TUZLARIJE - KULTURA

30.10.2006.
BKC Tuzla
Izložba Alije Kulenovića




Postavka kojom dominiraju piramide, potekla iz kičice Alije Kulenovića, inspirisana je arheološkim otkrićima Semira Osmanagića. Zapravo, slikar ispravno prepoznaje piramidu kao simbol, razotkriva je kao svojevrsno energetsko čvorište bosanske duhovnosti. Piramida ma kako da jeste zaostavština od davnine, iz vremena koje jedva da i pamtimo, istovremeno se pojavljuje kao savremeni ertefakt. Jer, njena je uloga, bar visočke piramide, po svemui aktuelna. Drevna je gradnja uznemirila mnoge duhove, uzburkala javnost - ne samo u Bosnu, pa i Aliju Kulenovića, koji je znao u svojim slikama sažeti davno nestale kolorite, one koje moramo vidjeti ovdje i sada, kao i projektiranje, one koje mogu biti.



Fascinantna tehnika slikanja kod Alije Kulenovića dodaje ukupnom utisku kada bivate suočeni sa njegovim piramidama - utisak nestvarnog, maltene fantastičnog. Ovu je tehniku gradio unazad dva desetlječa rada, tokom godina posvećenih izučavanju harfa kao osnovnog načela i počela unutar fakture stvarnosti. Do sada je postavio dvadeset i jednu samostalnu, te učestvovao u trideset i dvije kolektivne izložbe, u Zenici, Tuzli, Sarajevu, te u Hrvatskoj, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Austriji... Njegove slike krase mnoge domove i urede, što će reii da je svoje viđenje harfa zasijao diljem svijeta. Za novu tehniku u slikarstvu odlikovan je i nagradom, Zlatnom medaljom na Svjetskom bijenalu u Montrealu u jesen 2001.



Piramide predstavljaju tek vrh ledenog brijega u bogatom Kulenovićevom slikarskom opusu. Ne i zanemarljiv, jer u novom opusu, nakon ciklusa slika kojima dominira nišan, on se osvjedočuje kao autor koji nastoji zagledati s onu stranu života, kao slikar onostranog, recimo. Iako odabire ovozemaljske simbole zagrobnog ne može mu se prigovoriti kako ih ne nadilazi: njegov govor kičicom otvara kapije kroz strukturu nišana ili piramide, u tajanstvene svijetove neopipljiva ustrojstva, slikane iza granice što ih prepoznaju čula. Refleksije onostranog što ih prepoznajemo u njegovim slikama, dakle, moramo pokušati tumačiti i nećemo uspjeti, baš kao i u sličnom literarnom pothvatu, Džojsovom "Fineganovom bdijenju", čiji jezik niko do dan danas nije preveo. Ko zna, možda, poput Džojsa, i Alija Kulenović slika ptičijim jezikom, ali, ako i tako i jeste, izvjesno je da mi to nikada nećemo doznati

Adnadin Jašarević

Priredio(la): S.M.                


Osmrtnicama ba smrtovnice