TUZLARIJE - KULTURAIvo Pogorelić, slavni pijanista, za ˝Avaz˝ Dolazak u BiH za mene je egzotično putovanje Jako volim ovo područje, jer su ljudi puni emocija, kaže Pogorelić * Za umjetnika su bitni rad i bitka protiv rutine * Pomoć mladim tal Iako poznat po tome što baš i ne uživa u društvu novinara, što rijetko daje intervjue, što ne dopušta fotografiranje nastupa i proba, slavni pijanista i jedan od najznačajnijih svjetskih umjetnika Ivo Pogorelić ipak je pristao na razgovor za ˝Dnevni avaz˝. S Pogorelićem smo razgovarali nakon probe, na sceni BKC-a u Tuzli, gdje je sinoć trebao održati svoj prvi koncert u gradu soli. Razgovor je počeo prisjećanjem na događaj iz 1980. godine, poslije kojeg počinje njegova svjetska slava. Naime, Pogorelić je diskvalificiran iz finala prestižnog Međunarodnog pijanističkog natjecanja ˝Frederik Šopen˝, održanog u Varšavi. Taj događaj izazvao je negodovanje publike, skandal na međunarodnoj muzičkoj sceni, pa čak dobio i političke konotacije. Kako danas, nakon 25 godina, gledate na taj događaj? Je li Vam on pomogao ili odmogao u karijeri? - To natjecanje nije bilo provedeno objektivno i radilo se o klasičnoj spletki. Treba uzeti u obzir da je socijalni i politički trenutak pogodovao revoltu koji je pokazala publika. U drugim okolnostima možda tog revolta ne bi ni bilo. Sada postoje različiti prikazi o tim događajima iz Gdanjska, o Lehu Valesi, o početku tog ustanka u Poljskoj... Natjecanje je prethodilo svemu tome. Tamošnja komunistička partija više nije bila u stanju upravljati stvarima i događaji su im izmicali kontroli. Na samom natjecanju po naredbi je trebao pobijediti jedan čovjek, ali su ljudi protiv toga ustali i reagirali. U kojoj mjeri je to odredilo moju buduću karijeru, zaista ne bih mogao reći. Nastupi u Kini Dobili ste pozivnicu da budete u žiriju na ovogodišnjem natjecanju ˝Frederik Šopen˝. Je li to svojevrsna satisfakcija? - Pa, ne znam. Vjerovatno neću biti u žiriju, jer u to vrijeme imam ugovorene nastupe u Kini. Pored brojnih nastupa u prestižnim svjetskim koncertnim dvoranama, našli ste vremena i za koncert u Tuzli, gdje Vas baš i ne čakaju uslovi na koje ste navikli? - Osjećam se veoma radosno što sam u Tuzli i Bosni i Hercegovini. Jako volim ovo područje, jer su ljudi ovdje puni emocija. Za mene je osvježavajući susret s ovdašnjim ljudima, ali, naravno, ima i puno patnje vezane za bližu povijest. Velika je žalost prolaziti vašom zemljom i vidjeti još uvijek na sve strane devastirana područja. Međutim, životnost u ovom kraju, raspoloženje ljudi, na mene kao umjetnika utječu jako pozitivno. Za mene je ovo i jedno egzotično putovanje, ako uzmete u obzir moje redovno iskustvo u koncertnim dvoranama širom svijeta na koje sam naviknut i naučen, možda pomalo u tome i razmažen. Koncert, kao što će biti ovaj u Tuzli, po tome se puno razlikuje od ostalih i iskustvo je koje ne doživljavam tako često. Kakv ˝recept˝ koristite za dugotrajni opstanak u samom svjetskom vrhu? - Za svakog umjetnika bitni su rad i borba protiv rutine. Jer, i najveći uspjeh može biti umanjen ukoliko se prepustite rutini. Jedni izazovi su u mladim danima, drugi u srednjoj dobi i kako čovjek stari, oni se mijenjaju. Treba znati prepoznati one faktore koji svakodnevno čine borbu na putu prema vrhu. Naravno, ne možete uvijek ostati na vrhu planine. Dovoljno učinio Ustanovili ste Dobrotvornu fondaciju ˝Sarajevo˝ čiji je cilj prikupiti pomoć za izgradnju bolnice za djecu. Planirate li uskoro pokrenuti još neki sličan humanitarni projekat? - Smatram da sam sa svoje strane učinio dovoljno. Mislim da nije toliko bitan moj lični doprinos i suma novca, koja nije bila beznačajna, koliko primjer i poruka koje dajem drugima. Pomažetei mladim umjetnicima. Vidite li na ovom području, eventualno, nasljednika? - U prvom redu jako me raduje sam proces obrazovanja i bilo kakav napredak u tom smjeru. Ovo područje ima dosta talentiranih mladih ljudi. Ko će i kako ostvariti svoje ciljeve i do kojeg će stupnja doći u svojoj naobrazbi, ovisi o radu, ali, u jednoj mjeri, i o sreći. Proba u mraku, makaroni bez začina za ručak Pogorelić je u Tuzlu stigao noć prije koncerta. Prespavao je u hotelu ˝Tuzla˝, a već ujutro u 10 sati u pratnji prijatelja Augusta Faulenda Heferera i tuzlanskog profesora Zlatana Mujkića stigao je u BKC na ˝upoznavanje˝ sa klavirom. Prva proba trajala je oko dva sata, a maestro je djela Šopena, Skriabina i Rahmanjinova svirao u potpunom mraku. Nakon probe vratio se u hotel, gdje ga je čekao ručak: makaroni bez ijednog začina, čak i soli. Drugu probu zakazao je za 18 sati, dva sata prije početka koncerta. Najesen koncerti na Dalekom istoku Da maestru Pogoreliću bude sve onako kako želi, pobrinuli su se prvi ljudi BKC-a Tuzla Salko Bukvarević i Hari Ejubović. Pogorelić će sutra održati koncert u Sarajevu, nakon čega odlazi u Italiju i Njemačku. Najesen ga čeka serija koncerata na Dalekom istoku, u Kuala Lumpuru, Seulu i Kini. Priredio(la): vanishroach/avaz |