TUZLARIJE - KULTURA

16.07.2006.
Sanela Babić, mlada tuzlanska glumica
Kroz glumu sam naučila da posmatram ljude


"Kroz glumu sam naučila da posmatram ljude. Iz njihovog stava kako hodaju ili sjede može dosta da se sazna o karakteru. Naučila sam da sagledam čovjeka na drugačiji način, njegovu unutrašnjost", kaže mlada tuzlanska glumica Sanela Babić.

Iako nije "vezana" za jedan ansambl, već radi kao asistent na predmetu scenski pokret Akademije scenskih umjetnosti u Tuzli, Babićeva je aktivna na pozorišnim daskama. Posljednji projekat u kojem je igrala je "Prikazanje", ali posebno izdvaja predstavu za djecu "Čarobnjak iz Oza".

"Od svih predstava ta dječija predstava je zaista posebna. Takvim predstavama odgajamo publiku i osiguravamo da će oni u budućnosti imati neke kriterije kad gledaju predstave", kaže Babićeva, koja je na ASU Tuzla diplomirala u drugoj generaciji studenata i to u klasi prof. Vlade Keroševića.

Govoreći o studentskim danima ističe da su njena prva glumačka iskustva vezana za Teatar Kabare Tuzla, koji, danas, smatra svojim gnijezdom. Posebno joj je važna diplomska predstava "Anđeo na mom ramenu", jer je, osim publike, i ona je bila zadovoljna rezultatom uloženog truda. Iako buduće generacije glumaca nemaju svijetlu budućnost, osiguran angažman, Babićeva smatra da se ne treba predati, već tražiti svoju priliku za rad na sceni.

"Već sada ima glumaca na Birou, ali ne treba čekati priliku, već je tražiti. I moja budućnost je bila neizvjesna, ali se treba boriti", smatra Sanela. No, slaže se s konstatacijom da redatelji, po samo njima znanim kriterijima, "kroje" raspodjelu uloga, te da je činjenica da u određenim filmovima glavne uloge igraju stalno isti glumci. Ipak, treba znati, kaže Sanela, da nema malih i velikih uloga, jer "kralj ne bi bio kralj, da nema dvorsku ludu".

"Smučilo mi se da u filmovima gledam stalno iste glumce. Volim stare iskusne glumce, uz osvježenja mladim talentovanim glumcima. Mislim da svako zaslužuje priliku", ističe Sanela Babić. Za sebe kaže da nije sujetna i da kritike prima profesionalno. Ipak, neke kritike ne prihvata, zavisno od koga dolaze. Smatra da je kritika, bilo pozitivna ili negativna, dobra, ali da neke uzima s rezervom, jer su postale komercijalne.

"Volim da me kritikuju kolege i oni koji nešto znaju o mom poslu. Takve kritike me guraju naprijed", kaže Sanela. Prisjećajući se puta koji ju je doveo do mjesta Akademije i rado viđene glumice, kaže da joj je Mićo Mitrović iz NP Tuzla još u djetinjstvu otkrio moć i čar scene. Igrala je u amaterskom pozorištu na Husinu, ali upisom u srednju Medicinsku školu, glumu je "gurnula" u stranu.

"Tražeći šta da upišem nakon srednje škole, vidjela sam konkurs za Akademiju. Tada, kao da se probudila ona avantura sa glumom prije srednje škole. U svijet pozorišta sam ušla nekako naivno. Sva sam bila izgubljena, sve je zgrada fakulteta je bila nekako velika, ljudi su bili veliki. Jednostavno, nisam znala šta me čeka", kaže Sanela. I na prijemni je otišla nepripremljena, ne znajući šta je čeka i šta profesori očekuju da vide. Izvela je recitaciju "Mala žena".

"Profesori su mi kasnije rekli da je presudila pozitivna scenska drskost i jak nastup na sceni", pojasnila je Babićeva. Nakon završene Akademije, naučila je da je gluma zapravo neisrpno istraživanje i da treba napraviti dobar odabir. Ističe da je mukotrpan posao doći do jednostavnosti koju gledaoci vide kada ansambl izvodi predstavu, da je, uprkos tome, profesija glumca ispunjava.
(J.Šarac - Nezavisne)

Priredio(la): V.K.                


Osmrtnicama ba smrtovnice