TUZLARIJE - KULTURADanas se navršilo 30 godina od smrti nobelovca Ive Andrića U Memorijalnom muzeju “Ivo Andrić” u Travniku večeras u 19 sati prigodnim programom bit će obilježena 30. godišnjica smrti književnika nobelovca Ive Andrića. Ivo Andrić rođen je 1892. godine u Travniku. Osnovnu školu završio je u Višegradu, a 1903. godine upisao je Veliku gimnaziju u Sarajevu. Još kao gimnazijalac priključio se pokretu ˝Mlada Bosna˝ za oslobođenje južnoslavenskih naroda od austro-ugarske vladavine. Svoju prvu pjesmu ˝U sumrak˝ objavio je 1911. godine u ˝Bosanskoj vili˝. Naredne godine započeo je studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Beču, a potom u Krakovu. Na vijest o sarajevskom atentatu i pogibiji nadvojvode Franca Ferdinanda, 28. lipnja 1914. godine, Andrić je napustio Krakov i otputovao u Split, gdje je, odmah po dolasku, uhićen. U tamnici je, kao politički zatvorenik, ostao do ožujka 1915. godine. Po izlasku s robije došao je u Zagreb, gdje je 1918. godine objavio prvu zbirku stihova u prozi ˝Ex ponto˝. Krajem 1919. godine preselio se u Beograd, gdje je počeo da radi kao činovnik u Ministarstvu vjera. Intenzivno se uključio u književni život prijestolnice, družeći se s Milošem Crnjanskim, Stanislavom Vinaverom, Simom Pandurovićem i drugim piscima. Andrić je imao veoma uspješnu diplomatsku karijeru: godine 1920. postavljen je za činovnika u poslanstvu u Vatikanu, a uslijedio je diplomatski rad u konzulatima u Bukureštu, Trstu i Gracu. U to vrijeme objavio je zbirku pjesama u prozi ˝Nemiri˝, pripovijetke ˝Ćorkan i Švabica˝, ˝Mustafa Madžar˝, ˝Ljubav u kasabi˝ itd. U lipnju 1924. godine u Gracu je obranio doktorsku tezu ˝Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine˝. Tijekom 1927. godine radio je u konzulatima u Francuskoj, a naredne godine u poslanstvu u Madridu. Iste godine objavljena je njegova pripovijetka ˝Most na Žepi˝. Od 1930. do 1933. godine bio je tajnik stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Genevi. U to vrijeme objavio je prvi dio triptiha ˝Jelena, žena koje nema˝. Andrić je 1939. godine postavljen za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu, međutim, u rano proljeće 1941. godine ponudio je nadležnima u Beogradu ostavku, navodeći da ga na to obavezuju službeni i moralni razlozi. Njegov prijedlog nije prihvaćen i 25. marta u Beču, kao zvanični predstavnik Jugoslavije, prisustvovao je potpisivanju Trojnog pakta. Dan nakon bombardiranja Beograda, 7. travnja 1941. godine, Andrić je napustio Berlin i vratio se u Beograd. Tijekom rata je živio povučeno i bavio se pisanjem. U to vrijeme nastali su njegovi veliki romani ˝Travnička kronika˝ i ˝Na Drini ćuprija˝, koji su objavljeni po završetku rata, a krajem 1945. godine u Sarajevu je izašao i roman ˝Gospođica˝. Prve poslijeratne godine postao je predsjednik Saveza književnika Jugoslavije, a 1946. godine i redovan član SANU. Narednih godina aktivno se bavio javnim poslovima, držao predavanja, govorio na javnim skupovima, putovao u SSSR, Bugarsku, Poljsku, Francusku, Kinu. Godine 1954. postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Prvi je potpisao Novosadski dogovor o srpsko-hrvatskom književnom jeziku. Te godine tiskao je u Matici srpskoj roman ˝Prokleta avlija˝. ˝Za epsku snagu˝ kojom je ˝oblikovao motive i sudbine iz povijesti svoje zemlje˝ Ivo Andrić je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Besjedom ˝O priči i pričanju˝, 10. prosinca 1961. godine u Stokholmu zahvalio se na priznanju, a cjelokupni iznos Nobelove nagrade poklonio je bibliotečnom fondu Bosne i Hercegovine. Prva Sabrana djela Ive Andrića, u deset tomova, objavljena su 1963. godine, kod Udruženih izdavača (˝Prosveta˝, ˝Mladost˝, ˝Svjetlost˝ i Državna založba Slovenije). Narednih godina Andrić je veoma malo pisao, ali su njegove knjige neprekidno pretiskavane u zemlji i inozemstvu. Posljednjih godina života zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno, a preminuo je 13. ožujka 1975. godine. Njegova djela prevedena su na više od 30 jezika. Priredio(la): sunce/bljesak/onasa |