Stocklassa, koji je nastavio Larssonovu istragu nakon njegove smrti, i objavio svoju studiju slučaja na švedskom jeziku krajem prošle godine, rekao mi je da vjeruje da je ubica još uvijek živ i da je trenutno pod istragom švedske policije.

Oba ova pravca ispitivanja – Skandia čovjek i takozvani “trag Južne Afrike” - bili su prisutni i u najranijim danima istrage. Zašto onda novinari još uvijek otkrivaju informacije koje policija još ne zna? I ovdje postoji više teorija. U prvih 15 godina nakon ubistva, najmanje četiri zvanične istrage lansirane su uz prvobitnu istragu Hansa Holméra. Nesposobnost te istrage dovela je do popularne teorije da je Palme ubijen od strane desničarskih ekstremista unutar policijskih snaga, od kojih je postojao dobar broj. Sam Holmér bio je zadužen za jednu posebno grupu policajaca u civilu koji su imali reputaciju brutalnosti i izražavanja podrške nacističkoj ideologiji.

Drugi smatraju da je problem bio u tome što su Holmér i kasniji istražitelji bili pod ogromnim, iako nezvaničnim, pritiskom socijaldemokratske vlade da pronađu rješenje koje bi društvo lako prihvatilo. Prvo, kurdski separatisti su se činili najboljim 'izborom'. Onda je Christer Pettersson, alkoholičar sa nasilnom istorijom - figura, kako kaže autor Jan Bondeson, "koju niko ne bi propustio".

To je stav Gunnara Walla, istraživačkog novinara koji je napisao nekoliko knjiga o ubistvu Palmea. Rekao mi je da je oklijevanje da se pogledaju ružnije strane života u njihovoj zemlji duga švedska tradicija. Historičari u Švedskoj dugo su se bavili činjenicom da je navodno neutralna Švedska trgovala s nacistima tokom Drugog svjetskog rata, na primjer. Ista nevoljkost, smatraju neki, objašnjava zašto su mnogi u Švedskoj bili toliko iznenađeni nedavnim porastom izbornog uspjeha krajnje desničarske stranke Demokrata Švedske, koja je imala skoro 18% glasova na parlamentarnim izborima 2018. godine.

Kao i gotovo sve u ovom slučaju, ovaj stav - da su istražitelji tražili ukusno rješenje - osporava se. Prema privatnom detektivu Drangel, osnovni problem u istrazi bio je to što Holmér nije znao šta radi. Nekoliko godina nakon ostavke u policijskim snagama, Holmér je počeo pisati umjereno uspješnu kriminalističku fikciju o policajcu iz Stokholma pod nadimkom “The Flea”. U vrijeme njegove smrti 2002. godine radio je na knjizi o ubistvu Palmea. "On je bio administrator, ali je želio da bude heroj zemlje", rekao je Drangel. "Jednostavan odgovor je da on za to nije bio kompetentan."

Iako su se nezvanične istrage o Palmeovoj smrti s vremenom povećale, tek je u posljednjih nekoliko godina službena istraga o ubistvu Palmea poprimila novi oblik. Nevjerovatno, novi fizički dokazi su se pojavili nakon 30 godina. Ovog aprila, istražitelji su primili voki-toki koji je navodno pronađen u blizini ubistva dva dana nakon što je Palme ubijen. Nejasno je zašto ga je osoba koja je pronašla voki-toki, na koji istražitelji već dugo vremena upozoravaju, tako dugo zadržala ili zašto je ta osoba sada odlučila da ga preda. Ako je voki-toki povezan sa Palmeovim ubistvom, to bi značilo da je više od jedne osobe bilo umiješano u zavjeru za ubistvo premijera. Prema navodima medija voki-toki se još uvijek testira na DNK.

Istražitelji su tajanstveni rekao mi je Gunnar Wall. Novi vodeći istražitelj, koji je dužnost preuzeo 2016. godine, zove se Krister Petersson. On nije odgovorio na moje zahtjeve za komentare, ali kada se pojavio u nedjeljnoj kriminalnoj emisiji Veckans Brott u februaru, rekao je da njegov tim istražitelja svake sedmice prima nove dojave. "Zato sam optimista i zato ćemo moći riješiti ovaj zločin", rekao je domaćinu emisije. "Moći ćemo reći švedskom narodu što se dogodilo - u to sam siguran".


Obilježavanje jedne od godišnjica ubistva švedskog premijera Foto: AFP

Hoće li, ili ne građanima rješenje uskoro biti isporučeno, ovisi o tome koga pitate. Većina ljudi s kojima sam razgovarao dala je ostavku. "Razni šarlatani i prevaranti donijeli su fantastična rješenja za ubistvo, ali ništa se nije desilo otkako sam napisao knjigu (2005)", rekao je Jan Bondeson. Drugi kažu da je previše ključnih svjedoka sada već preminulo, dok su se drugi pokazali nepouzdanim, kao i to da ima premalo forenzičkih dokaza.

Nasuprot tome, Jan Stocklassa i Sven-Åke Österberg, šef Komisije za istinu, su optimistični. "Ali to neće doći samo od švedske policije", rekao je Stocklassa. "Vjerujem da će pritisak za rješavanje ubistva doći od mladih ljudi koji neće prihvatiti neriješeno ubistvo." Kada su oni u pitanju, Komisija za istinu je obećala da neće odustati dok se ne pronađe rješenje. Pa ipak, kao što Stocklassa piše u svojoj nedavnoj knjizi, na neki način se osjeća da 30 godina kasnije znamo mnogo manje, nego što smo znali u prvoj godini.

U maju prošle godine, sadašnji premijer Švedske, Stefan Löfven, nazvao je slučaj "otvorenom ranom u švedskom društvu" i rekao: "Izuzetno je važno da se to riješi." Jedina stvar koja je strašnija od ubijanja vođe moderne Švedske je da zemlja nikada ne sazna šta to znači. Arne Ruth, bivši glavni i odgovorni urednik lista Dagens Nyheter, izjavio je 1998. godine da su posljedica, ostavke i skandali, a ne sami atentat, ono što progoni zemlju: “Potpuni neuspjeh pravosudnog sistema da se nosi sa slučaj je na neki način bio još gora katastrofa za Švedsku. "

"U ovom trenutku znamo da postoji manje od 10% šanse da se ubistvo riješi", rekao je jedan anonimni član osoblja Palmea za New York Times manje od godinu dana nakon ubistva. „To nije naš problem. Naš problem je ono u što ljudi iz Švedske vjeruju da se dogodilo i kako se oni nose s tim.” Tri desetljeća kasnije, bez počinitelja, bez motiva i bez uvjerenja, taj problem i dalje gori.



OBNOVI SADRŽAJ

FTV










OSTALE VIJESTI
Imenovanja i komisije: Danas hitna sjednica Doma naroda PSBiH

Sjednica Predstavničkog doma PFBiH : Zastupnici o poskupljenju plina i izvještaju o radu Vlade

VIDEO: Yildirim priznao poraz: Imamoglu pobijedio na izborima u Istanbulu

Prijetnja napadom poput onoga prošle sedmice: Iran zaprijetio obaranjem novih američkih dronova

Sprema se evakuacija cijelog grada: Eksplozija u skladištu oružja u Kazahstanu

Opisani kao pokušaj \'svrgavanja vlasti\': Počinje suđenje organizatorima mirnog prosvjeda na Taksimu

Bangladeš: Voz sletio sa šina : U željezničkoj nesreći četvero poginulih, 100 povrijeđenih

Nema prijetnje od cunamija: Snažan zemljotres pogodio Indoneziju

Rusija, SAD i Izrael oko Irana: U Jeruzalemu se održava \'povijesni i jednistveni\' sastanak

Član legendarne generacije KK Bosna: Preminuo legendarni košarkaš Žarko Varajić

Pompeo u posjetu Saudijskoj Arabiji zbog napetosti s Iranom
Majka u SAD-u ubila dijete, pregazila ga terencem u bizarnoj igri
Iranski ministar: Hakerski napadi SAD-a bili su neuspješni
U strogom turskom zatvoru kreće suđenje organizatorima prosvjeda protiv Erdogana
Potres u nedjelju navečer istjerao Rimljane na ulice
Četrnaestero mrtvih u rušenju šatora na religijskoj svečanosti u Indiji
Prije godinu dana tajlandski dječaci upali su u spilju. Ne smiju pričati o tome
Cijene nafte prošlog tjedna skočile više od 5 posto
Istok Japana zatresao potres
SAD ima plan: Uložiti u Palestinu 50 milijardi dolara i otvoriti milijun poslova
Erdogan priznao poraz
Trump kaže da ne želi ratovati s Iranom, nudi im pregovore
Jedna osoba poginula, sedam ranjenih u napadu Hutija na saudijsku zračnu luku
Erdogan je doživio najveći poraz do sada
Britanski državni tajnik ponovio da Iran ima veze s napadima na tankere
Rohani traži da SAD snosi međunarodne posljedice
Na Himalaji pronađena tijela sedmorice nestalih planinara
Stotine tisuća Čeha izašle na ulice Praga, traže smjenu premijera
Erdogan gubi izbore u Istanbulu
Kolege od Johnsona traže da objasni zašto mu je policija došla u stan








SVAŠTARIJE

Potres u nedjelju navečer istjerao Rimljane na ulice

Prije godinu dana tajlandski dječaci upali su u spilju. Ne smiju pričati o tome

Preminuo legendarni košarkaš Žarko Varajić

Moguć štrajk zdravstvenih radnika u FBiH

Erdogan gubi izbore u Istanbulu

Na Himalajama pronađena tijela sedmorice nestalih planinara

Grom usmrtio muškarca iz Zenice

Istanbul izlazi na ponovljene izbore. Može li Erdogan još jednom izgubiti?

Teška nesreća u SAD-u: Kamionom vozio u kontra smjeru, poginulo 7 motociklista

Veliki američki gradovi ne žele sudjelovati u protjerivanju migranata