TUZLARIJE - KULTURABKC Tuzla Međunarodna izložba slika KALT: ART: E Povodom Dana oslobođenja Tuzle, u BKC je otvorena međunarodna izložba slika KALT: ART: E. Slike su nastale tokom 3. likovne kolinije Modrac 2006. Učesnici kolonije, odnosno autori slika raznih likovnih tehnika su Belma Bešlić, Dženana Brkić, Edin Dervišević, Engin Dogan, Dragan Gačnik, Mirsad Hadžiefendić, Emina Hadžihalilović, Džeko Hodžić, Maja Hrvanović, Senka Hukić, Admir Ibrahimović, Alija Kamber, Nataša Klopić, Jasmin Kukavica, Hamzalija Muhić, Dejan Slavuljica, Emir Šehanović i Merima Turbić. Izložba će u Tuzli biti postavljena do 12 oktobra, a potom će biti otvorena u Zenici i Sarajevu. Vizuelna realnost, kao isključivi svjetonazor u ovo digitalno vrijeme obrazaca, opustjelih pojmova i svejednoće, poništila je zbilju oduhotvorene spoznaje, ali umjetnost ne treba da ispunjava želje profane percepcije, zbog čega ne tražimo uzore i uzorke već viđenih mrtvih stvari na slikama nastalim tokom likovne kolonije Modrac (8 – 16. juni 2006), KALT: ART: E. Grafika, tuš, ulje i akrilik na platnu, bojeno drvo, akrilik na drvetu ili ljepenci, kombinovane tehnike bez imena, otisak su oslobođenosti od opačine kiča i agresivne grimase čovjeka koji je sveden na antropološki pojam. To je bunt, gnušanje prema izmještanju ličnosti u okruženje koje generira naš identitet. Primimo slike kao stanje iza vidika. - Ne opirimo se recepciji tajnovitosti smisla koji se vazda prikazuje u pomračenom stanju iscrpljenosti čovjekovom kratkotrajnošću. Spoznajni proces likovnog oblikovanja neizrecivog i nepojamnog deformiše stvari čiju smo suštinu prestali opažati koketirajući sa prividom punoće realnosti. Umjetnik deformiše antistvarnost, što je, ustvari, prirodni impuls ljepote od koje smo otuđeni. Zato je estetika uvijek nešto intimno i monumentalno bez obzira na proporcije i zanijemjeli jezik simbola. Radi toga nemojmo niti žuriti prepoznati sliku i osloviti je apstrakcijom, jer njene estetske dimenzije izmiču geometrijskim i vizuelnim pravilnostima. Neoekspresionistički postupak za angažman zamrla opažaja pred predmetima zapuštenih ili pretrpanih značenja jeste i upotreba jedne intenzivne boje za nešto što se u toj boji inače ne manifestuje. Ni mene, Tempus monumentus, Figura, Ljudi iz sjene, Mexikanac, Žuta soba 2, Jezerski mornar, !PSNMUC nisu kreacije jednoznačnog stanja realnosti, ali ni imaginacije nemogućeg ako već postoji u svom obliku kao stvarno tkivo stvoreno individualnom duhovnom ozarenošću rajem života. Oblici koje vidimo na slikama su i materijalizovani elementi prapočetka za kojim tragamo koliko i za trajnijim krajem. Ovakva umjetnost pokušava da približi čovjeka svetom ishodištu svog bića i strastvenoj čulnosti koja otkriva i misao boje. U čistim oblicima likovnosti vidljiva je slutnja i žudnja za cjelinom istine o suglasju svrhe, materije i vječitosti duha. Sve je ovo utkano u čudesne kompozicije likovnog govora s poetskom vokacijom iz koje se rađa sreća i spoznaja, potom raste i poprima proporcije i boju. Takve poete su svjesne da ovozemaljskoj konačnosti pripadaju i emocije novog postojanja, ali, u ovom slučaju, ne u religijskom prepjevu, već u stvaralačkoj slobodi osjećaja za uživanje na nevidljivoj stazi s vidljivim tragovima u duši i na platnu. Mirzet Ibrišimović Priredio(la): V.K. |